Glas Koncila: „Stop revoluciji“

Print Friendly

Crkva

Glas Koncila u najnovijem broju objavio je komentar glavnog urednika mons. Ivana Miklenića na najnovija društvena zbivanja, s posebnim osvrtom na značenje bistričke propovijedi kardinala Bozanića. Miklenić ističe da se riječi kardinala Bozanića mogu razumjeti kao svojevrsni stop revoluciji koja se razmahuje, kao upozorenje da se prestane s ideologizacijom zakona i državnih struktura, uključujući i školstvo, te da se prestanu donositi odluke koje se protive zdravome razumu i protivne općem dobru. Uvodnik prenosimo u cijelosti.

Politička jesen u Hrvatskoj započela je iznimno značajnim upozorenjem iz Crkve koje ne bi smjelo nikoga društveno relevantnoga u današnjem hrvatskom društvu ostaviti ravnodušnim. Riječ je o propovijedi kardinala Josipa Bozanića održanoj u nedjelju 9. rujna u Hrvatskom nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke, koju Glas Koncila u ovome broju objavljuje doslovno u cijelosti jer je pobudila iznimno zanimanje u širim vjerničkim i drugim krugovima. Mediji, televizijski informativni programi (privatne televizije objektivnije i profesionalnije od javne!), internetski portali i pojedini dnevni listovi prenijeli su tek neke od onih dijelova te propovijedi koje su ocijenili kao izravan ili sporan govor i suprotstavljanje postupanju sadašnjih državnih vlasti. Jedan od dnevnih listova, poznat po svojim ljevičarenjima i anticrkvenostima, uskratio je svojim čitateljima ikakvu informaciju o toj propovijedi, ali je zato objavio kroz komentar „svoju istinu“; postupio je dakle po dobro razrađenoj ideji i praksi nekadašnjeg CK Saveza komunista Jugoslavije. Večernji list, koji je vrlo skromno i marginalno objavio informaciju o toj propovijedi, objavio je u prilogu »Obzor« od subote 15. rujna čak dva komentara od kojih jedan nosi rječit naslov: »Crkva poručila: prestanite se poigravati s nacijom«, te drugi s još rječitijim naslovom: »Crkva je danas postala jedina ozbiljna opozicija«.

Istodobno, ne može se ne zapaziti koliko je ta propovijed uznemirila one kojih se izravno tiče te su se još jednom poslužili metodom odvraćanja pozornosti javnosti nametanjem potpuno druge teme koja se tiče odnosa Crkve i države u Hrvatskoj: (ne)moguću reviziju ugovora sklopljenih između Republike Hrvatske i Svete Stolice, osobito četvrtog ugovora koji regulira, uz ostalo, visinu novčanog doprinosa Katoličkoj Crkvi iz državnog proračuna. Mediji, koji drže do sebe ili koji su na neki način upregnuti u interese sasvim određenih političkih opcija i skupina, razglabali su nadugo i naširoko tu kost bačenu javnosti ne štedeći pritom izlijevanje mnogo žući. Od elektroničkih medija najdalje je otišla Hrvatska radio-televizija, osobito u emisiji »Hrvatska uživo« koja je bila emitirana u četvrtak 13. rujna. U dijelu te emisije posvećenom spomenutim ugovorima voditeljica je ne samo krajnje neprofesionalno i tendenciozno (valjda u skladu s novim revolucionarnim duhom na HRT-u) istupala u svom vođenju razgovora već je ugostila i predstavnika Udruge »David« koji je pokazao nedopustivo elementarno nepoznavanje tematike što je sličilo kao kad bi u emisiju o umjetničkoj vrijednosti nekog romana bio pozvan netko tko još nije svladao sva slova abecede, ali je sposoban iskazati svoje protivljenje i osporavanje.

I u rubrici »Uvodnik« u Novome listu od subote 15. rujna objavljen je ekstremno populistički i manipulatorski tekst pod naslovom »Kada je Crkvi dosta novca?« u kojem se prešućuje i ne uzima u obzir da Crkva sredstva iz proračuna koristi za karitativne svrhe, za plaće crkvenim namještenicima (pretežno obiteljski ljudi) i za izgradnju i uzdržavanje crkvenih objekata koji nisu potrebni biskupima i svećenicima nego građanima ove zemlje; dakle sva državna sredstva koriste se isključivo za dobro hrvatskih građana ili bi hrvatski građani vjernici trebali biti drugorazredni građani!? Bolna je spoznaja da se hrvatskoj javnosti sredinom rujna nameće kao najvažnija tema tobožnja promjena ugovora a koja najvjerojatnije neće biti inicirana ni krajem listopada za mogućeg pohoda predsjednika Vlade Papi! Samo naivci mogli bi misliti da je to slučajno.

