Nekima će biti glupo moje pitanje, ali idu li psi u raj? Što Crkva kaže o tome? Vidimo primjer sv. Roka koji je i ujedno zaštitnik protiv bolesti životinja, a ima i drugih svetaca. Sveti Rok razbolio se od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili mnogi slikari. BVB, Renata

Draga Renata,

životinje su uistinu simboli mnogih svetaca, ali to ne znači da su time i same životinje predstavljene kao svete ili u istom rangu s njima. Neki drugi sveci za svoj simbol imaju biljku ili neki predmet koji ih je posebno obilježio. Kao što čitamo na prvim stranicama Biblije, stvaranje čovjeka je ujedno vrhunac cjelokupnog Božjeg stvaranja. Iako je Bog stvorio čitavi svemir, samo je u čovjeka udahnuo svoj “dah” i učinio ga bićem slobode s kojim je stupio u međusobni dijalog. Čovjek je stvoren “na sliku Boga”, a to znači da samim svojim postojanjem odražava i nešto od Božje naravi.

To što je čovjek na višem statusu od drugih bića i posjeduje besmrtnu dušu ne znači da ima pravo druge stvorove izrabljivati. Na tim istim stranicama čitamo i kako je čovjek smješten u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Dakle, on se prema Božjim stvorenjima (između ostalog prema životinjama) treba odnositi s brigom. Noa je najbolji primjer tog odnosa. Bog je mogao nakon potopa nanovo stvoriti sve životinje, ali se pripoviješću o Noi upravo želi naglasiti važnost čovjekove brige za živi svijet. Ipak, to ne znači da se životinje i čovjek nalaze na istom ontološkom statusu. One nemaju ljudsku dušu, koju je i sam Sin Božji utjelovljenjem preuzeo. Stoga životinje ne stoje u jednakom (sinovskom) odnosu prema Bogu kao ljudi.

Evo ti nekoliko citata iz Katekizma o životinjama:

2416 Životinje su stvorovi Božji. Bog ih okružuje svojom providnosnom skrbi.[149] Samim svojim postojanjem one ga blagoslivlju i slave.[150] I ljudi su dužni prema njima biti dobrohotni. Sjetimo se s kojom su nježnošću sveci, kao sveti Franjo Asiški ili sveti Filip Neri, postupali prema životinjama.

2417 Bog je povjerio životinje upravi onoga kojega je stvorio na svoju sliku.[151] Zakonito je dakle služiti se životinjama za hranu i za izradbu odjeće. Može ih se pripitomljivati da bi čovjeku pomagale u njegovu radu i dokolici. Ako ostaju u razumnim granicama, medicinski i znanstveni pokusi na životinjama moralno su prihvatljivi, jer pridonose njegovanju ili poštedi ljudskih života.

2418 Protivno je ljudskom dostojanstvu zadavati životinjama uzaludne patnje i rasipati njihove živote. Nedostojno je također trošiti za njih svote koje bi ponajprije morale olakšavati ljudske nevolje. Može se voljeti životinje; ne može im se davati osjećaji koji se duguju samo osobama.

Kada govorimo o odlasku duše u nebo onda to znači da čovjekova duša koja se za vrijeme zemaljskog života slobodnim izborom odlučila za Boga ide na mjesto gdje će biti u vječnoj blizini s Bogom. Ljudska duša pritom čuva svoj “identitet” koji je imala. Ona zadržava svoju povijest, stvorena je besmrtnom i jednom će se spojiti sa svojim uskrslim tijelom. Kako životinje nemaju razum i intelekt, one ne snose moralne odgovornosti, stoga ne mogu ni počiniti grijeha niti donositi odluke za ili protiv Boga. Njihova duša nije stvorena besmrtnom. Kada čitamo proročke spise oni u svojim eshatološkim vizijama spominju životinje. Nije isključeno da će “Novo nebo” ponovno uključivati sva stvorenja u zajedništvu. Međutim, to u svakom slučaju neće biti one iste životinje koje su nekada nastanjivale zemlju. Na njih se pojam uskrsnuća ipak ne odnosi.

BTB,

Don Damir

Izvor: studentski-pastoral.com