Poznaješ li sama sebe? Znaš li tko si? Koja je tvoja posebna nadarenost? A što su tvoje slabosti? U kojim si situacijama stvarno dobar, a u kojima ti je potrebna pomoć? Što najradije radiš i koji su ti životni ciljevi? Imaš li kakvu naročitu “zadaću” na ovomu svijetu? Mnogi sami sebe površno poznaju ili, bolje rečeno, još nikada nisu ozbiljno razmišljali o vlastitim posebnostima.

Savjetnik za veze Walter Nitsche[1] svodi različite tipove ljudi s obzirom na osjećajnost na dva osnovna: na tip planinskoga jezera i na oceansku dušu. Planinsko je jezero bistro, toliko da mu se može vidjeti i samo dno, a usred oluje tek će se malo namreškati. Oceanska je duša, naprotiv, prepuna tajanstva i iznenađenja. Nitko ne zna posve točno što joj je skriveno u nutrini, a često to ne zna ni ona sama. Ali čim zapušu vjetrovi… pa znamo, tada se uzvitlaju visoki valovi, a more kipti.

Važno je da i sami sebe, kao i nama bliske osobe, možemo svrstati u jedan ili drugi tip. Tako učimo kako trebamo razumjeti vlastite reakcije i više im ne dopuštamo da i nas uspijevaju prestrašiti onako lako kao ranije. Pripadaš li ti tipu planinskoga jezera ili si oceanska duša?

Na jednomu američkom seminaru za muškarce svaki sudionik dobiva zadatak da u jednoj jedinoj rečenici oblikuje i izrekne ostalima koja je njegova glavna zadaća na ovomu svijetu. Po toj se rečenici onda može orijentirati i pridržavati je se kada naiđu teška vremena. Ta bi rečenica, primjerice, mogla glasiti ovako: “Moja je zadaća na ovome svijetu da ljudima koji me okružuju darujem po svojemu talentu za glazbu radost i opuštenost.” Možeš li i ti za sebe reći sličnu rečenicu?

Sviđa li ti se ono što otkrivaš o samome sebi nakon ovakvih razmišljanja? Možeš li prihvatiti sama sebe? Ti si takav i nikakav drukčiji. Rođen si u ovomu vremenu, kao jedan od mnogih, a ipak si sasvim poseban, jednostavno, svijet za sebe. Bog te je stvorio upravo takvim kakav jesi, i tako je dobro. Čak i ako bi ti htio da je nešto drukčije. Pokušaj barem na sekundu pogledati sebe Božjim očima. I to očima Boga koji nikada ne griješi, pa ni u tvojemu slučaju. On ima za sve svoje razloge. “I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro.”[2] Ova rečenica iz biblijskoga izvještaja o stvaranju svijeta obuhvaća i tebe.

Kod Goethea možemo pročitati: “Prihvatimo li čovjeka onakvim kakav jest, činimo ga lošijim nego što jest. Ali prihvatimo li ga onakvim kakav bi trebao biti, činimo ga onakvim kakav bi on mogao postati.” Pjesnik Friedrich Hebbel ostavio nam je ovu upečatljivu rečenicu: “Ja, takav kakav jesam, tužno pozdravljam osobu kakvom sam mogao postati.”

Dakle, prihvaćanje sama sebe ne podrazumijeva zadovoljiti se postojećim stanjem. To prije znači prihvaćanje onih karata koje su ti dodijeljene. Još uvijek smo mi sami odgovorni za dobro odigranu igru! A uspoređivanje svojega niza karata s kartama drugih ne će nam donijeti baš ništa. Vidimo samo odigrane karte i ne možemo znati kako će se igra dalje odvijati. Čovjek zaboravlja da ne zna dovoljno da bi uopće mogao uspoređivati. Zato nemojmo činiti upitnima karte koje su nam dodijeljene, već radije iz njih izvucimo ono najbolje.

Prihvatiti vlastite slabosti i svladavati ih

Samouvjereni će tip čovjeka, gledajući se u zrcalo, reći: “Hvala ti, Gospodine, što nisam takav kakvi su drugi, a osobito ne kao ovaj carinik.” Samo, tko za sebe misli da nema nikakvih slabosti, neka radije promisli nanovo. Jer to samo znači da nije istinski i do kraja upoznao sama sebe. Svi mi imamo svoje jake i slabe strane.

