Jedan fenomen što sam ga zapazio među katolicima koji su samci kroz posljednjih deset ili dvadeset godina, jest da su mnogi opsjednuti traženjem bračnog druga.

Može to biti žena koja drhti od pomisli da postaje sve starija i u slučaju da pravi muškarac uskoro ne naiđe ona ne će biti u mogućnosti imati djece. Ili to može biti muškarac koji jadikuje nad činjenicom da još nije uspio pronaći pravu ženu pa se zbog toga osjeća jadno. U oba slučaja, oni su opsjednuti traženjem prave osobe. Neki čak uđu u brak s osobom koja ima prilično poremećaja u ponašanju, misleći kako će takva veza biti ipak bolja od osamljenosti.

Problem je što takvo ponašanje otkriva ozbiljan nedostatak povjerenja u Boga. Bog za nas ima plan i ako Boga volimo, tada je sve uređeno kako je najbolje za nas. Sveti Pavao govori nam u Rimljanima 8,28: “Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube…” Vjerujemo li u to? Vjerujemo li u to u dovoljnoj mjeri da bismo mogli izjaviti, u kojoj god dobi bili: “Gospodine, zahvaljujem ti za činjenicu da u ovom trenutku nisam u braku. Slavim te zbog toga, jer znam da je to nešto što je za moje dobro zato što te volim.”

Na temelju tog citata Poslanice Rimljanima metodistički pastor Merlin Carothers u knjizi Prison to Praise (op. Primoran na slavljenje) piše o mnogobrojnim čudima koja su se dogodila njemu i drugima koji su imali dovoljno vjere da slave Boga u svemu. Pa čak i kada se sve činilo nemogućim, ti su ljudi slavili Boga za dobro koje će im on, kako su vjerovali, unatoč svemu pružiti. Zaista, sve zlo Bog je pretvorio u dobro. Bog voli kada se pouzdamo u njega.

Bog nam mnogo puta nanovo u Sv. pismu ponavlja da nam je blizu i da mu trebamo vjerovati. Na primjer, vidi Jeremija 17,7-8 gdje se vjernik koji se pouzdaje u Boga uspoređuje sa stablom zasađenim uz potok. Ne treba se bojati jer ga voda natapa pa rod donosi bez obzira na nepovoljne vremenske prilike. Slično, u Matejevom evanđelju kaže da smo mu mnogo vrjedniji od životinja i bilja, a oni imaju sve što im treba. Zatim nas potiče da se ne brinemo tjeskobno, već da napredujemo na putu u Kraljevstvo.

Možemo zamisliti kako Isus govori osamljenim kršćanima: “Ne brini se za koga i kada ćeš se vjenčati. Tvoj nebeski Otac zna da želiš dobrog i pobožnog bračnog druga. Najprije traži Kraljevstvo i njegovu pravednost, a sve ostalo biti će ti dano povrh toga.”

Zabrinutim osamljenim kršćanima možda će najviše utjehe pružiti Psalam 37,3-7: “… Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, … ”

Preuzeto iz knjige Thomasa G. Morrowa “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – Vodič za katolike”