Za doista ljudsku seksualnost

− Pozitivan. To je jedna od riječi koje se najčešće ponavljaju u ovom tekstu. Spolnost je pozitivna, lijepa i bogata, ona je izvor radosti. »Ljudska je spolnost, dakle, jedno Dobro: polazi od onoga stvorenoga dara koji je Bog vidio kao ‘vrlo dobro’ kada je stvorio ljudsku osobu na svoju sliku i priliku.« (11) Kad osoba dobro integrira svoju spolnost, govorimo o »čistoći«. Ona nema veze sa »suzbijanjem«, naprotiv: čistoća je istinsko spolno oslobađanje, »duhovna energija koja ljubav oslobađa od sebičnosti i agresivnosti (…), radosna potvrda onoga koji zna živjeti sebedarje (…). Čistoća usklađuje osobnost, pospješuje dozrijevanje i ispunja je unutarnjim mirom«. (16 i 17)

− Cjelovit. »Spolnost nije tek nešto biološkoga, već se ponajviše odnosi na nutarnju jezgru bića.« (3) Spolni odgoj ne može se svesti na tečaj iz biologije o ljudskoj reprodukciji, ni na informaciju o »sigurnom seksu«. Htjeli mi to ili ne, dar tijela u seksualnom odnosu uključuje cijelu osobu. Nitko sebe ne može raskomadati: nemamo s jedne strane tijelo, a s druge srce. »Čovjek je pozvan na ljubav kao utjelovljeni duh, tj. duša i tijelo u jedinstvu osobe.« (3)

− Realističan. Zbog grijeha spolnost je ranjena, muškarac i žena su krhki, ranjivi, ostavljeni na milost i nemilost utjecaju »negativnih te ponekad iskrivljujućih i traumatskih prilika. (3) Odgojitelj to mora imati u vidu da bi mogao djelovati bez naivnosti, ali s nadom, budući da nas uskrsli Krist čini snažnijima od zla. Postoji još jedna poteškoća koju odgojitelj ne bi smio zaboraviti: »Za one koji se nalaze u ugođajima u kojima se vrijeđa i obezvrjeđuje čistoća, živjeti čistoću može zahtijevati tešku, ponekad junačku borbu«. (19) Takav se heroizam sve češće traži od mnoge naše djece.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

− Personaliziran. »Svako dijete je jedinstvena i neponovljiva osoba te treba primiti izgradnju po mjeri pojedinca.« (65) Znamo da, čak i u krilu jedne te iste obitelji, svako dijete ima svoju vlastitu osobnost: djecu se nikada ne može odgajati »u paketu«, nego jedno po jedno. Skupini se mogu davati informacije, ali ne i istinska naobrazba. Neke stvari mogu se reći samo u prisnom razgovoru, ne zato što bi bile sramotne, nego zato što su toliko lijepe i snažne da pripadaju svačijoj dubokoj intimi.

− Stupnjevit. »Važno je da roditelji vode računa o zahtjevima svoje djece u različitim razdobljima razvoja.« (77) No ta su razdoblja promjenjljiva! Stvari nisu baš tako jasne kao što to, čini se, kaže Papinsko vijeće. Dovoljno je otići na školski odmor da bi čovjek izgubio mnoge iluzije o »godinama nevinosti«. Iako ne treba uznemirivati djecu »nepotrebnim informacijama o spolnosti« (78), bilo bi još gore ostaviti ih da se sa svojim pitanjima snalaze sama. Mi roditelji moramo biti budni i otvoreni, da naša djeca ne bi morala oklijevati kad žele razgovarati o onome što ih uznemiruje ili zabrinjava, iako je možda riječ o pitanjima koja nisu »za njihove godine«.

− Obiteljski. »Roditelji su, darovavši život i prihvativši ga u ozračju ljubavi, bogati odgojnim potencijalom koji nitko drugi nema. Oni na jedinstven način poznaju svoju djecu u njihovoj neponovljivoj posebnosti i, iskustvom, posjeduju tajne i izvorišta prave ljubavi.« (7) To je središnja točka ovog dokumenta koja se često i snažno ponavlja: spolni odgoj pravo je i dužnost roditelja, a oni vrše svoje poslanje najprije svojim primjerom.

Christine Ponsard (preuzeto iz knjige ”Vjera u obitelji” – Verbum)

Foto: Shutterstock.com