Na poprištu stravičnog terorističkog napada u Parizu zbio se jedan sporadični ali simboličan događaj. Mladi pijanist Davide Martello pred okupljenim je prolaznicima zasvirao pjesmu „Imagine” Johna Lennona. Kultna pjesma poznatog glazbenika grupe „The Beatles” iz 1971. svojevrsna je himna pacifizma i Hippy pokreta, koja u svom tekstu nudi svijet bez „religije, zemalja, zastava, politike i vlasništva”, te „svjetsko jedinstvo” kao moguće načine uspostavljanja mira na zemlji: Zamisli da nema raja, lako je ako pokušaš, da nema pakla ispod nas, samo nebo iznad nas… Zamisli da nema država, nije teško, nema razloga da se ubija ili mre, i nijedne religije. Zamisli da svi ljudi svoj život u miru žive. Bratstvo među ljudima. Zamisli da svi ljudi dijele čitav svijet…

Hipijevska eshatologija

Od pamtivijeka se projavljuju konstrukcije različitih eshatologija (vizija konačnih stvarnosti), nastalih nezadovoljstvom trenutnog ustroja društva, bilo da se radi o religijskim, bilo o sekularističkim eshatologijama. Svijet o kojem Lennon mašta nosi u sebi simpatičan žar adolescentskog idealizma, možda čak i naivne nostalgije za izgubljenim rajem. Hipici su bljesnuli poput šibice i još brže dogorjeli jer proklamirana sekularistička vizija „spasenja” društva samourušila se u općoj anarhiji te je, kako to obično biva, revolucija pojela svoju djecu (poput one francuske). Pokret je kao takav nestao ali idejno i dalje opstoji u lijevo-liberalnim krugovima koji i danas pomahnitalo trube sadržajno ispražnjene poklike „djece cvijeća“ – Mir! Sloboda! Ljubav! Uživanje! Vodite ljubav, a ne rat!… Cijeli svijet će se uhvatiti za rukice i igrati ringe ringe raja! Bilo bi prihvatljivo da nije krajnje površno i infantilno (neću reći utopijsko, jer za konstrukciju utopije treba ipak malo više intelektualnog šlifa). Iluzorni snovi o raju bez autoriteta (zakona, države, Boga, etike, morala…) pretvaraju se u noćne more. Sloboda bez ograda gora je od terorizma.

Teroristička eshatologija

Eshatološke imaginacije Johna Lennona previđaju jedan sitan ali bitan detalj – opstojnost zla u svijetu. Islamistički teroristi su učinili stravičan zločin opet u ime nekog „boljeg svijeta“, drugačijeg društvenog poretka, raja po njihovoj zamisli. I jedna i druga eshatologija izražavaju težnju za izgubljenim rajem, svaka na svoj način. I obje su žrtve istoga – zla; prva jer ga previđa, druga jer joj je sredstvo. I sekularistički i teroristički mesijanizam taoci su iluzornosti da čovjek može spasiti samoga sebe. U korijenu obje zablude stoji slika čovjeka koji se želi izvući iz živoga blata čupajući se za kosu.

Kršćanska eshatologija

Izaija, starozavjetni hipik, „sanjao“ je o vremenu kada će se „mačevi prekovati u plugove, a koplja u srpove. Kada neće više narod dizat` mača protiv naroda nit` se više učit` ratovanju“ (usp. Iz 2,4). Sve što Lennon sanja moguće je, ali samo ako spasenje ne dolazi iznutra, tj. od čovjeka.

Uskoro započinje liturgijsko vrijeme došašća i to u trenutku kada nikada u povijesti čovječanstva nije bilo toliko straha i panike među ljudima. Dosadašnji pokušaji stvaranja raja na zemlji pokazali su se „paklonosnima“. Kršćanska, pak, eshatologija ne banalizira zlo (Hippy) niti ga divinizira (terorizam). Također ne nudi utopiju budućnosti u kojoj će svi zajedno igrati ringe ringe raja. Kršćanska vizija svijeta i njegove budućnosti bolno je realna jer se drzne biti „glasom u pustinji“ koji poziva na obraćenje i budnost. Krist Kralj (gle ironije!), kojega slavimo u nedjelju, mjesto krune stavlja trnje, mjesto prijestolja leže na križ. Bez infantilnih snova ili fanatičnog nasilja. „Hipijevcima“ neprihvatljivo jer računa na žrtvu, fundamentalistima nesnosno jer iziskuje ogoljenost od moći. Zato s Lennonom ipak sanjajmo o boljem svijetu, svijetu bez nasilja i terorizma, žrtava i progona. Ali neka taj san bude trijezna adventska budnost iščekivanja Onoga koji nas jedini može povući za kosu iz živoga blata ukaljužane povijesti.

Dragan Muharem | Bitno.net