Zajedno s djecom, iskoristimo svaki dan za pripremanje malih iznenađenja i pojedinosti koje će Božić učiniti doista nezaboravnim! Djeci – i ne samo njima – potrebno je to blagdansko vrijeme koje je kao predznak velikog slavlja u nebu. Svjetovni vid božićnih blagdana nije ni luksuz ni podilaženje »duhu ovoga svijeta«. Ako je dobro shvaćen i proživljen, djeci može samo pomoći u otkrivanju otajstva porođenja.

Središnja točka oko koje se kreće cijela božićna proslava sigurno je sveta misa, ako je moguće polnoćka. Idimo na polnoćku s cijelom obitelji. Djeca će biti sretna i ponosna: nije važno ako kasno odu u krevet ili ako zaspu usred mise!

To nije uvijek moguće. Možda je u kući baka slaba zdravlja koja ne može izaći u hladnu noć ili otac koji ne ide u crkvu. Teško je ostaviti ih sasvim same u božićnoj noći. O tome treba razmisliti unaprijed da bi se našlo najbolje rješenje: na primjer da najmlađe dijete pokuša uvjeriti oca da s obitelji ode na misu, ili da adolescent ostane s bakom… Za njega će to biti dobra prigoda da bude sam s njom, a imat će i dobru izliku da ode na neku drugu misu, a ne s »cijelim obiteljskim čoporom«.

Božićno poslijepodne katkada dugo traje: prekasno smo legli ili prerano ustali, nismo se dovoljno naspavali i blagdanska radost nestaje zbog pospanosti ili nervoze. Možemo unaprijed pripremiti program za to poslijepodne kako bismo bili spremni kod djece probuditi oduševljenje i usmjeriti njihovu energiju. Neke obitelji provedu božićnu noć u uskom krugu, a popodne tu radost ponesu usamljenim ljudima: bolesnima u bolnicama, starijim osobama, itd. Drugi prirede predstavu. Za to ne treba imati ni posebna sredstva ni posebne talente. Dovoljno je da nekoliko djece bude motivirano i da im »veliki« pomognu (roditelji ili starija braća i sestre). Neka svaka obitelj učini po svojim mogućnostima: žive slike, mali scenski prikazi, marionete, glazba i pjevanje, itd.

Tema predstave? Božićno evanđelje (ili Navještenje, Pohođenje, Tri kralja), ili odlomci iz Starog zavjeta koji govore o iščekivanju Mesije koje završava Porođenjem, ili neka božićna bajka. Što bilo da bilo, obiteljski rad na toj predstavi izvrstan je oblik priprave za Božić. Dok pripremaju scenski prikaz nekog odlomka iz Evanđelja, djeca mogu iznutra otkriti puno toga: mogu upoznati lik Abrahama ili Djevice Marije! Iz tih zajedničkih napora rađa se istinska radost koja će obilježiti djecu (i cijelu obitelj) mnogo dublje od najskupljih igračaka.

[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku[/facebook]

Božić je i prigoda za razmjenjivanje darova. Darovi ne smiju odvratiti našu pozornost od glavnoga božićnog dara koji nam dolazi od Boga, a to je njegov Sin. Darovi koje razmjenjujemo znakovi su ljubavi na koju nas Isus poziva, pod uvjetom da su darovani i primljeni u tom duhu. Žalosno je slušati kako neka djeca pričaju o darovima koje će primiti: kao da su im roditelji to dužni. U tom bi se slučaju moglo reći da se uloga roditelja svodi na vađenje što veće novčanice iz novčanika. Velika je radost kad djeca prime dar iz ruke ljudi koji ih vole… I još veća kad otkriju što smo sve za njih svojim rukama napravili!

»Način na koji se daje vrijedi više od onoga što se daje«: ovo pravilo ima svoje granice, ali je u biti istinito. Neka nas to pravilo vodi kad pripremamo darove za svoju djecu, i zajedno s njima, za one koje volimo.

Na Božić, Bog koji je postao čovjekom dolazi reći svakom od nas: »Ti si za mene jedinstven i nezamjenjiv. Ljubim te takva kakav jesi«. Na to smo konkretno pozvani u slavljenju Božića.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christine Ponsard Vjera u obitelji. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.