U homiliji, biskup Mrzljak, pitajući se što je najvažnije istaknuti od svega što su mladomisnici godinama za ovaj čin učili, referirao se na odlomak iz Poslanice sv. Pavla apostola Timoteju u kojoj Pavao svoga učenika podsjeća na vjeru njegove majke i bake. I biskup Mrzljak podsjetio je mladomisnike da su oni također izrasli iz vjere svojih roditelja baka i djedova koji su molili za njih dok toga još nisu bili ni svjesni, baš kao što je to činila i majka za bl. Alojzija Stepinca. Nadalje, Pavao u svojoj poslanici Timoteju govori neka bude uzor, prvo u riječima, a onda i u vladanju. „Moramo paziti na svoje riječi. Mi koji svoja usta posuđujemo Isusu. Naše riječi nikada ne bi smjele biti one koje će ikoga vrijeđati, niti smiju biti lažljive, već blage, koje će ljude privlačiti i koje će biti dostojne poziva kojeg nosimo. Kada ništa ne govorimo, kada nešto činimo, kako se ponašamo u crkvi i u društvu, kamo god idemo, trebamo biti uzor u vladanju, uzor u ljubavi”, istaknuo je biskup Mrzljak.

Rekao je i kako je danas riječ ljubav gotovo već izgubila svoje prvotno značenje te ju je zaista potrebno ponajprije protumačiti. „Kada govorimo o ljubavi prema Bogu i prema čovjeku onda dakako idemo do samoga Gospodina Isusa koji je, ne samo riječima govorio, nego i svojim životom pokazao svoju ljubav kada je za nas pošao na križ gdje je raširio svoje ruke te nas, na neki način, sve približava svome srcu. Takvu ljubav svećenik mora odražavati u svojemu životu. Budi uzor u vjeri, ufanju, ljubavi i čistoći. Evo posvećujete se na poseban način službi Isusovoj. I to je jedino što vi odabirete. Zato je važno živjeti upravo u čistoći srca, duše i tijela – to je naš poziv”, poručio je mladomisnicima biskup Mrzljak.

Također, osvrnuo se i na evanđelje gdje Isus govori učenicima kako ih šalje u svijet koji će ih mrziti. „Mi se pitamo zašto nas mrzi? Da li nas mrzi ovdje u ovom našem društvu u kojem mi živimo? Možemo reći, u zadnje vrijeme, sve više. I izričito govore da nas mrze. Ne zato što smo ovaj ili onaj čovjek, nego zato što smo svećenici, biskupi, kršćani. Jednostavno ne mogu prikriti više svoje mržnje koliko nas mrze.” Objasnio je, nadalje, kako je tu mržnju teško shvatiti, no vjerojatno ona proizlazi iz toga što bi svijet neke vrednote o kojima oni svjedoče, nekako drukčije objasnio. Propovijed je zaključio sa željom svim svećenicima, a napose mladomisnicima da budu čvrsti i hrabri u vjeri, da ulaze u ovaj svijet unoseći vrednote koje nisu od ovoga svijeta, ali koje su toliko važne za spasenje čovjeka.
Na kraju euharistijskog slavlja biskup Mrzljak čestitao je mladomisnicima te zahvalio svima koji su ih pratili na njihovu putu do svećeništva.
Euharistijsko slavlje završilo je mladomisničkim blagoslovom petorice mladomisnika iz Varaždinske biskupije te njihovih kolega iz Zagrebačke nadbiskupije.

[facebook]Želiš li biti na izvoru bitnih informacija, klikni Like![/facebook]

Budite na visini zadatka koji vam Crkva povjerava, poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić đakonima Marinu Baturu iz župe sv. Ante u Suhovarama i Damiru Šehiću iz župe sv. Stošije u Biogradu n/m. u propovijedi svečanog misnog slavlja u subotu 22. lipnja u katedrali Sv. Stošije u Zadru, kad ih je zaredio za svećenike. U slavlju su sudjelovali rodbina i prijatelji ređenika, odgojitelji s bogoslovija koji su ih pratili na putu poziva i kolege mladomisnici iz drugih hrvatskih biskupija koji su sa zadarskim ređenicima zajedno puku udijelili mladomisnički blagoslov.

“Svećenik ne obavlja samo neku službu kao što to rade drugi u društvu. On radi što nijedno drugo ljudsko biće ne može po sebi činiti: u ime Isusovo izgovara riječi odrješenja od grijeha, nad darovima kruha i vina upućuje riječi zahvale, činom pretvorbe uprisutnjuje Krista Uskrsloga. Zbog toga svećeništvo nije obična služba, nego sakrament – Bog se služi siromašnim čovjekom kako bi po njemu bio nazočan među ljudima i djelovao u njegovo ime. Ta Božja smjelost koja se izriče u svećeništvu, kojom sebe povjerava ljudima, te nas usprkos naše slabosti smatra sposobnima djelovati u njegovo ime, doista je velika”, poručio je mons. Puljić, istaknuvši da je Godina vjere prigoda da svećenici radosno obnove svoju duhovnost i identitet, prodube i ojačaju svećeničko bratstvo, kako bi postali svjesni velikog milosnog dara koji ta služba predstavlja za Crkvu i svijet.

