Djeca

„Kurikulum zdravstvenoga odgoja, osobito određeni sadržaji programa i preporučene literature, naročito iz modula “Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje“, suprotni su sustavu vrijednosti, kako većine roditelja tako i nas nastavnika. Opće je poznato da je ovaj odgoj u škole ušao potezom pera na nestručan i netransparentan način, bez recenzije, bez javne rasprave o sadržaju odgoja .

Dakle, ovaj modul nije moralno neutralan kako to tvrdi MZOS, a nije ni znanstven. Koje je to stručno povjerenstvo potvrdilo znanstvenost ovih sadržaja?

Ovaj odgoj je patološki, opasan i štetan za razvoj cjelovite, uravnotežene osobe koji djecu i mlade tretira kao stoku koja ne može upravljati svojim nagonima.

Promiskuitet se pretpostavlja te se mladima sugerira da je odgovorno ponašanje da obavijeste sve svoje partnere ako imaju spolnu prenosivu bolest.  Nigdje se ne spominje da je takvo ponašanje neodgovorno i da je upravo uzrok spolno prenosivih bolesti, a naročito najraširenije, humani papiloma virus. Uporaba kondoma ne pruža zaštitu od HPV-a  jer se virus prenosi kontaktima kože na kožu preko cijeloga genitalnog područja, uključujući bedra i donji dio trbuha.

O tome ni riječi!

Na str. 215. prve knjige na popisu preporučene literature, autora P. Abramsona i S. Pinkerton „O užitku“ stoji: „pornografija ima didaktičku svrhu, jer povećava znanje o spolnosti te korištenje pornografije u terapeutske svrhe može smanjiti inhibicije, pružiti novo seksualno nadahnuće, ponuditi tehničku poduku i povećati komunikaciju među partnerima.“

Nešto niže na istoj stranici stoji: „povrh toga, gledanje, čitanje ili slušanje pornografije, popraćeno masturbacijom ili ne, nedvojbeno jest siguran seks…“.  U poglavlju iste knjige High-tech seks stoji: „takav oblik digitaliziranog kompjuterskog seksa korisniku pruža vrlo realističnu i detaljnu simulaciju „prave stvari“ te u istome poglavlju nastavlja „suprotno trenutačno dostupnim mogućnostima samozadovoljavanja, koje naposljetku, zahtijevaju samonadražavanje na ovaj ili onaj način, spolnost „virtualne stvarnosti“ može biti raznolika, nepredvidiva i interaktivna – ukratko, može biti ona prava, samo lišena zbrkanosti međuljudskih odnosa. Stvaran (i siguran) seks po želji 24 sata dnevno“, a u poglavlju Budućnost pornografije navodi se: „sve više i više ljudi počinje shvaćati da je autoerotizam posve siguran oblik seksa, a da je pornografija, za mnoge muškarce i neke žene, njegov vjerni suputnik“ te dalje u istom poglavlju stoji: „Virtualna realnost, tvrde njeni pobornici, uskoro će učiniti mogućom potpunu (tjelesnu) seksualnu simulaciju i stimulaciju. Samo se uključite, otipkajte komandu i uživajte u seksu sa zvijezdom po svom izboru.“

Koji bi ovo ozbiljni znanstvenik potpisao?

Ova ponuda pornografije maloljetnicima kazneno je djelo .

Glavna opasnost je, kako se vidi iz preporučene  literature, da se djecu upravo dresira na ovakav devijantan stav prema seksualnosti koja se toliko dehumanizira da ponižava čovjeka, vodi u otuđenje, ovisnost i bolest.

Ovo obezvređivanje seksualnosti do običnoga zadovoljenja lišena čak i emocija, a kamoli ljubavi, baca sjenu na čitav budući seksualni život.

Profesor neurologije i psihijatrije, utemeljitelj logoterapije Viktor Frankl u svojoj knjizi „Liječnik i duša“ kaže: „očituje da bi se i potreba za pornografijom kao i za promiskuitetom, morale dijagnosticirati kao simptomi psihoseksualne retardacije. Industrija seksualnih užitaka brine se međutim zato da se one glorificiraju, proglasujući ih progresivnima. Industrija prosvjećivanja također pridonosi tomu boreći se protiv licemjerstva, ali je i sama licemjerna kad zahtjeva slobodu od cenzure, a pritom misli na slobodu pravljenja poslova i zarađivanje novca. Na žalost, posljedica svega toga jest prisila na potrošnju seksa, koja izaziva sve učestalije smetnje u potenciji“, a za masturbaciju: „onanija sigurno nije ni bolest ni uzrok bolest, ali je znak ometanog razvitka odnosno pogrešnog stava prema ljubavnom životu“ te nastavlja „taj ne pravi način ljudskog ponašanja već smo upoznali kao bit opijenosti. To nam se značajnim čini što i poslije onanije kao i poslije opijenosti – slijedi neraspoloženje.“

Nadalje, učenike se podučava da je homoseksualni čin jednako prirodan i vrijedan kao i heteroseksualni.

