Kada je te jeseni 1919. Emilia Wojtyła doznala da je ponovno trudna, njezinoj sreći nije bilo kraja. Već dugo vremena čeznula je za djetetom, nakon što je njezina kći Olga umrla nedugo nakon rođenja. Smrt dugo očekivanog djeteta jako je pogodila obitelj, a Emiliju ostavila u lošem fizičkom i psihičkom stanju. Unatoč tome, željela je da njezin sin Edmund ima malog brata ili sestru.

Međutim, njezina sreća nije dugo trajala. Liječnici su joj rekli kako je trudnoća riskantna, te kako su mali izgledi da će se dijete roditi zdravo. Osim toga, njezino je zdravlje bilo narušeno i liječnici su tvrdili kako će joj trudnoća i porod donijeti nova pogoršanja zdravlja, možda i fatalna.

“Znači, da bi spasila sebe, Emilija je morala ubiti svoje dijete. Tako su joj rekli ginekolozi u Wadowicama”, piše u svojoj nedavno objavljenoj biografiji Emilije Wojtyłe poljska novinarka Milena Kindziuk.

Knjiga “Papina majka” opisuje Emilijinu vjeru i hrabrost koja je promijenila svijet. Da majka svetog Ivana Pavla II. tada nije odbila svaku pomisao na abortus, Crkva i svijet ostali bi bez jednog od najvažnijih rimskih biskupa u povijesti. Moglo se lako dogoditi da Karol Wojtyła nikada ne bude rođen.

Emiliju je u njezinoj odluci da ne pobaci podržao i njezin muž, Karol. On ju je odveo do drugog liječnika, vojnog koji se zvao Samuel Taub i koji je pristao voditi Emiliju kroz ugroženu trudnoću, na njezinu i odgovornost njezina supruga. Emilia je odlučila sve povjeriti Bogu, vjerovala je, kako piše Kindziuk, “da će biti onako kako je zapisano u nebesima”.

Karol “Lolek” Wojtyła rodio se 18. svibnja 1920., negdje oko 17 sati u obiteljskoj kući. Taj je dan, piše novinarka, bilo jako vruće. Babica je otvorila prozor kroz koji su dopirali zvuci molitve iz obližnje crkve – trajale su svibanjske pobožnosti Mariji. Karol stariji i Edmund bili su u crkvi, molili su se za sretan porod.

Unatoč lošim prognozama, sve je prošlo dobro. Rodio se dječak, dali su mu ime Karol Jozef. Mjesec dana kasnije su ga krstili.

Emilia je nakon poroda i dalje bila lošeg zdravlja. Umrla je 1929., devet godina nakon što je rodila sveca. Djecu je odgajala u kršćanskom duhu, a njezini prijatelji pričali su kako je maštala da joj jedan sin postane liječnik, a drugi svećenik. Molitve su joj se ispunile.

Zahvaljujući njezinoj hrabrosti, rodio se čovjek koji će kasnije postati papa i svetac. Njegova osobnost bila je zauvijek pod utjecajem te hrabre žene koja je njemu i starijem bratu dala svjedočanstvo kršćanske požrtvovnosti, piše poljska autorica Milena Kindziuk.

G. An. | Bitno.net

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]