“Svećenik djeluje u ime Krista. On ne predlaže sebe, svoju misao i vlastiti nauk. On ljudima otkriva Očevo lice i put koji vodi Kristu. Ne naviješta riječi, nego utjelovljenu Riječ kojoj služiti znači zaboraviti na sebe. Svećenik nije gospodar, već sluga Riječi. On nije Riječ, već glas koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze”, rekao je nadbiskup. Zato crkveni dokumenti traže strogu selekciju za one koje se postavlja u službu naučavanja, posvećivanja i upravljanja Božjim narodom. Kao ‘alter Christus’ svećenik je u službi ljudima, poslužitelj njihova spasenja i istinskog oslobođenja, te je Crkva zahvalna Bogu za neprocjenjivi dar svećenika u korist svijeta i čovječanstva, istaknuo je mons. Puljić.

Podsjetio je da je proglasom Svećeničke godine prije četiri godine papa Benedikt XVI. želio odati priznanje svećenicima za njihov apostolski rad, samozatajno služenje, ljubav i vjernost Kristu koji ih je po imenu pozvao, odabrao i poslao. Zato je moto godine bio Kristova vjernost, svećenikova vjernost. “Istina, zadnjih godina, osobito tijekom Svećeničke godine, mediji su posvetili puno prostora slučajevima zbog kojih je Crkva trpjela, jer su neki njeni ‘službenici bili nevjerni i na sablazan svijeta’, kako je podsjetio Benedikt XVI . Usprkos tim senzacionalističkim napisima, papa se nije dao zbuniti, nego nam je ponudio uzor velikodušnog pastira u liku sv. Ivana Marije Vianneya koji je jednakim duhovnim poletom slavio misu na oltaru i slušao pokornike u ispovjedaonici. Narod je u njemu uočio ono što bi se uvijek moralo prepoznavati kod svakog svećenika – glas Dobrog Pastira. On je često ponavljao kako treba žaliti kad svećenik misu rutinski slavi ili kad je bez duhovnog života” rekao je mons. Puljić. Istaknuo je da je svećeništvo, poput euharistije, tajna vjere.

Svećenici prinose euharistijsku žrtvu, oba sakramenta su rođena u Božjem Srcu na Posljednjoj večeri. I ređenici su bili pozvani one svete večeri u Jeruzalemu, te su u Isusovoj zamisli i srcu bili predodređeni hraniti narod kruhom života, rekao je nadbiskup, poručivši im da se činom ređenja uključuju u božanski plan spašavanja svijeta. „Budite vjerni Kristovi učenici i njegovi vrli suradnici i pomoćnici. Budite vjerni navjestitelji njegove istine koja spašava, ustrajni Kristov glas u svijetu koji bježi od Boga, da svjedočite što ste sami vidjeli i doživjeli u susretu s njim”, rekao je mons. Puljić mladomisnicima. Poželio im je da ih Duh Sveti obdari poniznošću srca, postojanošću duha i pouzdanjem u Boga. Prostracija dok se u litanijama zaziva nebeska Crkva je vanjski izraz ljudske nemoći, ali i zaufane želje i usrdne molitve za Božje odabranike. Svećeničko ređenje je dar ređenicima, ali i nadbiskupiji, Crkvi i narodu, te je nadbiskup Puljić poželio da Damir i Marin ostanu dar ljubavi kojeg će oni dalje bez koristoljublja velikodušno darivati i da budu dar služenja bez uvjetovanja.

Nadbiskup Nikola Eterović, glavni tajnik Biskupske sinode u Rimu i naslovni cibalski nadbiskup u molitvenom zajedništvu sa svećenicima palotincima i svećenicima iz dekanata, zaredio je za svećenika Ivana Kuterovca SAC, 22. lipnja u crkvi Sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima.
Nadbiskup Eterović pozvao je u homiliji ređenika da se hrabro odvaži Isusovom pozivu djelovati u Njegovo ime, živeći dosljedno i s radošću evanđeoske savjete poslušnosti, čistoće i siromaštva. Spomenuo je i da papa Franjo svećenike neprestano potiče da budu bliski narodu, poznavati vjernike kako bi mi mogli navijestiti Blagu vijest. Nadbiskup Eterović je podsjetio da broj svećenika u Europi opada i zato je potaknuo na molitvu za svećenička zvanja.

P. Ivan Kuterovac SAC rođen je 6. svibnja 1982. god. u Vinkovcima gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U zajednicu palotinaca stupio je 2002. god., a novicijat je obavljao u Vinkovcima i Zaprešiću. Nakon novicijata 2007. god. započeo je studij na palotinskom teološkom fakultetu u Vallendaru u Njemačkoj. Vječne zavjete položio je 2009. god., a 2012. je diplomirao teologiju u Vallendaru. Đakonsku pastoralnu službu obavljat će u Njemačkoj.

(ika/bitno.net)