“Prošlog siječnja, putovala sam poslovno izvan svog grada. Odsjela sam u malom hotelu u jednom sveučilišnom gradu. Sve se dogodilo tako brzo. Čula sam vrata kako se otvaraju i vidjela na njima velikog muškarca. Bila sam zbunjena više nego uplašena. Udario me je. Ne sjećam se da me je izvukao iz sobe, ali našli su me na stepeništu. Ne znam zašto, možda sam pokušala pobjeći.”

Ovako započinje snažno svjedočanstvo silovane žene Jennifer Christie, blogerice i majke petoro djece, koja je progovorila o svom teškom iskustvu silovanja i prekrasnom iskustvu prihvaćanja života koje je objavljeno na stranici LifeSiteNews. Christie je pojasnila kako je nakon silovanja bila pregledana i pokazalo se kako joj silovatelj nije prenio nikakvu spolnu bolest. Odahnula je.

Međutim, idući mjesec nešto se dogodilo.

“Idući mjesec išla sam raditi na krstarici. Nakon dva dana dobila sam dizenteriju. Pila sam antibiotike, ali nije mi bilo bolje. Kada smo pristali u prvi grad, otišla sam u bolnicu i tamo su me, zbog straha od začepljenja crijeva, stavili na ultrazvuk. I tamo sam vidjela svog sina”, napisala je Christie.

Nakon toga se vratila na brod, a liječnici su je stavili u – karantenu. Kaže, vjerojatno zbog straha da će učiniti sebi nešto. Ono što je slušala idućih tjedan dana od liječnika bilo je kako je “lako pronaći rješenje”.

“Ubiti dijete. Početi iznova. To bi trebalo biti lako?” piše Amerikanka i nastavlja:

“O puno toga sam raspravljala u teškim telefonskim razgovorima s mužem taj tjedan, ali mogućnost da ‘to riješimo’ nikada nije prešla preko mojih ili njegovih usta. Kada sam mu rekla da sam trudna, smirivao me je. ‘U redu je’, rekao je”.

“Kako misliš ‘U redu je’? pitala sam ga.

“Proći ćemo kroz ovo. Ja volim bebe i mi ćemo imati novu. Ljubavi, ovo je dar, nešto prekrasno što je nastalo iz nečega ružnog”, rekao joj je.

“I tada sam počela osjećati radost zbog novog života u meni. Nova ljubav koja je rasla i nadvladala svaki strah. Moj muž bio je u pravu”, napisala je Jennifer.

Kada se iskrcavala s broda rekla je liječničkom osoblju:

“Ako budete o ovome mislili ponekad, ako se pitate što je sa mnom – u listopadu ću imati prekrasnu bebu.”

Liječnici su plakali, najviše oni koji su je najupornije nagovarali na abortus.

Tijekom trudnoće imala je komplikacije koje su u njoj, piše, izazvale očajnički strah za život njezina sina, ali nakon što su joj liječnici zapovjedili mirovanje, stanje se poboljšalo. Emotivno, bila je jako dobro.

“Radili smo s pobožnim timom doktora. Riječ je bila o povjerenju. To nije bilo nešto novo za mene. Osjećala sam se kako ne nadzirem stvari još tamo od kada sam u siječnju bila silovana. Ali, “nadzor” je obična iluzija. Osam i pol mjeseci i svijet se preokrenuo. I nije se vratio natrag dok moj sin nije bio rođen. To nije loša stvar. Drži me na koljenima u molitvi, sprječava me biti arogantnom”, piše Amerikanka i nastavlja:

“Naš sin možda je začet u nasilju, ali on je dar od Boga. Prekrasan dar koji je ispunio rupu i našoj obitelji za koju nismo niti bili svjesni da postoji. Učinio nas je kompletnim kao obitelj. Radosna sam jer sam u kontaktu s drugim majkama koje su zatrudnjele nakon silovanja. Mi nismo žrtve. Mi smo one koje su preživjele. Moj sin me izliječio.”

Jennifer svoje svjedočanstvo završava s porukom o tome kako joj je pritisak liječnika na abortus “otvorio oči”.

“Toliko puta su mi rekli da je to jednostavno. Morala sam to slušati neprestano i to mi je lomilo srce. Čak i neki moji prijatelji su tvrdili kako je moj sin ‘pogreška’ i kako neću moći to emocionalno preživjeti. Svaki put kada mi majke koje su preživjele silovanje ispričamo svoju priču to jača nas i druge. I tko zna koliko života spašava?” zaključila je Amerikanka svoju ispovijest.

Goran Andrijanić | Bitno.net