Nikola Grmoja

Hrvatski mediji raspisali su se ovih dana o pravom malom političkom “čudu” koje se dogodilo u Metkoviću. Tamošnja gradska uprava u kojoj vlada stranka Most uspjela je u nekoliko mjeseci značajno smanjiti gradski dug koji su joj ostavile prethodne gradske vlasti. To je učinila prakticirajući politiku potpuno neuobičajenu za naše prilike – gradonačelnik Božo Petrov je srezao sebi, a potom i ostalim gradskim djelatnicima plaću na “minimalac” i uz pomoć štednje značajno smanjio gradski dug. O svemu što se događa u Metkoviću razgovarali smo s Nikolom Grmojom, zamjenikom gradonačelnika Metkovića. Grmoja je praktični vjernik koji je, kako kaže, u svom političko-društvenom djelovanju nadahnut katoličkom vjerom u kojoj je odgojen i to je bio povod za razgovor s njim za naš portal. Inače, Grmoja je profesor povijesti i tamo zarađuje svoju plaću dok sve što radi za Metković čini kao volonter.

– Dobro, što se to događa u Metkoviću? Nakon posljednjih dobrih vijesti o smanjenju gradskog duga, pojedini mediji tvrde da je riječ o pravoj maloj “revoluciji” u hrvatskoj političkoj praksi?

Od samih početaka sve vezano uz Most pomalo je revolucionarno i neviđeno na hrvatskoj političkoj sceni. Naime, kada smo prije dvije godine, razočarani situacijom u našem gradu, odlučili nešto poduzeti, izabrali smo potpuno neuobičajen način političkog djelovanja. Najprije smo se dobrih godinu dana sastajali po kućama i pokušavali okupiti što kvalitetniju listu ljudi te razraditi ideje koje bi mogle pokrenuti naš grad. Prvi uvjet koji smo postavljali novopridošlicama bio je da nemaju osobna interesa te da na listi mogu biti prvi, ali i uopće ne biti na njoj, ako većina procijeni da je tako bolje. Kada smo sve posložili, odlučili smo se za početak djelovanja koje je započelo svojevrsnim gerilskim marketingom na način da smo cijeli grad izlijepili plakatima s natpisom: SVI SU ONI ISPOD POVRŠINE UVEZANI. Nakon sedam dana slijedio je novi plakat s natpisom: A NAS SU VEZALI, što je izazvalo zanimanje cijeloga grada koji se pitao tko stoji iza plakata. Nakon sljedećih sedam dana slijedio je zadnji plakat s našim sloganom: BITI POVEZAN, A NE VEZAN  s nadnevkom naše prve tiskovne konferencije. Cijeli je grad iščekivao što će se dogoditi i saznati tko stoji iza misterioznih plakata.
Osim specifične kampanje, ono što je, zasigurno, presedan na hrvatskoj političkoj sceni, bilo je potpisivanje javnobilježničkog ugovora kojim smo se obvezali na to da ćemo, bez obzira na rezultat, odbiti bilo kakvu postizbornu koaliciju. Naš cilj od samog osnivanja Mosta bila je promjena politike, a ne promjena vlasti.
Mediji su o Metkoviću počeli pisati nakon vijesti o smanjenu duga i radikalnim rezovima kojima je gradonačelnik stavljen na minimalac dok  mi, zamjenici gradonačelnika i gradski vijećnici, volontiramo. Mnogi su naše odgovorno ponašanje prema gradskim financijama i smanjenje duga za 6, 4 milijuna kuna nazvali čudom, a činjenicu da je gradonačelnik krenuo od sebe – nevjerojatnim potezom, iako bi politika upravo to i trebala biti – briga za opće dobro.

– Više ste puta napomenuli da je “Most” okupio ljude različitih svjetonazora i senzibiliteta?

Da, Most je otvoren svima: i lijevima i desnima, a okupio nas je zajednički cilj, bolji Metković. To smo u kampanji i naglašavali: ne zanima nas podjela na lijevo i desno, nego hoće li Metković ići naprijed ili će i dalje nazadovati. Podržali su nas svi Metkovci koji su prepoznali našu odlučnost da promijenimo stvari u Metkoviću.

– Praktični ste vjernik. U kojoj mjeri vaša vjera određuje vašu političku filozofiju?