Zašto ravnatelj agencije za obrazovanje Filipović aktivistima GROZDA kaže da to nije istina i optužuje ih za homofobiju te da hoće samo novac. Ako ima argumente protiv argumenata GROZDA, zašto ih ne iznese?

Pa svima je dostupna preporučena literatura uz sporni modul i jasno je tko govori istinu.
Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:  
Vjerojatno ravnatelj agencije računa na apatiju prosvjetnih djelatnika zbog smanjenih plaća te se nada da nitko od njih neće ni čitati hrpu preporučene literature pa će u pomoć školama slati misionare ove nove ideologije 21. stoljeća.

Na vjeronauku se također obrađuje spolni odgoj i to na način koji pokazuje duboku ljepotu  Božjeg nauma po kojem smo stvoreni kao muško i žensko, o komplementarnosti spolova, o jednakom dostojanstvu muškarce i žene,  govori se istina o svetosti i ljepoti seksualnosti koja je sposobnost voljenja, predanje osobe osobi. Objašnjava im se nauk Crkve koja kao majka odgaja ne da unesreći, šikanira, nego sačuva od pogrešaka koje uzrokuju toliko boli.

Poučava ih se kršćanskim moralnim vrijednostima koje proizlaze iz činjenice da nas je Bog stvorio jer nas ljubi, i da nas nitko toliko ne poštuje i ljubi kao Bog koji ne obezvrjeđuje naše tijelo, nego nas poziva da ga poštujemo jer je hram Duha Svetoga .

Upravo odavde proizlazi naše dostojanstvo i sposobnost da na ljudsku spolnost ne gledamo kao samo sredstvo i objekt uživanja, već da se s poštovanjem i ljubavlju odnosima prema drugima i sebi.  Viktor Frankl, u već gore spomenutoj svojoj knjizi „Liječnik i duša“, kaže: „Ta mi psihijatri vrlo često možemo vidjeti da tamo gdje seksualnost nije izraz ljubavi,nego postaje sredstvom pukog postizanja užitka, izostaje i sam užitak. Jer, da naglasimo, što je čovjeku više stalo do užitka, to mu on više izmiče. Što više čovjek trči za užitkom, to više ga tjera od sebe. Moja mi iskustva govore da impotencija i frigidnost nastaju u većini slučajeva uslijed tog mehanizma.“

Na satove vjeronauka pozivaju se i liječnici koji govore punu istinu o spolnosti, o spolno prenosivim bolestima, o njihovim uzrocima, rizičnim ponašanjima, kontracepcijskim sredstvima, posljedicama konzumiranja ovih sredstava.

Na vjeronauku potičemo učenike ne samo na toleranciju (to je tek puko podnošenje), nego na empatiju, poštovanje i ljubav prema svakom čovjeku bez obzira na seksualnu orijentaciju.

Od vas, mi većina koji smo različiti, ne tražimo ljubav, ali molimo toleranciju i poštivanje naših temeljnih ustavnih prava.

Sadržaji kurikuluma „Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje“ u direktnoj su koliziji sa sadržajima vjeronauka.

Ministarstvu je poznato koliki se postotak učenika sa svojom slobodnom odlukom i odlukom svojih roditelja opredijelio za vjeronauk pa ipak učenicima nameću spolni odgoj kakav njihovi roditelji ne žele i koji se protive njihovom vrijednosnom sustavu .

Ovim svojim ponašanjem MZOS direktno krši odredbe člana 63. Ustava RH prema kojem „roditelji imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju svoje djece“.

Koji su to pedagoški standardi da isti učenici u istoj školi slušaju potpuno proturječna stajališta, jedno na vjeronauku, drugo na “spolnom odgoju“?

Otkud pravo ministru da prijeti roditeljima s neopravdanim satima ako ne budu svoju, a ne njegovu djecu, slali na sate da slušaju i gledaju ono što je protivno njihovu sustavu vrijednosti?!

Ovo pravo roditelja regulirano je i kurikulumom o zdravstvenom odgoju i to baš na str. 5, gdje jasno piše: “Prije primjene programa upoznajte roditelje o aktivnostima koje planirate provesti i zatražite njihovu podršku.“

Ovim kurikulumom krše se i temeljna prava slobode, savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja nastavnika regulirano člankom 40. Ustava Republike Hrvatske.

U listu Slobodna Dalmacija od 9. studenoga 2012. g. objavljeno je da je iz resornog ministarstva  priopćeno da se odbacuju informacije da će vjeroučitelji (razrednici) u školama morati predavati o spolno/rodnoj ravnopravnosti. Znači li to da su vjeroučitelji privilegirani u odnosu na druge nastavnike?

To je prava diskriminacija.

Za ovakvo protupravno postupanje ministra u svakoj demokratskoj državi, ministar bi morao ne samo dati ostavku, nego i kazneno odgovarati.

Neda Dinka Nižetić,

vjeroučiteljica  IV. gimnazije „Marko Marulić“ u Splitu