No, kako uopće biti dobar otac? A ako želite biti jedan od takvih, gdje početi? Koje obveze imaju očevi prema učenju Krista i Njegove Crkve? Odgovori na ta i slična pitanja uglavnom su izgubljeni, ali oni postoje.

Želim ispitati tri dužnosti, ili munera, latinska riječ koju Crkva koristi kad govori o očinstvu. Razumjeti  ove dužnosti je vrlo važno da se postane otac (i suprug) kakvog Bog želi da budete. Uostalom, prilično je teško biti dobar u poslu ako ne razumijete koji su vaši zadaci.

Ako želite shvatiti kako je Krist model pravog očinstva, kako se uloga oca odnosi sa svećenikom u župi te kakav je autoritet, ako ga imaju očevi, potreban doma, nastavite čitati ova promišljanja.

Postoje tri službe očinstva po uzoru na samoga Krista. Iako se tradicionalno povezuju sa zaređenim svećenikom, ove dužnosti isto vrijede i za očeve u obitelji, koji na taj način također dijele ulogu svećenika, ali ne i sakramentalno.

Tri službe su:

Munus docendi – služba naučavanja, na temelju Krista kao proroka

Munus sanctificandi – služba posvećivanja, na temelju Krista kao svećenička

Munus regendi – služba pastira (upravljanja), na temelju Krista kao kralja

Danas, želim da zajedno pogledamo prvu od tri službe, dužnost poučavati (ili otac kao prorok).

Sve počinje s Kristom

Kroz Stari zavjet, Bog je često podizao ljude tj. proroke, čija je jedina misija bila reći židovskom narodu istinu. Često, njihova poruka je upozorenje: pokajte se ili se suočite s posljedicama. U drugim slučajevima, međutim, Bog koristi proroke da otkrije istinu o sebi, kao što je učinio s Mojsijem. U biti, ti ljudi su vatreni učitelji koje je Bog postavio.

U Novom zavjetu, Isus Krist je krajnji prorok. U stvari, on je taj kojeg su svi ostali proroci nagovijestili. Njegova misija je da otkrije Boga Oca u cijelosti Židovima, na kraju i cijelom svijetu.

Isus se opisuje kao proročki učitelj, objavitelj istine, a kad ga je Pilat pitao o njegovoj misiji, odgovorio je: “Za to sam se rodio, za to sam došao na svijet, da svjedočim za istinu.” Ova proročka uloga definira Kristov život i službu, i poput njega, mi očevi smo pozvani naviještati i otkriti istinu o Bogu u našim obiteljima.

Obitelj kao škola

Kad razmišljamo o obrazovanju, obično ga povezujemo s plaćenim nastavnicima koji izvode nastavu iz udžbenika pa i s vjeronaukom koji se odvija u našoj župi. Drugim riječima, mi vjerujemo da je obrazovanje ono što netko drugi radi za našu djecu.

Ali Pismo jasno kaže da se vjeronauk mora održati prije svega u kući. Nakon objave propisa Zakona u Starom zavjetu, Bog zapovijeda židovskom narodu podučavati svoju djecu vjerski odgoj stalno: “Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!“

Bog zapovijeda obiteljima da žive svoj Zakon, tako vjerno i marljivo da sve bude prožeto Bogom doslovno: atmosfera, zrak, ako hoćete, i kuća.

Isto tako, Crkva je uvijek prepoznala roditelje kao primarne odgojitelje svoje djece. Obitelj je domaća Crkva, a roditelji imaju odgovornost stvoriti ozračje vjere i pobožnosti, koji definira katolički dom. Crkva sažima to lijepo u Katekizmu:

„Roditelji su prvi odgovorni za odgoj svoje djece. Tu odgovornost svjedoče prije svega stvaranjem obitelji u kojoj su nježnost, opraštanje, poštovanje, vjernost i nesebično služenje pravilo života. Domaće ognjište osobito je prikladno mjesto za odgoj u krepostima. Taj odgoj zahtijeva priučavanje odricanju, ispravno rasuđivanje, vladanje sobom, što su uvjeti svake prave slobode. Neka roditelji pouče djecu podlagati “ono što je tvarno i nagonsko onome što je unutarnje i duhovno”. Na roditeljima je također teška odgovornost pružati djeci dobar primjer. Priznavajući iskreno pred djecom svoje slabosti bit će sposobniji voditi ih i ispravljati.“ (br. 2223).

„Milošću sakramenta ženidbe roditelji su primili odgovornost i povlasticu naviještati vjeru svojoj djeci. Neka ih od najranije dobi uvode u otajstva vjere, kojih su svojoj djeci “prvi navjestitelji”. Neka ih od najnježnijeg uzrasta čine sudionicima crkvenoga života. Način obiteljskog življenja može razvijati čuvstvena nagnuća koja za cio život postaju istinski preduvjeti i potpornji žive vjere.“ (br. 2225).

