12144669_1076626519015618_5038594094659645758_n
U koncelebraciji su bili i požeški biskup Antun Škvorčević koji na zasjedanju predstavlja Hrvatsku biskupsku konferenciju, te vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić koji na zasjedanju sudjeluje u ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Za vrijeme dolaska do oltara Pape i sinodskih otaca pjevale su se litanije Svih svetih.

Prigodnu homiliju Papa je započeo osvrtom na misna čitanja, te je naglasio kako se čini da su upravo namijenjena u trenutku koje Crkva živi, a to je za redovito zasjedanje Biskupske sinode na temu obitelji. Homiliju je posebno usredotočio na tri teme: osamljenost, ljubav između muškarca i žene i obitelj.

Upućujući na pročitane retke, podsjetio je kako je Adam živio u raju, ali je osjetio osamljenost, jer nije imao družice.

Osamljenost je drama, koju i danas proživljavaju mnogi muškarci i žene. Mislim na ostarjele koje su napustili njihovi najbliži, na udovce i udovice, na tolike muškarce i žene koje su napustili njihovi supružnici, na tolike osobe koje nisu shvaćene, na migrante i izbjeglice koji bježe pred ratovima ili progonima, ta tolike mlade koji su žrtve konzumerizma.

Danas živimo u suprotnosti globaliziranoga svijeta s tolikim luksuznim stanovima i neboderima, ali s manje topline doma i obitelji; s toliko ambicioznih projekata, a s malo vremena za ono što je istinito, s toliko načina zabave, ali s uvijek s većom prazninom u srcu, toliko užitaka, a malo ljubavi, s toliko sloboda, a tako malo neovisnosti. Raste broj osoba koje osjećaju samoću, ali i onih koji su zatvoreni u sebičnosti, u žalosti, u razornom nasilju, ropstvu užitaka i boga novca, upozorio je.

Nadalje, u duhu druge teme „ljubav između muškarca i žene”, Papa je podsjetio kako je Bog reagirao kad je vidio Adamovu osamljenost „Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoć kao što je on” (Post2,18). Te riječi nam kazuju kako nije ništa usrećilo čovjekove srce, kao srce koje mu je slično, koje ga ljubi i otklanja osamljenost.

Podsjetio je i kako nam to kazuje da Bog nije stvorio ljudsko biće da ono živi u žalosti i samo, već da svoju sreći i svoj put dijeli s drugom osobom, koja ga nadopunjava, da bi živjeli čudesan doživljaj ljubavi, da bi voljeli i bili voljeni, i gledali svoje potomstvo, kako kaže Psalam 128.

Ovo je Božji san za njegovo voljeno stvorenje: Da živi potpuno ispunjeno u zajednici ljubavi između muškarca i žene, da pronalazi radost u njihovu zajedničkom putovanju, plodonosnom u njihovom međusobnom davanju.

Govoreći pak o obitelji, Papa je podsjetio na riječi evanđeliste Marka „Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja”, te naglasio kako su te riječi opomena vjernicima da je potrebno prerasti svaki oblik individualizma i legalizma koji u sebi sakriva sebičnost i strah prihvatiti pravi smisao para i ljudske spolnosti u Božjem planu.

U tom vidu Papa je istaknuo kako je Crkva pozvana živjeti svoje poslanje u vjernosti svome Učitelju, kao glas koji viče u pustinji kako bi branila vjernu ljubav i poticala mnogobrojne obitelji da brane svetost života, svakoga života, da brane jedinstvo i nedjeljivost braka kao znak Božje milosti i ljudske sposobnosti, da bi mogle istinski ljubiti.

Crkva je pozvana živjeti svoje poslanje u djelatnoj ljubavi koja ne osuđuje druge upirući prstom u njih, već poput majke osjeća dužnost tražiti i liječiti ranjene parove s uljem prihvaćanja i suosjećanja, biti „poljska bolnica” s vratima otvorenim za prihvat svakoga tko kuca i traži pomoć i podršku, te štoviše da izlazi iz svojih ograda prema drugima s ljubavlju i hoditi zajedno s ranjenim bićem, da ga uključi i vodi k izvoru spasenja.

I Crkva mora tražiti, prihvatiti i slijediti, jer je Crkva sa zatvorenim vratima izdala samu sebe i svoje poslanje, pa tako namjesto mosta, postaje barijera, rekao je Papa.

Papa je rekao kako se prisjeća kada je njegov prethodnik sv. Ivan Pavao II. rekao: “Pogreške i zlo moraju biti uvijek osuđeni, ali čovjek koji je pao i pogriješio, njega treba razumjeti i voljeti…Moramo voljeti naše vrijeme i pomoći čovjeku koji živi u našem vremenu”.

Papa je homiliju zaključio riječima „Molimo Gospodina da nas prati tijekom Sinode i vodi svoju Crkvu po zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, njezinog prečistog zaručnika”.

Nakon blagoslova svi su zapjevali „Salve Regina”.

IKA, G. An. | Bitno.net