»Polinezijski Hune daju joj ime mana, američki Irokezi (Indijanci) je zovu orenda, Indijci prana, Židovi je zovu ruach, u islamskim zemljama naziva se barraka, dok se u Kini naziva ch’i. Wilhelm Reich je naziva orgonska energija, a Mesmer animalni magnetizam, Paracelzus archaeus. U Japanu je poznata pod nazivom ki.«
(Diane Stein)

Nedavno me zamolila za razgovor jedna dobroćudna gospođa zrelije dobi. Nakon završenog, formalnog, dijela razgovora zainteresirala se za moj očni kapak, koji je tih dana bio prilično natečen. Predstavila se kao reiki terapeut i ponudila mi tretman. I prije nego što sam stigao bilo što odgovoriti, ona je nastavila priču o reikiju. Reiki je osnovao – pričala je ona – jedan katolički svećenik po imenu dr. Mikao Usui, koji je bio dekan na jednom sveučilištu. Za vrijeme jednoga njegovog predavanja netko od studenata ga je upitao o čudesima iz Isusova života koja su se odnosila na hodanje po vodi i na iscjeljivanja. Dr. Usui je ostao upravo zatečen takvim pitanjem, a student je nastavio: »Za Vas, gospodine Usui, ta vrsta slijepog vjerovanja je dovoljna, jer ste Vi proživjeli svoj život, ali za nas koji tek počinjemo život to nije dovoljno. Mi imamo potrebu da sva čuda vidimo svojim očima.« Već idućeg dana dr. Usui je napustio katedru i otputovao u SAD na sveučilište u Chichagu. Doktorirao je iz Biblije, a disertaciju je pisao na temelju istraživanja tajni Isusovih iscjeljivanja. Ne pronašavši »ključa«, vratio se u Japan, gdje je susreo nekoga starog opata, koji ga je primio na poučavanje. Naučio je svete jezike kineski i sanskrt, te se dao na proučavanje tajnih spisa koji nisu bili nikada prevedeni na druge jezike. Nakon dugog traženja u budističkim lekcijama, pronašao je Buddhine govore, koje je zapisao neki nepoznati učenik. Nakon sedmogodišnje potrage konačno je u sutrama pronašao formulu, simbole i opis načina Buddhinog iscjeljivanja. Bila je to ista ona formula kojom se služio i sam Isus prilikom svojih iscjeljivanja. Konačno je dr. Usui pobjedonosno držao formulu i simbole iscjeljivanja, ali koji nisu bili djelotvorni. Nedostajalo je »rukopoloženje«, inicijacija. S tim ciljem dr Usui se uputio na neku svetu goru u Japanu, gdje je proveo 21 dan u meditaciji. Posljednjeg dana meditacije u viziji je vidio projektil svjetlosti kako mu se strahovitom brzinom približavao s neba i, unatoč strahu, dr. Usui je ostao nepomičan. Zraka ga je udarila u »treće oko« i srušila na zemlju, gdje je on, nakratko, ostao ležati bez svijesti. Zatim je ugledao »milijune duginih mjehurića« i na kraju reiki simbole, kao na ekranu. Dobio je informaciju o svakom simbolu i o aktivaciji odgovarajuće iscjeliteljske energije. To je bilo prvo reiki usklađivanje, duhovno otkrivanje jedne drevne metode.

Kada sam napokon uspio doći do riječi, sućutno sam joj odgovorio: »Osnivač reikija, navodni katolički monah, dr. Mikao Usui, zapravo nikada nije ni postojao!«

To je dokazao i profesor na Papinskom sveučilištu Gregoriana Michael Fuss, priznati stručnjak za budizam i nove religiozne pokrete, jednako kao i reiki majstor William Rand, koji je »u potrazi za zapisima o reikiju pronašao da Mikao Usui nikad nije bio na Sveučilištu Doshisha, niti kao dekan niti kao profesor ili student. Također nema podataka da je studirao ili doktorirao na Sveučilištu u Chicagu«. Katolički svećenik u ulozi osnivača ovog pokreta perfidna je smicalica jedne od dviju žena koje stoje na čelu dviju glavnih rivalističkih grana reikija: velikog meštra Barbare Weber Ray – utemeljiteljice organizacije »American International Reiki Association – A. I. R. A.«, ili velikog meštra Takata Sensi – na čelu organizacije »Reiki Aliance – R. A.«, koju je osnovala Phyllis Jei Furumoto, s 21 reiki majstorom.

