Kada se rodila, liječnici su rekli njezinoj majci da joj dijete neće moći hodati niti govoriti. Da će provesti cijeli život u vegetativnom stanju, kao “biljka”, kako to neki govore. Danas njezina curica ima 24 godine, novinarka je i blogerica koja se bavi pisanjem kako bi svijetu progovorila o onima, koji poput nje, boluju od mikrocefalije.

“Preživjela sam, kao i mnogi drugi s mikrocefalijom. Oni koje njihove majke nisu abortirale. I zato smo tu”, rekla je brazilska novinarka Ana Carolina Cáceres u razgovoru, svojevrsnoj ispovijesti, za BBC.

Mikrocefalija je neurološko stanje u kojem se djetetu glava ne razvija pravilno, što može imati posljedice i na razvoj mozga. Za bolest ne postoji potpuno iscjeljujući tretman, ali njezine posljedice mogu se smanjiti odgovarajućim terapijama.

Ta se bolest sada pojavila na naslovnicama svjetskih medija zbog epidemija virusa Zike u južnoameričkim zemljama. Svjetska zdravstvena organizacija nije to definitivno potvrdila, ali postoji velika sumnja, kako tvrde, da je taj virus povezan s povećanim brojem slučajeva mikrocefalije u nekim južnoameričkim državama. U listopadu 2015. u Brazilu je zabilježeno 3600 slučajeva sumnji na mikrocefaliju i 404 potvrđenih slučajeva, dok ih je u 2014. ukupno bilo 150, prenosi National Catholic Register.

Brazilski ministar zdravlja uputio je “apel” ženama koje žive u područjima posebno ugroženim virusom Zike da “odgode svoju trudnoću”. Cijela priča pokrenula je zahtjeve za legalizacijom abortusa u toj i drugim državama, po logici da on treba biti dostupan majkama kojima istraživanjima u prenatalnoj fazi otkriju kako im dijete ima mikrocefaliju. Tu poremećenu logiku po kojoj abortus treba biti “terapija” već je osudila Brazilska biskupska konferencija, ali i biskupi iz drugih zemalja.

“Nikada ne smijemo govoriti o ‘terapeutskom’ abortusu. Takvo nešto ne postoji. Terapija, naime, znači liječenje, a abortus ništa ne liječi nego odnosi nevine živote”, rekao je u nedavnoj homiliji honduraški kardinal Oscar Rodriguez Maradiaga, jedan od najbližih suradnika pape Franje.

Brazilski ministar zdravlja Arthur Chioro čak je u svom apelu ženama da odgode trudnoću izjavio kako Brazilu prijeti rađanje “oštećenog” naraštaja.

“Jedino što je oštećeno jest vaša izjava, gospodine ministre”, odgovorila mu je brazilska novinarka oboljela od mikrocefalije.

“Mikrocefalija je bolest koja iznenađuje. Možeš patiti od ozbiljnih problema, ali i ne moraš. Mislim da one majke koje abortiraju svojoj djeci naprosto ne daju nikakvu prigodu da pobijede tu bolest”, rekla je Ana Carolina u razgovoru za BBC.

Novinarka je dodala kako se osjećala “osobno napadnuta i uvrijeđena” nakon što je nekoliko feminističkih organizacija iskoristilo paniku oko Zika virusa kako bi lobirali za olakšavanje pristupa abortusu.

“Znam da ima ljudi koji zbog mikrocefalije trpe ozbiljnije simptome nego ja i da nemaju svi prigodu živjeti poput mene… Ali, abortus ne rješava problem. Najvažnija stvar jest da oboljeli imaju pristup fizikalnim terapijama i neurološkim tretmanima, a njihovi roditelji savjetovanjima”, rekla je novinarka koja se novinarstvom počela baviti kako bi postala glasnogovornica osoba koje boluju od mikrocefalije.

Neki će vjerojatno prigovoriti kako Ana Carolina Cáceres nije “vjerodostojan” primjer za život s mirkocefalijom, jer ima lakše simptome. Takve upućujemo na još jedno svjedočanstvo: ono Amerikanke Gwen Hartley, majke dviju djevojčica koje boluju od mikrocefalije.

Njihova priča objavljena je u, zanimljivo, liberalnom The Washington Postu i odjeknula je SAD-om. Hartley, majka 14-godišnje Claire i 9-godišnje Lole ispričala je kako s mučninom gleda na paniku koja se digla oko virusa Zike i zahtjeve da se omogući abortus zbog njega.

Gwen vodi blog “Hartley hooligans” u kojem prepričava sve teškoće i istodobne radosti odgajanja dviju djevojčica s mikrocefalijom. Blog služi i rušenju predrasuda o toj bolesti.

“Već 15 godina radim na širenju spoznaja o toj bolesti. Dio mene je tužan, jer znam kroz što prolaze te obitelji, ali istodobno osjećam i radost koja dolazi s tom djecom”, rekla je za The Washington Post.

U svezi s panikom oko virusa Zike napisala je:

“Nadam se kako će moje svjedočanstvo pomoći drugim majkama. Nadam se da će se osjetiti manje osamljene i uplašene. Žalosno je da je mikrocefalija tako ocrnjena u medijima zbog ove epidemija. Nadam se da ljudi razumiju – ta dijagnoza nije nešto što bih odabrala, ali ne osjećam se manje blagoslovljena zato što moje curice trpe od nje. Ponosna sam na njih, kao i na sina Cala koji ima neurološki poremećaj.”

Goran Andrijanić | Bitno.net