sarah

“Bio sam zatečen ponašanjem nekih svećenika koji su se tijekom pričesti na svetoj misi u Philadelphiji zabavljali fotografiranjem. To je nedopustivo!” kazao je kardinal Sarah, primjećujući kako je riječ o sve raširenijem običaju.

“Misa ne bi trebala biti neka vjernička zabava, već čin sudjelovanja i intimnog odnosa s Bogom. Čini se kako na mjesto uzvišenog Kristova lica dolaze fotografije sa ‘smartphonea’, uz značajan gubitak vrijedne prigode za predokus nebeske gozbe i duboki nedostatak razumijevanja kako se nalazimo pred Božjim veličanstvom i ulaskom u intimni odnos s velikim otajstvom koje izaziva strahopoštovanje i pobožnost”, rekao je Kardinal u svojem govoru na predstavljanju knjige kard. Burkea o euharistiji (Utjelovljena Božja ljubav – Sveta euharistija, sakrament ljubavi) u listopadu prošle godine, komentirajući sve češću pojavu na velikim liturgijskim slavljima.

Početkom veljače u listu “L’Osservatore Romano” prefekt Kongregacije za bogoštovlje progovorio je o još jednoj liturgijskoj praksi čija se važnost vrlo često zanemaruje, a to je “sveta šutnja”.

“Mnogi vjernici s razlogom se žale na nedostatak šutnje u nekim oblicima naše liturgije. Važno je stoga prisjetiti se značenja šutnje kao asketske kršćanske vrijednosti i neophodnog uvjeta duboke kontemplativne molitve, te ne zaboraviti kako u slavlju svete euharistije postoje službeno predviđena mjesta šutnje”, napisao je kard. Sarah, usporedivši “marijansku šutnju” onoga koji želi meditirati nad Božjom riječi, s bukom onoga koji se želi nametnuti:

“Dobra i istinska šutnja nastaje kada svoje mjesto želimo prepustiti drugome, iznad svega Bogu. Izvanjska šutnja, pak, karakterizira onoga koji želi zauzeti neko važno mjesto, koji se želi nametnuti, pokazivati ili ispuniti svoju nutarnju prazninu.”

Podsjetivši na svetopisamski smisao šutnje i njezino mjesto u Isusovu životu, kardinal je spomenuo i temeljne crkvene dokumente u kojima se govori o položaju i važnosti “svete šutnje” među kojima je i “Opća uredba Rimskog misala” (br. 45), a u kojoj stoji:

“U određeno vrijeme neka se, kao sastavni dio slavlja, obdržava i sveta šutnja. Narav pak te šutnje ovisi o trenutku u kojemu u pojedinome slavlju dolazi. Svaki pojedini vjernik sabire se u pokajničkom činu i nakon poziva na molitvu; kad završi čitanje ili homilija, kratko razmatra o onome što je čuo, a poslije pričesti hvali i moli Boga u svome srcu. Pohvalno je da se već prije samoga slavlja obdržava šutnja u crkvi, u sakristiji i njima bližim mjestima, kako bi se svi oraspoložili da pobožno i pravo vrše sveta otajstva.”

Konačno, kard. Sarah podsjetio je i na misli pape emeritusa izrečene u knjizi “Duh liturgije. Prema Benediktu XVI. šutnja pripada liturgiji jer nas “veliko otajstvo koje nadilazi svaku riječ poziva na šutnju”.

“Sve jasnije bivamo svjesni da na liturgiju spada i šutnja. Bogu koji govori odgovaramo pjevanjem i molitvom, ali veća tajna koja nadilazi sve riječi poziva nas i na šutnju. Dakako, to mora biti ispunjena šutnja, nešto više od odsutnosti govora i akcije, djelovanja. Od liturgije očekujemo upravo to da nam ona ponudi pozitivnu tišinu u kojoj ćemo pronaći sami sebe i put do sebe. Šutnja nije predah u kojemu nas obuzimaju tisuće misli i želja, već usredotočenost koja nam donosi unutarnji mir i kroz koju udišemo i otkrivamo ono bitno.”

Prema riječima kard. Saraha potrebno je potruditi se shvatiti smisao ove liturgijske discipline i izbjegavati one običaje koji obezvrjeđuju Kristovu žrtvu na križu i udaljuju nas od euharistijskog otajstva.

M. V. | Bitno.net