Spolnost jest teška. Kao ništa drugo, prisiljava nas na bavljenje temeljnom “stvari” života. Način na koji shvaćamo, razmišljamo i živimo našu spolnost ima vječite posljedice.

Budući da je spolnost doslovce najkreativnija sila u vidljivu svijetu (ništa nije veće od sile pomoću koje surađujemo s Bogom u stvaranju ljudskoga života), ona je pri zloporabi ujedno i najdestruktivnija. Spolnost nas suočava s najtemeljnijim i najsnažnijim čežnjama naših duša i prisiljava nas da se uhvatimo u koštac s razlikama između svojih najviših težnja i najnižih sklonosti. Prisiljava nas na izbor između dobra i zla, između ljubavi i svega što je oprječno ljubavi, između služenja Bogu i drugima (mojoj supruzi i našemu potencijalnomu potomstvu) nasuprot pukomu služenju sebi.

Ivan Pavao II. ide tako daleko da kaže kako je spolno sjedinjenje “pitanje života i smrti”. Kad supružnici postanu “jedno tijelo”, zapaža, “oni se nađu u situaciji u kojoj se sile dobra i zla bore i natječu jedne protiv drugih”.

Ah! To je uistinu teško. Ali ovdje postoji prekrasan paradoks. Kada prestanemo pokušavati pobjeći od njezine težine i umjesto toga prigrlimo vječitu veličinu njezine važnosti, ona nam prestaje biti teret. Spoznajemo smisao Kristovih riječi: “Uzmite jaram moj na sebe… I naći ćete spokoj dušama svojim” (Mt 11,29–30).

Živjeti istinu o spolnosti silno je radosno. Jednostavno ne postoji ništa što se može usporediti sa zadovoljstvom življenja u skladu sa slikom po kojoj smo stvoreni. Jednostavno ne postoji ništa što se može usporediti s radošću muža i žene koji prigrle istinu – sa svim njezinim rizicima, sa svim njezinim posljedicama i odgovornostima – kada se uzajamno zagrle u intimnosti svojega sjedinjenja.

Unatoč tomu što nas mediji potiču da tako mislimo, spolnost nije namijenjena našoj zabavi. Naše genitalije nisu “seksualne igračke”. “Zabava” nije ispravna riječ za bračno sjedinjenje. Više mu odgovara vrhunsko ekstatičko blaženstvo. I ako shvatimo da su sakramenti predokusi neba, nije tek klišej reći da je istinski, iskreni spolni čin iskustvo neba na zemlji. Kao što Katekizam kaže: “U radostima njihove ljubavi [Bog daje supružnicima] već na ovome svijetu predokus svadbene gozbe Jaganjčeve.”

Ukoliko želite najbolji mogući seks u životu, onda predajte svoju spolnost, svoj život, svoj spolni život Isusu Kristu. Ako vam to zvuči neobično ili izaziva u vama

Ivan Pavao II. ide tako daleko da kaže kako je spolno sjedinjenje “pitanje života i smrti”. Kad supružnici postanu “jedno tijelo”, zapaža, “oni se nađu u situaciji u kojoj se sile dobra i zla bore i natječu jedne protiv drugih”
osjećaj nelagode, onda ste prekomjerno bili pod utjecajem prevelikoga broja ljudi koji pojma nemaju o značenju života, o značenju spolnosti, o značenju Kristova poslanja u svijetu.

Što je pogrešno u nastojanju da svoj spolni život začinite malom promjenom?

Svjetlost svijeća, krasno ozračje, nošenje privlačne spavaćice, promjena mjesta i položaja svakako mogu doprinijeti sveukupnomu doživljaju. Malo bi ljudi to zanijekalo. No, istinski “dobar” seks nema nikakve bitne veze s tim stvarima.

Spolni odnos pruža najveće moguće ispunjenje onda kada se muž i žena bezuvjetno predaju jedno drugomu – i prime jedno drugo – u potpuno nagoj i iskrenoj objavi svojih osoba. Ako spolni odnos nije istraživanje neiscrpivoga otajstva druge osobe, “partnerima” će neizbježno u takvoj razmjeni postajati sve dosadnije. Način na koji nas društvo uči da razmišljamo o spolnosti pothranjuje takvu dosadu. Stoga na tržištu ima na tisuće “priručnika o seksu” napisanih u namjeri da pomognu parovima začiniti svoj spolni život.

Većinom vam ti priručnici daju savjete zbog kojih će vam, ako ih primijenite, bračna soba nalikovati sceni iz pornografskoga filma, umjesto da vam pomognu iskusiti Božju ljubav i imati udjela u njoj. Ukoliko muž svoju ženu mora odjenuti poput pornografske zvijezde da bi se “napalio”, ukoliko par mora stalno tragati za novim i sve iskrivljenijim položajima tijela da bi izbjegao dosadu, ukoliko neki od supružnika mora postati tek glumac u scenariju koji je onaj drugi smislio u svojoj mašti, ukoliko par stalno traga za novim “tehnikama” kojima će pojačati svoj tjelesni užitak umjesto da traži kako će s više ljubavi učvrstiti svoje bračno sjedinjenje, onda je nešto jezovito krivo.

Ukoliko uistinu želite “dobar seks”, počnite zazivati Boga – koji jest ljubav – da bude s vama. (Ne brinite. Bog se ne će zacrvenjeti. On je stvorio spolnost.) Neka vam svjetla budu upaljena. Svjesno obnovite svoju ženidbenu privolu jezikom svojih tijela. Mislite ono što izgovarate, a izgovarajte ono što mislite.

Bezuvjetno predajte cijeloga/cijelu sebe svojemu supružniku. Bezuvjetno prihvatite svojega supružnika. I dok činite to, gledajte prodorno i postojano jedno drugomu u oči te, dok budete eksplodirali u ekstazi istinskoga zajedništva osoba, zahvalite Bogu na radosti koju upoznajete time što ste stvoreni na njegovu sliku.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa Otvoreno o seksualnosti i braku. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.