U braku sam skoro trinaest godina. Znam da bi spolnost trebala biti dobra, pa i sveta, no zbog nje se još uvijek osjećam prljavo. Što sa mnom nije u redu?

Niste sami. Ovaj jaz između znanja o tomu kakva bi spolnost trebala biti i kako se ona uistinu doživljava prilično je uobičajen, čak i među onima koji se trude živjeti istinu. Znanje u glavi samo po sebi nije dovoljno da bismo poništili svoje duboko ukorijenjene i često nesvjesne stavove o spolnosti.

Trebamo ići do njihova izvora te ih, uz pomoć Božje milosti, iskorijeniti. Najčešće otkrivamo da je naš način razmišljanja i osjećanja o spolnosti u odrasloj dobi jako povezan s utiscima koje smo o našim tijelima i spolnosti stekli tijekom odrastanja – od naših roditelja, od braće i sestara, od prijatelja iz susjedstva, od izloženosti pornografiji, medijima, te iz seksualnih iskustava.

Često na predavanjima postavljam pitanje koliko je ljudi u publici prva znanja o spolnosti dobilo od svojih roditelja. Procjenjujem da ih manje od pet posto digne ruke. To je tragično.

Djeca su nošena znatiželjom da saznaju o svojim tijelima i o spolnosti, već od najranije dobi. Ako se ta znatiželja ne usmjeri ispravno i ako joj se ne udovolji na zdrav i prikladan način putem otvorena, iskrena, dobno primjerena razgovora kod kuće, seksualnost postaje veliki, mračni, skriveni “ne-ne” i djeca će neizbježno nastojati udovoljiti svojoj znatiželji na prikrivene i iskrivljene načine.

Govoreći iz vlastitoga iskustva odrastanja, još se uvijek sjećam svojega prvoga izlaganja pornografiji. Bilo mi je šest ili sedam godina. I dandanas mogu dozvati te slike.

Sjećam se kako su djeca govorila da je “zmija u vrtu” i pričala masne viceve tipa “Johnny Deeper” (“Ivice, dublje”, prim. prev.), koje nisam razumio. Sjećam se mladića koji je čuvao mojega brata i mene kako se razgolićuje pred nama nagovarajući nas da se razgolimo pred njim. Sjećam se svih nepristojnih komentara starijih dječaka o curama i njihovim dijelovima tijela.

Sjećam se “eksperimentiranja” s djecom iz susjedstva i gledanja dječaka kako grabe i pipkaju djevojčice kroz njihove kupaće kostime na javnomu bazenu. Sjećam se kako sam bio potpuno šokiran kad mi je jedan stariji dječak do u detalje ispričao što je sve radio s jednom djevojčicom iz razreda. I još se uvijek sjećam doslovce svega što mi je rekao.

Bili su to moji prvi utisci o spolnosti. Duboko su me se dojmili. A sve se to dogodilo prije nego što sam ušao u pubertet. Nisam imao pojma što bih radio sa sobom kad su mi hormoni podivljali. Redovita konzumacija pornografije, masturbacije i adolescentskoga “brijanja” bili su dovoljni dok nisam u dobi od šesnaest godina započeo četverogodišnju spolno aktivnu vezu.

Zašto vam sve ovo govorim? Zato što vjerojatno imate slična sjećanja iz djetinjstva ili puberteta. Netko treba preuzeti rizik i govoriti o njima. Ako se ne suočimo s negativnim iskustvima koja su nas oblikovala, nikada ne ćemo biti sposobni živjeti u slobodi istine i doživjeti spolnost onakvom kakva treba biti.

Bolna sjećanja i rane od iskrivljenih načina razmišljanja i uspostavljanja odnosa ne nestaju samo tako kad se vjenčate. Čak i za ljude koji uistinu žele iskusiti spolnost onako kako je to Bog naumio nije neuobičajeno da ih progone scene spolnih iskustava iz prošlosti upravo u trenutku kada vode ljubav sa svojim supružnicima. Ljudima koji su bili izloženi pornografiji često puta te slike prolaze kroz misli u najmanje poželjnim trenutcima: u vrijeme molitve, na misi (čak i kada se idu pričestiti), te za vrijeme spolnoga odnosa.

Govorim iskreno iz vlastitoga iskustva kako bih pokazao da, kada govorim o Kristovoj snazi da nas preobrazi, iscijeli naše rane i izbavi nas od grijeha, nije riječ tek o krasnoj zamisli u mojoj glavi. To je nešto što sam već proživio i što svakodnevno nastavljam doživljavati. Krist, Sin Božji, jest stvaran.