Pseudocrkveni paralelizmi

Na žalost, upravo rečeno očito još nije doprlo čak ni do svih onih koji su inicirani u reiki. (»Rei« = Božja svijest, univerzalna duhovna mudrost; »ki« = životna energija, »bioenergija«.) Zapravo se radi o još jednoj komercijalnoj podvali orijentalne provenijencije, inkulturiranoj prilikom transplantacije na Zapad. Prokušana pedagogija majstora New agea! Po standardnim protokolima, dr. Mikao Usui ima titulu doktora, dakle znanstvenik je, i ima status kršćanskog svećenika, koji je »progledao« u orijentalnom ambijentu. To je nužno kako bi »roba« mogla zadovoljiti ukuse i znanstveno i religiozno orijentiranih. Sličan Kristu i Buddhi, i dr. Mikao Usui zauzeo je ulogu »mesije« u monumentalnoj paradigmi »religije« New agea. Tako je i sam reiki postao izraz duhovnosti New agea, ili, preciznije, njegov evanđeoski odraz.

Kao i u Crkvi, profesionalni službenici i u reikiu se posvećuju inicijacijom. Ali ta inicijacija poprima upravo »sakramentalno« obilježje. Diane Stein, na koju se u ovom prikazu većinom i oslanjamo, piše: »Proces inicijacije je sakrament i mislim da su budistička i reiki usklađenja izvor iz kojeg su nastali današnji kršćanski sakramenti, a možda i preteče svakog obreda kojim se neki ritual prenosi. Kada primimo abhiseku – usklađenje, punomoć ili inicijaciju, posvećena snaga ulazi u naše tijelo i tamo ostaje.«

I u hijerarhiji rekija, koji je, prema riječima D. Stein, već osvojio sve kontinente (univerzalizam nove religije), prepoznatljivi su elementi imitiranja Crkve. Naime, osnovana je i Svjetska udruga majstora reikija (TRTAI), čiji poglavar ima status pape, ili, riječima D. Stein, »veliki majstor, učitelj u svjetskom udruženju, bira se između ostalih majstora. Veliki majstor učitelj reikija je prvi među jednakima«. Odviše su upadljivi elementi koji ukazuju da se reiki svojim programom i »sakramentima« nameće kao paradigma nove Crkve. Na sličan način su se širila i »Celestinska proročanstva« s istim apetitima.

Svojstva energije

Navodimo nekoliko kontradiktornih tvrdnji o kontroverznoj »energiji« kojom »iscjeljuju« reiki majstori. »Ovaj izvor može svatko imenovati po svom izboru. Ja ga nazivam Božicom. Ostala imena su: Bog, Više ja, Prvi izvor, Univerzum, ili bilo koje ime koje označava primarnu kreaciju ili životnu energiju. Reiki nije religija, niti je pripojen bilo kojoj religiji. Ova životna energija je izvor samoga života i mnogo starija u pojmu i činjenici od bilo koje religijske filozofije.«

Ipak, nasuprot rečenome, činjenica je da se reiki ne može naučiti iz knjiga, nego primiti isključivo inicijacijom, koja pretpostavlja »sveta usklađivanja«. D. Stein ovako opisuje učinak inicijacije u reiki: »Svaki iscjelitelj već kod I. stupnja reikija dobiva svog reiki duhovnog vodiča. Čim tijekom iscjeljenja poteče energija, pojavit će se reiki vodiči. Ukoliko su potrebni tijekom seanse, oni će pomoći. Kod usklađenja u II. stupanj reikija njihova je prisutnost vrlo očita. Dok u I. stupnju reikija imamo samo jednog vodiča, njihov se broj povećava u II. i III. stupnju. Često sam vršila iscjeljenja kod kojih se osjećalo kao da je prostorija bila puna ljudi. Ponekad ih vidim, a ponekad tek osjetim njihovu nazočnost. Ponekad primateljica iscjeljenja misli da su moje ruke još na njoj, a ja sam ih odavno pomakla s njezinog tijela. Ponekad osjeća više pari ruku na sebi, iako su samo moje ruke na njoj. Često tijekom iscjeljenja dobivam informacije koje ne mogu objasniti logičkim putem.«

Na pitanje tko su ti »duhovni vodiči« koji se dobivaju u trenutku inicijacije i traže zahvalnost za pružene usluge, spomenuta majstorica reikija odgovara: »Moj osobni životni vodič je negdašnji šaman (vrač – op. a.) iz plemena Ojibwa i on mi pomaže pri pisanju mojih knjiga. Drugi od mojih vodiča je Terezija Avilska, koja kaže da ona predstavlja jedan od mojih prijašnjih života. Ona brine o mom tijelu i podučava me iscjeliteljskim metodama. Vodič kojeg ja nazivam Majkom je Božica Isis.«