Draga čitateljice, dragi čitatelju, kršćanstvo nije religija Božjih nagrada, već religija Božjega milosrđa. I kršćanin može biti nesretan zbog svojih slabosti i on se bori protiv njih. Ali kršćanin nikada ne očajava zbog njih. On ih ne koristi kao opravdanje. Zbog toga ni preko naših usana nikada ne bi kao isprika trebale prijeći rečenice poput ovih: “Pružali su mi premalo ljubavi” ili: “Ja sam jednostavno takav.”

Kao prvi korak na putu sazrijevanja i razvoja osobnosti trebamo promotriti kakve sve blokade nosimo u sebi. Inače bi sav naš trud mogao biti uzaludan.

Razlogom zašto imamo poteškoća u vezama može biti blokada u razvoju osobnosti koja se davno prije dogodila u našoj prošlosti. Uglavnom se radi o potisnutim emocionalnim ranama ako osoba ne može osjetiti blagost prema samomu sebi, ako nema pristupa u vlastitu nutrinu ili ako odbacuje samu sebe, možda čak i prezire.

Stručnjak za veze Walter Nitsche ovako je opisao djelovanje takve blokade osobnosti na partnerstvo:

Od drugoga se očekuje da smiri i utiša svoje duboke, neispunjene čežnje i potrebe. No osoba koja nije uspjela izgraditi blag “kontakt” sa svojom nutrinom i nadalje će osjećati bolnu prazninu, čak i kada se partner silno trudi oko nje. Posljedice svega su osjećaj duboke duševne osamljenosti i prebacivanje krivice na drugoga.

I kao samac, i u vezi takva osoba tek “funkcionira” umjesto da živi puninu života.

Iako je u nekoj vezi i izgrađena emocionalna bliskost (a ona je preduvjet za bračnu intimnost), ipak će se ubrzo oboje morati suočiti s najdubljim strahovima, stidom i još uvijek otvorenim ranama. Zbog toga dolazi do prekida u razvoju emocionalne bliskosti čime se ne uspijeva stvoriti siguran temelj za bračnu intimnost.

Čim partner izgovori neprikladne riječi, osoba se vrlo brzo osjeti uvrijeđenom jer su se i nesvjesno rastvorile njezine “stare rane”. To dovodi do pretjeranih reakcija, nesporazuma, nastojanja da se uzvrati i povrijedi partnera, do svađa, emotivnoga povlačenja itd. Mala, nenamjerna “povrjeda” povezala se s onom “starom ranom” i prerasta u veliku i tragičnu stvar.

Emocionalne povrjede nalikuju žalcima utisnutima u naše duše toliko duboko da ih u sebi nosimo od djetinjstva pa sve do danas. Sve su povezane s lažima i ranama koje su nas davno obilježile, utječu na nas i danas, pa tako i na vezu u kojoj se nalazimo. Ovi se “žalci” moraju “izvući”, dobro pregledati, prepoznati kao laži i zamijeniti istinom. To je “cjelovit rad na osobnim ranama” s kojima bi se trebalo uhvatiti u koštac i prije traženja životnoga partnera.

Molitva sv. Rafaelu za životnog partnera

Sv. Rafaele, poslan si od Boga da vodiš mladog Tobiju u izboru za dobru i kreposnu ženu. Molim te pomozi mi u ovom važnom odabiru koji se odnosi na moju cijelu budućnost. Nisi vodio Tobiju samo do njegove žene, već si mu dao i važne smjernice koje su bitne za svaki kršćanski brak: “Molite zajedno posebno prije donošenja važnih odluka.” Ako kroz molitvu dragoga Boga gledamo kao “trećeg partnera” u našem braku, imat ćemo snagu i sve milosti koje su nam potrebne da živimo po Njegovoj svetoj volji. Amen.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Gudrun Kugler Kako pronaći ljubav svoga života. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje, a možete je prelistati ovdje.

[1]  Walter Nitsche je kršćanski savjetnik za brak i život, voditelj raznih seminara i pisac mnogih knjiga o ovim temama; www.cpdienst.de.

[2]  Post 1,31.