Postaju li spolni odnosi lošiji nakon vjenčanja?
Ovo je jedna od najuobičajenijih, ali i najsmješnijih pretpostavki koje sam ikada čula.
U stvari, u Americi su česte priče o spolnoj aktivnosti. Svi vole izmišljati priče o spolnosti. Tko ima spolne odnose? Čiji su spolni odnosi najčešći? Tko ima najbolji spolni život?
Mnoštvo ovakvih, prilično zanimljivih, pitanja izmišljeno je u posljednjih dvadeset i pet godina. Ne znam zbog čega sav taj trud. Sva ta pitanja imaju isti odgovor. Spolno najzadovoljnije osobe u Americi, osobe čiji je spolni život najpotpuniji i najučestaliji jesu vjenčane osobe. Ne samo vjenčane osobe, već vjenčane osobe koje su pravi vjernici i koje su spolnost čuvale za brak.
Koji je razlog tome? Je li vještina u pitanju? Jesu li vjenčani ljudi “bolji” u spolnim odnosima?
Ne nužno. To nije povezano s vještinom. To je povezano s okolnostima. Spolnost ima urođeno značenje. Ona znači “zauvijek”. Odani vjenčani ljudi označavaju vječnost. Oni shvaćaju što spolni čin izražava i oni to iskreno izražavaju. Oni su sigurni da i druga osoba to iskreno izražava. Putem svojega spolnog sjedinjavanja oni se “iskreno predaju jedno drugome”.
Osobe koje su u braku ne moraju se ničega bojati. Ne moraju strahovati od trudnoće ili od samohrana roditeljstva jer su se obvezali ostati zajedno. Ne moraju se bojati spolno prenosivih bolesti jer se one ne mogu prenijeti ako su oboje bili vjerni i ako već prije nisu imali te bolesti. Ne moraju se bojati da će biti iskorišteni ili napušteni jer ako vjeruju u svoje bračne zavjete, onda neće napustiti svog supružnika.
Želiš još ovakvih članaka? Klikni like i pridruži nam se: 
Zbog čega se u brojnim proučavanjima ističe da bračni parovi koji su sačuvali spolne odnose za brak imaju bolji spolni život? Kao prvo, osobe koje spolnost čuvaju za brak jesu osobe koje shvaćaju značenje spolnosti. Oni prepoznaju važnost predanosti koju ona označava i zahtijeva. Uzdržavali su se od spolnih odnosa svih godina koje su proveli u izlaženju i druženju s osobama drugoga spola (što nije uvijek jednostavno!) iz poštovanja prema jeziku spolnosti i prema supružniku kojeg možda tada još nisu ni poznavali. Osobe koje su u tome uspjele postigle su i značajan stupanj samonadzora, one znaju što spolnost izražava i to su osobe kojima se u potpunosti može vjerovati. Takvu supružniku je mnogo jednostavnije u potpunosti predati sebe znajući da je to osoba kojoj se takav dar može povjeriti.
Kao drugo, par koji sa spolnim odnosima čeka do braka uči o spolnosti zajedno, učeći jedno od drugoga. Oni se ne uspoređuju s drugim osobama niti im uspomene na druge ljude narušavaju zajednički užitak. Nitko ne voli da ga se uspoređuje s drugom osobom ili s osobom koju ste prije voljeli, a supružnici koji su u brak ušli nevini ne mogu činiti usporedbe.
[Napomena: Ne govorim vam da osobe koje su griješile na području spolnosti u svojoj prošlosti ne mogu imati sretan i zadovoljan bračni spolni život.]
Mary Beth Bonacci (preuzeto iz knjige Prava ljubav – Verbum)














