DUHOVNA OAZA U SRCU EUROPE

Evo kako se može oživjeti redovnički život u ‘umornoj’ Europi

Kako oživjeti redovnički život u umornoj Zapadnoj Europi u kojoj se broj redovnika, osobito monaha, iz godine u godinu sve više smanjuje? Pitate li oca Karla Wallnera, cistercitskog opata iz opatije sv. Križa, odgovor je vrlo jednostavan: vjernost Tradiciji, autentična katolička teologija i vjernost Učiteljstvu Crkve.

Cistercitska opatija sv. Križa, osnovana davne 1131. godine, nalazi se u Austriji – jednoj od tradicionalno katoličkih zemalja u kojoj je, nažalost, autentični Crkveni život sve slabije prisutan. I dok u drugim opatijama monaški život nestaje, ova opatija prava je duhovna oaza sa prosječnom starosnom dobi monaha od 47 godina. I ne samo to! Na teološkom institutu, koji u ovoj opatiji postoji još od 1802. godine, studira najveći broj svećeničkih kandidata čitavog njemačkog govornog područja. Studij koji je od 2007. godine dobio status papinskog prava nosi ime zasigurno najvećeg teologa 20. stoljeća pape Benedikta XVI. (Hochschule-Papst Benedixt XVI) i privlači mlade iz čitavoga svijeta. Kako to da studenti iz čitavoga svijeta žele studirati baš u ovoj opatiji, a ne na prestižnim fakultetima europskih metropola? Prema riječima rektora o. Wallnera presudan je duhovni ambijent.

– Mnogi bogoslovi koji se nalaze u sterilnim teološkim uvjetima ovdje pronalaze poticaj za svoj rast i snagu za vjerski život. Zaslužan je ambijent koji je vremenom nastao: sklad naravnog i nadnaravnog. Svake godine posjeti nas oko 5000 mladih koji ostaju zatečeni jednostavnošću i živošću ovog prostora – objašnjava o. Wallner, te odmah dodaje:

– Nismo tradicionalisti. Brižno slavimo po novom obredu. I dok su nas prije kritizirali progresisti, nakon motu proprija Summorum Pontificum krenule su kritike i s tradicionalističke strane. Mi nismo tradicionalisti, ali nastojimo oživljavati Tradiciju, autentičnu katoličku teologiju i vjernost Učiteljstvu u svoj njezinoj ljepoti i dubini.

I dok su turbulencije postkoncilskog razdoblja ostavile velikog traga na život mnogih (europskih) redovničkih zajednica, monasi opatije sv. Križa uspjeli su ostvariti često pogrešno shvaćeni „aggiornamento“ Koncila, sačuvavši karizmu Reda i unutarnju ravnotežu. Velika zahvalnost za uspješno utjelovljenje koncilskog duha pripada opatu Karlu Braunstorferu koji se ozbiljno i odgovorno posvetio primjeni liturgijske obnove ljubomorno čuvajući cistercitsku baštinu gregorijanskog pjevanja i njegovanja latinskog jezika u časoslovu.

– Otac Braunstorfer bio je pravi blagoslov. Pravi Božji čovjek. Zahvaljujući njemu kriza Crkve sedamdesetih godina prošlog stoljeća ovdje se nije toliko osjećala. Danas je on sluga Božji i pokrenut je postupak za njegovu beatifijaciju – kaže o. Wallner.

Osim ocu Braunstorfera, cistercitski monasi zahvalni su još jednoj osobi: papi Benediktu XVI. – Josephu Ratzingeru koji je još kao prefekt Kongregacije za nauk vjere više puta posjetio najveću europsku cistercitsku opatiju. Ova povezanost nije nestala ni nakon njegovog izbora za papu. Na svom pastoralnom pohodu svetištu Mariazell, Benedikt XVI. neočekivano je posjetio opatiju sv. Križa kako bi odao priznanje „u kontinuitetu najstarijem cistercitskom samostanu“ koji je zahvaljujući svojoj duhovnosti ostao autentičnim samostanom – istinskim „mjestom duhovne snage“.

Misao Benedikta XVI. na ovom studiju ima posebno mjesto, a njezin aktualni opat o. Maximilian Heim 2011. godine odlikovan je priznanjem Fondacije Joseha Ratzingera-Benedikta XVI. kao jedan od „najoštroumnijih predstavnika nove generacije teologa koji se nadahnjuju Ratzingerovim djelom“.