Uz mnoštvo vjernika, hrvatskih branitelja, njihovih obitelji, kao i obitelji poginulih i nestalih branitelja, na misi su bili i predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko te izaslanik predsjednice RH Vladimir Šeks. U koncelebraciji je bilo više svećenika, među kojima su bili i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Lovro Cindori i rektor crkve mons. Franjo Prstec koji je biskupu uputio pozdravnu riječ.

Uz spomen Dana neovisnosti biskup Šaško u homiliji je rekao kako on „jasno pokazuje da su hrvatski ljudi prije dvadeset i četiri godine, ali i tolikim godinama prije toga, znali koja je istinska vrijednost i za što zalažu svoje živote. Spomen naše prošlosti izvrstan je pokazatelj onoga što preživljava godine i desetljeća; što uspijeva ostati vrijednim kao sjeme budućnosti. Zato je svaki pokušaj obescjenjivanja hrvatskih branitelja, bez obzira čime se on opravdavao, izravan udarac vrijednostima spomena, bez kojih ne može živjeti niti jedan narod. Onaj tko ne želi biti u istini niti se po njoj ravnati, ne voli istinski spomen. To također možemo vidjeti i u slučaju današnjega slavlja. Ima ih kojima nije drago vraćati se u istinu dana s kojima nas vežu živa sjećanja, o kojima postoje živa svjedočanstva, kojima se može provjeriti istinitost”.

Podsjetio je kako crkva svetoga Marka i istoimeni trg na kojemu se nalazi čuva spomen: i lijepe i ružne trenutke hrvatske povijesti.

„U odnosu na događaje prije dvadeset i četiri, odnosno dvadeset i pet godina prije svega drugoga govori o plodovima komunističke ideologije, spojene s neprihvaćanjem slobode hrvatskoga naroda i države. Spomen na taj dan jasno pokazuje da Hrvatskoj nema sreće ni radosti, ako ičim ostane vezana uz razarajuću komunističku ideologiju, zataškavajući stvarnost koja još čeka istinu”, rekao je biskup. Spomenuo je kako je „od prošlogodišnjeg Dana neovisnosti ova crkva u spomenicu morala unijeti potresne slike događaja koje također trebamo imati pred sobom”. „Vjerujem da nikada neću zaboraviti slike u ovoj crkvi i oko nje od 28. i 29. svibnja ove godine, kada je hrvatska vlast donijela odluku da hrvatski policajci stanu nasuprot hrvatskih branitelja invalida. Znam da je u srcima i jednih i drugih bila zbunjenost i bol. Sjećam se toga petka prije podne, kada sam ovdje na podu, na klupama, na stubištu vidio umorne branitelje, šutljive, ali s pogledima koji su odražavali mnoštvo pitanja. Posebno me pak dirnulo što se i izvana, kroz vrata, mogla vidjeti freska koja prikazuje Isusa koji uči moliti molitvu Oče naš”, rekao je biskup.

Nastavljajući promišljati u tom duhu, biskup je nanizao pitanja „ako hrvatski branitelji zatraže razgovor, ako najčasniji među nama upozoravaju na bešćutnost, zar će se im se uzvratiti silom i uskraćivanjem za život najpotrebnijega? Ako udovice i roditelji branitelja govore da u domovini nešto nije dobro, hoće li se odgovoriti ponižavanjem, raznim vrstama kupovine, ucjenama i strahom? Ako se upozorava da zločini komunističkoga režima i dalje vuku ozbiljne posljedice u naš društveni život i sprječavaju boljitak slobodne Hrvatske, hoće li se i dalje veličati nalogodavci i izvršitelji zločina; hoćemo li prečuti vapaj sa stratišta, izrugivan desetljećima, da bi se čuvale nečije komocije? Ako mladi zatraže dom u svojoj domovini, hoćemo li im ponuditi put u tuđinu? Ako obitelji traže zaštitu, zar ćemo ih prepustiti raljama besmisla i okrutnosti tržišta? Ako nerođeni vape za životom, je li nam srce toliko tvrdo da ćemo se oglušiti i praviti se da se to hrvatske države ne tiče, a zatim sve prebaciti na akademske rasprave o demografiji?”

Biskup Šaško uputio je i na nekoliko važnih uporišta koje nudi današnji spomen.

„Prvo je svakako nužnost odbacivanje svega što je uzrok razaranja naše domovine, počevši od komunističke ideologije i njezinih natruha. Ona je ovdje, zaogrnuta pobunjeničkom mržnjom, ostavila svoje vidljivo djelo u ruševinama bisera našega narodnog bića. I svatko tko želi biti sljednik, tko nastoji prikazivati tu ideologiju ili njezine dijelove kao poželjne, u izravnome je proturječju sa slobodom domovine. Drugo: niti jedna hrvatska vlast ne smije biti neosjetljiva i bešćutna, osobito ne prema upozorenjima koja dolaze iz srca hrvatskih branitelja. Oni su pokazali što može iskrena ljubav, kako se pouzdaje u Boga i kolika je snaga ustrajnosti u dobru. Treće: u svemu je nužan razgovor, suradnja, a ne djetinjasta poigravanje i neodgovorno podmetanje, koje odvlači pozornost od bitnoga za našu domovinu. Kada se tomu dodaju prijetnje, zbog teških gospodarskih prilika, zbog mogućnosti da netko izgubi posao i kruh za svoju obitelji i za bližnje, narod tone u šutnju do granica izdržljivosti”, istaknuo je biskup.

Spomenuo je i kako se nalazimo točno mjesec dana prije izbora zastupnika u Hrvatski sabor. „Istina je da mediji mogu brzo stvarati i mijenjati dojmove; mogu brzo proizvoditi izražaje domoljublja i pokušati oblikovati gorljive domoljube, ali ostaje spomen: spomen na ideološku zagriženost, na neosjetljivost i na neodgovornost. Svjetlo spomena iz prošlosti i svjetlo vječnosti uvijek pokazuju istinu. I nije dovoljno nekoliko puta spomenuti glasno Hrvatsku da bi Hrvatska od toga mogla živjeti”, istaknuo je biskup Šaško koji je homiliju zaključio riječima „Znajući da u Božjoj spomenici od ljudske oholosti i zlodjela ne ostaje ni korijen ni grančica; da su poput pljeve koju raznosi vjetar (Ps 40, 4), mi molimo, ojačani primjerom blaženoga Alojzija Stepinca: Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina. Bog uslišava pravedne, nesebične molbe ustrajnih”.

IKA|Bitno.net