Kada ih je stvorio, Bog je anđele pozvao na izvanredno nadnaravno uzdignuće: puno prije čovjeka učinio ih je povlaštenim svjedocima svoje slave. Zbog svojega grijeha pobunjeni anđeli bili su izbačeni s neba, ali su zadržali sve sposobnosti vezane uz njihovu anđeosku narav koju im je Bog dao u trenutku kada ih je stvorio. Zlodusi se dakle služe svojim moćima da bi činili zlo i naudili ljudima. Sveto pismo kaže da su zlodusi duhovna bića koja posjeduju razum, volju, slobodu i moć. Čak i u paklu pali anđeli posjeduju svu svoju moć i hijerarhiju. Ako anđeli koji su prokleti imaju određeni utjecaj nad čovjekom, to je zato što je cijelo čovječanstvo pod istočnim grijehom: “Zbog grijeha naših praroditelja”, kaže Ivan Pavao II., “taj je pali anđeo u određenoj mjeri stekao vlast nad čovjekom. To je nauk koji Crkva neprestano ispovijeda i naviješta, koji je sabor u Tridentu potvrdio u dekretu o istočnome grijehu. Taj nauk dramatično je izražen u liturgiji krštenja kada se od katekumena traži da se odrekne Sotone i njegove zavodljivosti” (Kateheza, 13. kolovoza 1986.). Zloćudna moć koju Sotona može imati nad čovjekom – bilo to napastovanje ili muke koje čovjeku nameće – ograničena je i traje samo onoliko koliko Bog to dopušta. Zlodusi zbačeni na zemlju imaju malo vremena da bi se okomili na čovjeka. Dovoljno je sjetiti se kako se opsjednuti iz Gadare obraćaju Isusu: “Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?” (Mt 8,29).

“Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!” (Otk 12,12)

Dokle Sotona može ići u svojoj nakani da nam naudi?

Sveti Augustin tvrdi da nam “đavao vrlo često želi nauditi, ali ne može, zato što je njegova moć podvrgnuta jednoj drugoj moći. Kada bi nam đavao mogao nauditi koliko hoće, na zemlji ne bi ostao ni jedan jedini pravednik”.1 Bog Sotoni ne dopušta da učini sve zlo koje bi htio. U Jobovoj povijesti, na primjer, vidimo da Bog zloduhu dopušta da djeluje protiv čovjeka pod određenim uvjetima i uz poštivanje ograničenja koje određuje Providnost. Job će u kušnjama naučiti rasti u strpljenju, pokori, poniznosti, nadi i povjerenju u Boga. U konačnici Bog ove napasti dopušta da bi očistio i ojačao naše srce i da bismo mu dokazali svoju ljubav. Po ovim se kušnjama ostvaruju božanska pravda i milosrđe. Zloduh nije svemoguć: on nema neposrednu moć nad našom voljom, on ne pozna našu budućnost ni tajne namisli našega srca. Iako ima posredan utjecaj na naš razum i našu volju, njegovo zloćudno djelovanje u odnosu na nas nije neograničeno. Mi nismo lutke na koncu s kojima bi on mogao raditi što hoće. Njegovo je djelovanje podređeno Božjoj volji, a Bog ne dopušta da budemo kušani iznad svojih snaga (1 Kor 10,13). Ako nas Zli napastuje i kuša te ako se trudimo odbiti te napasti, sigurni smo da nas Bog nikada ne će napustiti. Naprotiv, on će nas ljubiti i štititi bolje nego što to čine majka i otac za svoju djecu u opasnosti. Zlo ima nad nama moć samo ako ga svjesno prihvatimo. Ako ostanemo vjerni Kristu, ako ga ljubimo i ako molimo, ne trebamo se bojati jer molitva razoružava zloduha.

“Sotonina moć nije beskonačna. On je samo stvorenje, moćno zato što je čisti duh, ali ipak samo stvorenje: on ne može spriječiti izgradnju Kraljevstva Božjega. Iako Sotona u svijetu djeluje mržnjom protiv Boga i njegova Kraljevstva u Isusu Kristu, i premda njegovo djelovanje, za svakoga čovjeka i za društvo, prouzrokuje teške štete – duhovne, a posredno i tjelesne naravi – božanska providnost dopušta to djelovanje, snažno i blago upravljajući ljudskom i svjetskom poviješću. To božansko pripuštanje đavolskoga djelovanja velika je tajna, ali ‘mi znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube’ (Rim 8,28).”

Katekizam Katoličke Crkve, 395

Nije li Krist već pobijedio zlo?

Sabor u Tridentu kaže da je čovjek grješnik “podvrgnut moći đavla i smrti”. Još su dojmljivije riječi apostola Ivana koji tvrdi da je “sav svijet pod Zlim” (1 Iv  5,19). No, kada nas je Krist spasio, nije li nas zauvijek oslobodio moći tame i smrti? Ako je Sin Božji postao čovjekom i ako je sebe prikazao za naše spasenje, to je zato što smo bili robovi zloduha:  “Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao” (Dj 10,38). U istomu smislu Ivan dodaje: “Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.” (1 Iv 3,8)

Zahvaljujući  Kristu  u kome  imamo  otkupljenje  i oproštenje grijeha, oslobođeni smo od robovanja i nasilne vladavine zloduha. Srce kršćanina hrani se dakle iz jednoga živog izvora koji je provreo na uskrsno jutro, izvora koji znači Kristovu  pobjedu nad smrću i nad zlom. Sotona ne može ništa protiv onih koji su vjerni Kristu i koji se odupiru zlu oslanjajući se na snagu molitve i sakramenata. Sveti je Toma Akvinski govorio: “A diabulo vincitur resistere nolens – đavao nadvladava samo onoga tko mu se ne želi oduprijeti.”2

Ne bojte se, dakle: Otac nas je povjerio svojemu Sinu da nas on vodi snažno i blago, da zlo ne bi nadjačalo dobro.

“Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!” (Gal 5,1)

Gornji tekst je izvadak iz knjige Gillesa Jeanguenina “Sotona i njegove zamke”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.netViše o knjizi možete saznati na linku ovdje, a možete je prelistati ovdje.


1 Sv. Augustin, Tumačenja psalama, 8.

2  Usp. sv. Toma Akvinski, Tumačenje knjige o Jobu, 16,11, lect. III, br. 209.