On je uistinu postao jedan od nas. On je uistinu umro za nas i uskrsnuo od mrtvih. On je uistinu došao kako bi ponovno uspostavio Božji izvorni plan za život i ljubav. On nas je uistinu otkupio. On nas uistinu može iscijeliti. On nam uistinu može podariti novi život… ako položimo svoju vjeru u njega i to mu dopustimo.

Preporučio bih vam da pogledate unatrag u svoj život. Na koji način ste prvi put čuli za seks? Što ste mislili o svojemu tijelu dok ste prolazili kroz pubertet? Jesu li vas drugi ismijavali? Jeste li ikada bili izloženi pornografiji? Jeste li ikada bili maltretirani ili seksualno zlostavljani? Jeste li ikada masturbirali? Jeste li kao tinejdžer bili promiskuitetni?

Kako je ovo prisjećanje djelovalo na vas? Svrha ovakvoga razmišljanja nije tek kopanje po staromu smeću. Svrha je unijeti Kristovo svjetlo u mračna mjesta naših života kako bi nas on mogao iscijeliti.1

Prisjećam se kako sam u jednomu trenutku svojega života na komadu papira zapisao svako spolno iskustvo koje sam ikada imao – sve smeće koje sam jako dugo pokušavao zaboraviti, ali nisam uspio – i otišao do svećenika kojemu sam se mogao povjeriti i ispovjediti. Poslije toga sam zapalio papir i promatrao kako nestaje u plamenu. Bio je to za mene istinski trenutak iscjeljenja i stvarna točka preokreta u mojemu životu.

Nadalje, kada smo Wendy i ja dospjeli do one točke u vezi u kojoj smo znali da ćemo se vjenčati, zamolio sam je za oprost što se nisam sačuvao za nju. Pa kakve to veze ima s njom, pitate se? Mi smo predodređeni za spolno sjedinjenje samo s jednim bračnim drugom. Spolni odnos s drugima – čak i ako se dogodio mnogo prije nego što ste sreli svojega bračnoga druga – jest preljub “unaprijed”. Ako smo dovoljno odvažni da oljuštimo sve slojeve isprika koje stvorili, znamo da je to istina.

Postoji razlog zbog kojega ljude progoni njihova prošlost. Postoji razlog zbog kojega se ljudi osjećaju neugodno na proslavama godišnjica mature kada tamo stoje sa svojim bračnim drugovima i sretnu ljude s kojima su imali spolne odnose kao tinejdžeri. Ta se iskustava nisu trebala dogoditi.

Slavite Boga što on oprašta. Slavite Boga što on obnavlja. Slavite Boga što on iscjeljuje.

Nemojte pomesti svoju prošlost pod tepih kao da se ne radi o nekoj velikoj stvari. Sve to predajte Kristu i dopustite da umre s njime na križu. Od svojega supružnika tražite oproštenje što ste bili “unaprijed” nevjerni.

Vraćaju li vam se slike iskustava iz prošlosti, predajte ih Kristu. Sjećanja možda ostanu, ali Krist može ukloniti njihov žalac i poučiti vas kako ih koristiti kao priliku da se molite za ljude o koje ste se vi ogriješili i da oprostite onima koji su se o vas ogriješili. To je put iscjeljenja. To je put, ne samo do spoznaje da spolnost treba biti dobra i sveta, nego i do stvarnoga iskustva spolnosti kao takve.

To je za mnoge, poput mene, dug put. To je bolan put. Ali nije ni približno tako bolan kao alternativa. Gospodine, kuda drugdje možemo ići? Ti imaš riječi života vječnoga (usp. Iv 6,68).

Gospodine, poznaješ me. Ništa ti nije skriveno o mojemu životu. Ti poznaješ sve one stvari u mojemu životu koje su me udaljile od istine tvojega plana za moju spolnost. Bez obzira jesu li to grijesi koje sam ja učinio/učinila ili koji su učinjeni meni, sve ih predajem tebi. Svjetlo Kristovo, zasvijetli u tami. Istino Kristova, odagnaj sve laži. Smrti Kristova, uzmi sve moje grijehe. Uskrsnuće Kristovo, obnovi me da spoznam, živim i iskusim dobrotu i svetost svoje spolnosti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa Otvoreno o seksualnosti i braku. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.

Sve tekstove ovog autora pročitajte ovdje.


1 Vrlo je korisno kroz svoja iskustva proći razgovarajući s duhovnikom ili savjetnikom. Postoje također razni programi koji su posebno pripremljeni kao pomoć odraslima u rješavanju rana vezanih uz spolnost i veze iz prošlosti kako bi izgradili zdrave odnose u sadašnjosti i budućnosti.