Foto: Vatikan Radio

Tek sam nedavno shvatio – Ante Tomić, taj, kako ga zovu, kontroverzni kolumnist, baš onakav da odgovara opisu “il’ ga mrziš, il’ ga voliš’, doista je fasciniran papom Franjom. Svako malo on napiše neki komentar o njemu i hvali ga. Naziva ga “najvažnijim čovjekom današnjice”. Iskreno, malo je čudno čitati ga dok piše nešto pohvalno o nekome. Taj čovjek nesumnjivog spisateljskog dara uglavnom ga koristi za kritiku, omalovažavanje, ismijavanje drugih. Kada piše o poglavaru Katoličke Crkve i hvali ga, kažem, čudno ga je čitati. Ali, i ugodno.

Jedino – bilo bi još ugodnije kada mu svaka pohvala Franji ne bi bila ujedno i prigoda za pljuckanje po Katoličkoj Crkvi, biskupima, svećenicima i vjernicima. U svijetu Ante Tomića, naime, papa je Franjo potpuno suprotstavljen Crkvi koju vodi. On je u očima kolumnista sve ono što ona nije – blag, pun razumijevanja i ljubavi, neisključiv, željan dijaloga…Svoju zadnju kolumnu o poglavaru Crkve Tomić slaže oko pitanja koje je stavio u usta drugima, a da pri tome to pitanje očito postavlja sam i ujedno, zapravo, daje odgovor na njega – je li taj papa Franjo uopće katolik? Ma, sigurno nije, odgovara između redova kolumnist. Kako uopće staviti pod isti nazivnik Papu i mrske mu osobe poput hrvatskih biskupa?, kao da se pita Ante Tomić.

Nije kolumnist u svom i takvom pisanju osamljen. Više smo puta na ovom portalu upozoravali na ružan običaj koji traje doslovno od kada je papa Franjo sjeo na Petrovu stolicu, a prema kojemu oni koji imaju problem (ideološki, duhovni, emotivni ili kakav već) s Katoličkom Crkvom papu Franju, odnosno njegove izjave izvađene iz konteksta, koriste za napade na nju. Tako su liberalni mediji stvorili svog malog “papu Franju” koji s onim koji sjedi u Rimu nema puno ili ništa zajedničkog, a kojeg vade iz džepa svaki put kada im je potreban za kritizirati Crkvu i sve u njoj – od lokalnih biskupa preko otpora vjernika gay brakovima do navodne rastrošnosti klera.

“Puno ljudi misli da papa Franjo sve dovodi u pitanje. To nema veze s istinom”, žali se ovih dana austrijski biskup Egon Kapellari. To, o čemu biskup priča, jest posljedica dominacije medijske slike o papi Franji koja je u drugi plan potisnula ono što on doista jest i za što se zalaže. U stvari, to je ista medijska praksa koja je i Benedikta XVI. nepravedno prikazivala kao hladnog, nepristupačnog, odvojenog od vjernika i što već sve ne…Još jedna medijski posredovana slika. Lažna i s pozadinom koja nije temom ovoga teksta.

I gdje je u svemu tome Ante Tomić? Na prvi pogled, tamo gdje i svi ostali koji vole Franju i baš ne vole Crkvu. Jedino, autoru ovog teksta čini se kako je Tomićeva fascinacija Papom i onim dobrom koje se osjeti u Franjinim riječima istinita i iskrena, a ne ideološka kalkulacija. I kao takva je dojmljiva. I zato pišemo ovaj tekst, kao što smo pisali svojedobno i jedan drugi koji možete naći ovdje.

“Jednom katolik, uvijek katolik”, izjavio je svojedobno Bruce Springsteen, glazbenik koji je, ako imam dobru informaciju, prilično drag Tomiću (kao što je jednako drag i meni). Springsteena su školovale časne sestre i on od toga, sve i da želi, danas ne može pobjeći. Katoličanstvo, kako je i sam glazbenik priznao i od tuda njegova izjava, možda i ne obilježava sva njegova životna uvjerenja (čovjek je zagovornik gay brakova i prava na abortus), ali potpuno obilježava njegovu umjetnost. Obilježava ono najbolje od njega. Da, ono isto katoličanstvo koje je, kako tvrdi Tomić, označeno mentalitetom “rulje koja se uspaljuje lomačama”, a nadahnuće od Boga nalazi u “vitlanju dugim mačevima”.

Zašto Tomić koristi takve stereotipne opise i vjeruje li doista u njih? Je li njegovo znanje o Katoličkoj Crkvi doista ostalo na razini indoktrinacije kroz koju smo prošli u bivšem sustavu? Ne znam puno o njegovoj životnoj priči, ali kada čitam kako se iščuđuje nad situacijom da papa Franjo u propovijedi postavlja pitanje o tome gdje bi bio kada su raspinjali Isusa i da li bi bio izdajnik poput Jude Iškariotskog, da tu zagledanost nad vlastitim grijehom smatra, pa pravim ekscesom za katolika, čini mi se da on o Crkvi, o mističnom tijelu Kristovom, naprosto – ne zna. Nema čovjek pojma.

Jedna od najvažnijih stvari kojoj me je Crkva naučila prenoseći Isusov nauk jest da budem svjestan da u meni i u svakome od nas čuči taj mali Juda Iškariotski koji je spreman pohlepno pružiti ruku za svojih 30 srebrnjaka – nekada zbog pohlepe, a nekada zbog neznanja. I kada slušam Papu kako govori o tome, znam da to nije naučio sam od sebe, nego ga je naučila – Crkva. Koje je on “vjerni sin”, kako je puno puta rekao. Njegova blagost je, dakle, prisutna zahvaljujući Crkvi, ne unatoč njoj kako Tomić tvrdi.

Znam da u toj Crkvi ima puno kod kojih Juda u njima izmakne nadzoru. Znam i to da Tomić takve navodi kao pravilo, a poniznost koju iskazuje papa Franjo – kao izuzetak. A istina je sasvim drugačija. Zapravo potpuno obratna.

Ali, Ante Tomić, reći ćete, nema nikakvu obavezu znati bilo što o istinskoj Crkvi. Zapravo, to nije točno. On o njoj često piše, kao što vidimo, i često je kritizira. I intelektualnog poštenja radi, bilo bi fer da se potrudi malo upoznati onu koju tako olako o(t)pisuje. Bit ću tako slobodan da mu predložim da se malo više druži s onom njegovom prijateljicom koja vjeruje i koju spominje u svom tekstu. Neka ode s njom malo u Crkvu, ne mora čak niti sjediti tamo cijelu misu ako mu je dosadno. Neka malo upozna njezine prijatelje vjernike. Neka mu netko od njih preporuči dobrog svećenika s kim može malo popričat, onako neobavezno, o stvarima koje ga muče kada je u pitanju Crkva, ili život. Jer svakoga od nas nešto muči, pitanje je samo kako se nosimo s time. Neka u međuvremenu i dalje sluša Springsteena, a može malo i Dylana iz obraćeničke faze, to sigurno neće odmoći.

Sve to bi pomoglo da bolje razumije tu Crkvu, a i izvorište Papinih riječi i postupaka kojima je fasciniran. Ako pak misli da pričam gluposti i da mu sve to nije potrebno, onda njemu slijedi isprika na nametljivosti, a meni je to signal da više ne čitam njegove kolumne o papi Franji jer ipak nisu tako iskrene kako mi se učinilo.

Goran Andrijanić | Bitno.net