Bit upozorenja izrečenog kroz bistričku propovijed kardinala Bozanića isključivo je služenje općem dobru cjelokupnoga hrvatskoga društva i svih hrvatskih građana te nije upereno protiv vlasti kao takve – već protiv njezinih nekih postupka, a nije ni izgovoreno u korist formalne opozicije. »Nažalost, u novije smo vrijeme u našemu društvu suočeni s pojavama koje suše naše živote. Izloženi smo valovima ideoloških usmjerenja koji pokazuju obilježja društvenih procesa, obično zvanih ‘kulturalnom revolucijom’. Ne dovodeći u pitanje smije li ili ne smije neka zemaljska vlast postupati na određeni način, kao Crkva, kao vjernici, trebamo zastati i pitati se o smislu toga što se čini. S jedne se strane donose, u najmanju ruku, dvojbene odluke kojima se zadire u srž života pojedinca, obitelji i naroda, prikazujući vjeru nevažnom i nepoželjnom u javnome prostoru, a s druge se strane unosi sve veći strah u naše sredine.« Te kardinalove riječi mogu se razumjeti kao svojevrsni stop revoluciji koja se razmahuje, kao upozorenje da se prestane s ideologizacijom zakona i državnih struktura, uključujući i školstva, te da se prestanu donositi odluke koje se protive zdravome razumu i protivne su općem dobru, tj. legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim interesima.

U okolnostima da je današnja Hrvatska ostala bez stvarne i djelatne opozicije (oni koji se natječu za osvajanje vlasti nisu nužno stvarna opozicija) elementarna je dužnost Crkve – želi li biti vjerna svome poslanju služenja narodu u koji je inkulturirana – da poziva vlast na razboritost, trijeznost i odgovornost u donošenju svih odluka. Upozorenje je izvrsno došlo u času kad Vlada, kako je višekratno najavljeno – ne mareći ni za geografske i povijesne činjenice a ni za stvarne nacionalne interese – kani uputiti na ratifikaciju sporni Sporazum Tuđman-Izetbegović, koji sam Tuđman nikada ne bi potpisao da nije bio obmanut. Upozorenje kardinala Bozanića trebalo bi shvatiti da je kucnuo čas da se vlasti prestanu baviti ideologizacijom, a da se posvete podizanju gospodarstva i omogućavanju boljitka svim građanima.

Ivan Miklenić

Foto: Shutterstock.com

Prijavite se na newsletter portala bitno.net i primajte obavijesti!

Bitno.net očekuje korisne, poticajne, pozitivne, objektivne i informativne komentare koji upotpunjuju članak/vijest ispod koje su objavljeni. Komentari koji sadržavaju mržnju, psovanje, nasilno ponašanje, nepoštivanje sugovornika i autora članka, osobe spomenute u članku ili vijesti itd., bit će obrisani. Bitno.net ne odgovara za sadržaj komentara pošto se isti objavljuju u realnom vremenu. Podsjećamo vas da po novim izmjenama kaznenog zakona od 01.01.2013. (glava XV.) zbog vaših komentara možete kazneno odgovarati. Komentari ispod članaka ne predstavljaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.

  • Dalila

    Što bi crkvica da im nema komunista koje sami izmišljavaju?

    • Max

      Izmišljavaju?Valjda ti je od bijesa ovo izletilo.Pokušaj pročitati malo literature o razdoblju naše, dakle, hrvatske povijesti od 1945 – 1990.Vidi šta znači okupacija, totalitarizam, progoni, dijaspora, socijalistički odgoj, zabrana sloboda, zabrana vjere, takozvane jugoslavenske historiografije, tkzv kulture….i tada pokušaj usporedit, onda i sada.Ako ni tada ne ide, onda je problem puno ozbiljniji.

  • Goran

    Sve to sto je napisano je tocno. Ali se zaboravlja jedna stvar: zasto Crkva nema svoje medije koji ce biti u dovoljnoj mjeri prisutni u medijskom prostoru kako se ne bi morala oslanjati na svjetovne medije – ovdje mislim na vlastitu TELEVIZIJU ili televiziju u kojoj ce imati upravljacka prava pa time i kreirati urednicku politiku iste. Zasto Crkva ne skoluje kadar za rad u medijima kako bi danas,sutra mogao promicati nauk crkve i siriti evandjelje i na taj nacin. Crkva se zadovoljila postojanjem Katolickog radija i Glasa Koncila i to je to. Ne umanjujuci doprinos Katolickog radija i Glasa Koncila, iskustvo je pokazalo da isti ne dohvacaju dovoljno i ne dopiru do velikog djela stanovnistva RH. O znacaju Katolicke televizije za hrvate u BIH da i ne govorim. Osvrtanje na HRT i to sto HRT objavljuje bi bilo najbolje poceti od sadrzaja emisije: “Mir i dobro” te njenog urednika. Koliko ta emisija ispunjava svoj cilj? i sto je tocno cilj te emisije? Ili je to samo ispunjavanje forme medijske prisutnosti na HRT-u? Nije li vrijeme da se neki ljudi zamjene boljima? Za sada toliko….