Teozofski korijeni

Ključ za razumijevanje reikija predstavljaju njegove magijske formule ili pet simbola (povezanih s pet elemenata, pet boja, pet oblika i pet razina uma, čiji je cilj Prosvjetljenje), koje svaki praktikant treba znati nacrtati napamet. Međutim, nipošto se ne radi o bilo kakvim simbolima, jer: »Oni nisu ni statični ni dvodimenzionalni kao na papiru, već pokretni i trodimenzionalni. Simboli dobivaju dubinu, pokreću se i dišu. Reiki vodiči uzimaju ono s čime raspolažemo i to ‘poprave’, kako bi simboli bili djelotvorni. Oni to čine za nas, jer toliko žele da se reiki vrati ljudima na Zemlju.« Uz pomoć »hon-sha-ze-sho-nen« simbola ulazi se i u misteriozne teozofske, akašijske, zapise, u »životnu knjigu« o svakoj duši, i stoga je osnova upravo ovog simbola iscjeljenje karme. Akašijski zapisi opisuju karmičke ciljeve, dugove, ugovore i smisao života mnogih inkarnacija svake duše, uključujući i sadašnji život. Uporabom simbola u procesu iscjeljivanja sadašnje se životne traume mogu reprogramirati na način da se doslovce promijeni budućnost.

Krivotvorine o Crkvi

»Veliki broj tih informacija potisnula je kršćanska Crkva. Ona više odražava Pavlova učenja nego učenja Isusa, koji je bio budistički orijentiran. Povijesni Isus je bio fascinantna figura i njegovo prisustvo u priči o reikiju je opravdano. Ako je Isus podučavao druge o načinu iscjeljivanja, a po Novom zavjetu to je prenio barem svojim učenicima, onda se reiki proširio mnogo većim dijelom Staroga svijeta, izvan Indije, nego što je to ranije bilo poznato. Pavlovom intervencijom reiki je izgubljen za kršćansku doktrinu. Izgleda da je iskrivio Isusova naučavanja. U petom stoljeću su najvažniji pojmovi o karmi i ponovnom utjelovljenju izostavljeni iz crkvenog kanona. Isusov način iscjeljivanja, koji bi mnogima pomogao, bio je izgubljen za Zapad.«

Ovakva krivotvorena i jednostrana informacija razara vjeru tolikih vjernika koji nisu upućeni u povijest ni Crkve, ni teologije. Reinkarnacija nikada nije bila dio katoličkog vjerovanja, pa ni u prvim stoljećima Crkve, kako se danas pokušava krivotvoriti od raznih diletanata, a kada je postojala prijetnja da ugrozi cjelovitost evanđeoskog poklada vjere, da se potkrade pod kršćansko ruho, Crkva ju je jasno osudila, kao i druge zablude, koje nikada nije prihvatila, ali ni decidirano osudila, sve dok nisu uzele šireg maha. Tako je i svoj sud o reinkarnaciji Crkva radikalno izrekla 543. godine, na Sinodi u Carigradu: »Onoga tko reče ili tvrdi da su ljudske duše prije postojale (pre-egzistirale), i to kao duhovi ili ljekovite snage kojima je božansko shvaćanje bilo dosadilo i okrenule su se zlu jer se njihova ljubav prema Bogu ohladila (psycho) pa su stoga nazvane duše (psyche), i zatočene u tijela – toga će se kazniti anatemom.« (DH 403).

 Zaključak

Reanimirano drevno magijsko, spiritističko umijeće, koje se savršeno uklopilo u paradigmu Novog doba (New age), ne može proći bez posljedica na duhovnom planu u osoba koje se njemu odaju. Predstavlja vrstu idolopoklonstva i otpadanja od pravoga Boga. Svojim naukom o reinkarnaciji, upotrebom mantri i kanaliziranjem energija putem buđenja čakri, te prepuštanjem reiki vodičima, reiki unazađuje čovjeka i vraća ga u vrijeme prije Krista. Iskrivljenim naukom o Kristu i o Crkvi otkriva svoje perfidne namjere, a izmišljotinama vezanim uz osnivača potvrđuje svoju pripadnost »ocu laži«. Za očekivati je da će reiki i dalje ostati plodno tlo za kršćane na rubu Crkve, ili za one od nje distancirane. Svjesno i hotimično sudjelovanje u okviru reiki i njima sličnih spiritističkih »terapija«, prema riječima katoličkog moralista dr. Ivana Fučeka, vodi apostaziji (otpadu) od prave vjere, Krista, Crkve; zbog toga smo ih dužni izbjegavati, pod teški grijeh.

fra Josip Blažević | Veritas