Naravno da moja vjera određuje cjelokupno moje djelovanje, pa tako i moju političku filozofiju. Vrijednosti i ideali koje sam kao vjernik u svojoj obitelji i Crkvi stekao, nastojim i živjeti u svim segmentima svojega života. Čovjek koji ima ideale i koji vjeruje u viši smisao svojeg postojanja, spreman je na veće žrtve te ga nije lako pokolebati niti zastrašiti. Ista je stvar i s ljudima koji nisu praktični vjernici ili su ateisti, ali imaju određeni sustav vrijednosti i drže do načela, do poštenja i općeg dobra.

Jako je dugo biti političarom bilo doživljavano kao nešto skoro pa nedostojno vjernika, ali čini se da se to mijenja. Koliko ste u ovome što radite imali potporu Crkve? Pri tome mislim i na potporu svećenika i na potporu vaše braće i sestara u Kristu.

Zbog iskustava kakva su imali s političarima, naš narod doživljava politiku kao nečasno zanimanje. Ono je zaista jako zahtjevno i puno izazova te zahtijeva stalnu budnost nad svojim postupcima i djelovanjem. Ljudima je potrebno vratiti vjeru u politiku i političare koji rade za opće dobro i služe narodu.
U svojem djelovanju nismo tražili potporu svećenika jer nismo željeli na bilo kakav način Crkvu petljati u lokalna politička događanja i zato smo nastojali držati distancu. Prečesto su političari nastojali Crkvu iskoristiti u političke svrhe, što nije njezina svrha ni zadaća. Ne mislim pritom da Crkva nema prava oglasiti se o svim bitnim pitanjima koja su važna za hrvatsko društvo.

– Kada sam svojedobno razgovarao s Rafałom Dutkiewiczem, gradonačelnikom poljskoga grada Wrocława, kojeg je on doslovno preporodio, rekao mi je da ga u njegovu planiranju budućnosti za grad vodi – Duh Sveti. Možete li nešto slično i vi reći?

U planiranju razvojnih projekata konzultiramo struku i na temelju ekonomskih, financijskih i socijalnih  parametara donosimo odluke. S druge strane, uvjeren sam kao vjernik da Bog vodi moj život i da je uz mene na svakome mjestu pa tako i dok  sudjelujem u vođenju grada. Ako nam uvijek  interes ljudi bude na prvome mjestu i ako se budemo žrtvovali za opće dobro, uvjeren sam da će Bog sve voditi i izvesti na dobro. Nastojim uvijek u pamet sebi prizivati onu poznatu misao zaštitnika političara sv. Tome Morea iz njegovog pisma kojeg je iz tamnice pred smrt pisao svojoj kćeri Margariti: „Uostalom, ništa se i ne može dogoditi što Bog ne bi htio. A što Bog hoće, doista je najbolje, pa makar se nama činilo ne znam kako zlo.“

– Ideja volontiranja i rada na minimalcu za doborobit zajednice svojevrsnom je – žrtvom. Zar to nije još jedno kršćansko načelo sprovedeno u stvarnosti koje, vidimo, daje plodove?

Da bi se čovjek mogao žrtvovati njegova žrtva mora biti osmišljena. Kršćani znaju pravu vrijednost žrtve i samožrtvovanja jer je to put koji nam je Krist pokazao. Međutim, i bez te dimenzije svaki je čovjek (barem jednom u životu) doživio da ono u što nije uložio trud i za što nije podnio žrtvu, nije znao ni cijeniti. Sve velike stvari postižu se žrtvom.

– Kako izdržite raditi dva posla, i to odgovorna i zahtjevna, u isto vrijeme?

Jako teško. Oba posla vrlo su zahtjevna i odgovorna te traže cijeloga čovjeka. Ali, zbog situacije u gradu, još neko vrijeme ću tako raditi.

– Osjećate li sebe kao pripadnike neke nove generacije, uvjetno rečeno, “konzervativnih” političara?

Svakako se smatram pripadnikom novog naraštaja političara koji je odrastao u Hrvatskoj i koji nije produkt bivšeg sustava. Vrijeme je za političare koji će raditi u interesu Hrvatske i naroda,  neovisno kojega su svjetonazora i kojoj političkoj opciji pripadaju.

Razgovarao Goran Andrijanić

Copyright Bitno.net. Sva prava pridržana.