JOHN RONALD REUEL TOLKIEN
Tolkienova vjera: utjecaj katoličanstva na autora Hobita
Iz tmine svoga života, tako frustriran, stavljam pred vas onu jedinu veliku stvar koju treba ljubiti na zemlji: Presveti Sakrament... U njemu ćete pronaći ljubav, slavu, čast, odanost i pravi uzor za sve vaše ljubavi na zemlji. I k tome: Smrt - ono što po božanskom paradoksu dovršava život i zahtijeva predavanje svega, a opet po samom njezinu okusu – ili predokusu - može se sačuvati ono što tražite u svojim zemaljskim odnosima (ljubav, vjernost, radost) i može poprimiti onaj osjećaj stvarnosti, vječnog trajanja za kojim sva srca čeznu. (Pisma J.R.R. Tolkiena)
Godina je već odmakla; ispod prostrane kupole Velike dvorane Sveučilišta u Birminghamu postavljeni su redovi privremenih kreveta, puni bolesnih i ranjenih ljudi, većinom nedavno pristiglih iz Francuske. Jedan od njih piše u malu bilježnicu.
Godina je 1916. i on je nekoliko mjeseci sa svojim bataljunom bio na Sommi. Već je mnogo njegovih školskih i studentskih kolega poginulo. U usporedbi s njima, on je sretan: pokošen je iscrpljujućom upornom vrućicom, koja se raširila u rovovima preko sveprisutnih uši. Oporavlja se, iako je još uvijek slab i iscrpljen, nespreman vratiti se u svoju jedinicu. Uskoro, bit će otpušten iz službe i moći će otići u Staffordshire da bi bio sa svojom ženom, s kojom se vjenčao prije jedva osam mjeseci, dva mjeseca prije nego što su ga poslali u Francusku. U međuvremenu, on piše: priče o mitskim vremenima, o vilenjacima i zmajevima i ljubavi i očaju i nadi, izgubljenoj i obnovljenoj. Njegovo je ime Ronald Tolkien.
Priče koje je napisao u to doba neće biti objavljene još 70 godina, ali teme i likove koje je opisao u njima postepeno su dobivali oblik i izravno doveli do njegovih slavnih djela: Hobita i Gospodara prstenova. Ondje je dok se najprije oporavljao u bolnici pa zatim na nizu kućnih dopusta, počelo njegovo životno djelo: korpus maštovitih rukopisa čija je prevladavajuća tema, kako je kasnije priznao, bila Smrt.
Tolkien je najpoznatiji kao pisac – njegova objavljena djela zauzimaju oko dvadeset debelih svezaka, ali on je bio i mnogo više od toga: muž, otac četvero djece, profesor arhaičnoga engleskog jezika na Oxfordu, predani katolik. Kako je spajao sve ove stvari? Kako je njegovo pisanje povezano s ostatkom njegova života i s njegovim poslom? Kakav je čovjek bio, on koji je vjerojatno zauvijek promijenio vrstu knjiga koje se pišu i čitaju?
Mnogi čitatelji njegovih knjiga, a još više oni koji su vidjeli njihove filmske adaptacije, možda ne shvaćaju da Tolkien nije bio samo praktičan katolik, već da je njegova vjera bila centralna stvar u njegovu pisanju.
Neki obraćenici na katoličanstvo rekli su da im je čitanje Gospodara prstenova pomoglo u ˝krštenju˝ njihove mašte ili u pripremanju njihovih duša na dar vjere, unatoč nedostatku ikakva eksplicitna ukazivanja na kršćanstvo u njegovu djelu. Kao što ćemo vidjeti, Tolkien je sam priznao da je to bilo ˝u osnovi vjersko i katoličko djelo˝, a ponekad je imao dojam da je božanska Providnost ˝imala svoje prste˝ u njegovu pisanju.
Izvor: aslanchristianbooks.co.uk | Prijevod: L.Ć.