„Roditelji trebaju djecu odgajati za vjeru od njihove najnježnije dobi. Taj se odgoj ostvaruje već time što se članovi obitelji potpomažu u rastu vjere svjedočenjem kršćanskog života življenoga u skladu s Evanđeljem. Obiteljska kateheza prethodi, prati i obogaćuje druge oblike vjeronauka. Poslanje je roditelja učiti djecu moliti se i otkrivati u sebi zvanje djece Božje. Župa je euharistijska zajednica i srce bogoslužnog života kršćanskih obitelji; ona je povlašteno mjesto kateheze za djecu i za roditelje.“ (br. 2226)

Otac kao poglavar

Ako je obitelj škola vjeronauka, onda je otac ravnatelj – glavni edukator i proročki učitelj vjere. Zašto? Otac je glava kuće, baš kao što je i Krist glava Crkve. Očevi su povjereni od Boga s autoritetom Zakona, a time dobivaju i veliku odgovornost, da budu pastiri i brinu za svoje obitelji, kao što je Krist pastir Crkve i brine za nju. S ovim autoritetom na čelu kuće, otac ima krajnju odgovornost katehizirati svoju djecu. I na času svoje smrti, svaki će otac, više nego itko drugi, odgovarati pred Bogom koliko dobro je ispunio ovu tešku dužnost.

Praktične upute

Možda ocu kao proroku nije teško pojmiti koncept, no može ipak biti teško znati kako staviti ovo razumijevanje u praksu – pogotovo ako vaš otac nije bio primjer u vjerskom učenju. Najvažnija stvar za zapamtiti je da će djeca naučiti puno više primjerom nego riječima, iako i ono što se kaže je naravno važno.

Ovdje su neke ideje o tome kako primijeniti svoju ulogu kao proročkog učitelja u svojoj obitelji.

  1. Molite sa svojom djecom, ujutro i navečer.
  2. Blagoslovite ih.
  3. Obnavljajte vjerski odgoj  – vjerski odgoji su pali u posljednjih nekoliko godina, ali oni su odličan način da podučavate svoju djecu o vjeri na jednostavan način. Naravno, Katekizam Katoličke Crkve je pretežak za dijete, stoga preporučujem Katekizam za djecu.
  4. Budite student u vjerskoj naobrazbi – ne možete učiti ono što ne znate.
  5. Primajte sakramente često.
  6. Ispričajte se kad griješite pred i prema njima – to zahtijeva mnogo poniznosti, ali to će ih naučiti moć oprosta.
  7. Učite ih o životima svetaca – zaboravite Batmana i Spider Mana, Crkva nam daje tisuće stvarnih superjunaka!
  8. Molite se često – sveti Ivan Pavao II. dok je bio mlad usred noći bi znao vidjeti svog oca kako moli. Očev molitveni život je nevjerojatno snažan.
  9. Poslušajte njihove potrebe i brige.
  10. Vodite ih na misu češće, i ne samo nedjeljom.
  11. Čitajte zajedno duhovnu knjigu prilagođenu njihovoj dobi.
  12. Budite originalni – djeca imaju snažnu sposobnost da otkriju licemjerje. Oni će znati ako glumite ili ih zavaravate.
  13. Budite vjerni – ako kažete svojoj djeci da ćete učiniti nešto, bolje vam je da učinite sve što je u vašoj moći da se to dogodi. Ako povučete svoje riječi više puta i niste vjernim svojim obećanjima, to zna biti za djecu poražavajuće. Vjernost ih uči o Božjoj vjernosti.
  14. Trpite dobro i hrabro – junačka patnja je svojstvena katoličkoj vjeri. Učite svoju djecu da supatite zajedno ako im je teško ili pak vama.
  15. Ljubite njihovu majku – slomljeni brakovi su nešto normalno danas, i to je razlog zašto je sve više važno da se žrtvujete za svoju ženu. Učite svoju djecu: koliko Krist ljubi Crkvu – toliko volite svoju ženu.

ZAKLJUČAK

Da zaključimo, Isus je  za nas uzor u  proročkoj službi koju želimo imati u svojim obiteljima. On je cijeli svoj život opisao kao misiju “svjedočenja za istinu”. Mi, također, trebamo svjedočiti o istini našim riječima, djelima pokazivati našoj djeci kako Kristova ljubav izgleda te ih učiti istine katoličke i apostolske vjere.

Samuel Guzman | The Catholic Gentleman

Preveo Martin K. | Bitno.net

Ne propustite:

Tri službe očinstva (2): Otac kao svećenik

Tri službe očinstva (3): Otac kao kralj