Tako je teško mijenjati se
Draga Julie,
kada sam prvi put susrela svoga supruga, držao je predavanje skupini prijatelja u svome skromnom stanu u Central Park Westu. Tema je bila “spremnost na mijenjanje”, a to je i prvo poglavlje njegova sjajnoga djela Suobličenje Kristu.
Ne mogu ti opisati utisak koji je na mene ostavilo njegovo predavanje. Prvi put u svom životu otkrila sam ključ za moralni i duhovni napredak: spremnost na mijenjanje. Nakon predavanja bila sam ispunjena osjećajem sreće i zahvalnosti, tako da je ta uspomena još i danas u meni živa.
Ali, život me je naučio da posjedovanje ključa nije isto što i znati pravilno se njime koristiti. U stvari, kada se danas osvrnem na svoj život, vidim da je nedostatak spremnosti na mijenjanje uvelike narušio moj duhovni razvoj.
Na neki način, svi se činimo poput “starih cura” − osoba koje se nikad nisu prilagodile životu s drugima. Razvili smo strah od mijenjanja samih sebe (zajedno sa strasti da mijenjamo druge). Poznajem mnoge ljude koji i najmanje sitnice primaju previše k srcu, tako da, na primjer, žličica smještena u pogrješnu ladicu može izazvati razdor jačine potresa.
Čak i u braku, većina nas misli da je “naš način” najbolji način. Kada nas netko izazove na promjenu, naša prva reakcija najčešće je: “To je moja stvar”, ili “Pusti me na miru”, ili “Ja sam slobodna osoba i imam pravo raditi stvari onako kako ja želim”. Čudno je kako je, nama jadnim ljudskim bićima, zaista vrlo teško mijenjati se čak i u najmanjim stvarima. (Očito, mislim pri tom na promjene na bolje. Nikada ne smijemo popuštati želji voljene osobe da činimo zlo – to ne bi bila ljubav, već obična slabost).
Teško nam je mijenjati se nabolje jer naša spremnost na promjenu podrazumijeva borbu s vlastitom voljom. To je veliki izvor sukoba u braku. Moramo sebi priznati da, koliko bismo god htjeli biti veliki u ljubavi prema drugome, ipak više volimo svoju vlastitu volju. Boga volimo – do jedne određene granice; volimo svoga supruga – do određene granice. Ali kao što je Kierkegaard zapisao, naša vlastita volja uglavnom ostaje i naša najveća ljubav.
Samo jedna stvar može u ljudima potaknuti spremnost na mijenjanje: ljubav. Ljubav može otopiti i najledenije srce i učiniti ga mekim i podatnim. Kakvo oslobođenje od vlastitoga zatočeništva moći se suprotstaviti vlastitim željama iz ljubavi! Ljubav čini umiranje svojoj volji slatkim, iako će se možda ta slast uživati tek nakon duge borbe.
Tvoja je ljubav za Michaela velika, a isto tako i njegova ljubav za tebe. Zato ne sumnjam da ćete oboje odgovoriti na izazov ljubavi i uskoro naučiti kako uvijek biti spremni na mijenjanje zbog voljene osobe.
Najiskrenije tvoja,
Lily
Preuzeto iz knjige Alice von Hildebrand, ”Ljubavlju oplemenjeni”
