U vrlo popularnoj knjizi “Muškarci su s Marsa, a žene s Venere” psiholog John Gray ističe da muškarci više cijene “snagu, sposobnost, efikasnost i uspjeh. Oni uvijek čine stvari da bi se dokazali i razvili svoju snagu i sposobnosti.” Oni su usmjereni na dostizanje određenog cilja. Žene su, kaže Gray, više usmjerene na “ljubav, komunikaciju, ljepotu i ljudski odnos. . . ” i “pomaganje i othranjivanje”.

Također, kada je muškarcu stalo do žene, često se treba povući na neko vrijeme da bi nakon toga postao prisniji. Muškarac se treba odvojiti da bi iskusio svoju samostalnost, svoju autonomiju. On treba “malo mjesta”. To je, kaže Gray, savršeno normalno i ne bi trebalo uzrokovati uzbunu. To nije vrijeme da žena malaksa, kaže on. Ona muškarcu treba dati mjesta i čekati na njega. Tada bi joj se uskoro muškarac trebao vratiti na način kao da je elastičnom gumenom vrpcom povezan s njom. Gray to naziva “teorijom gumene vrpce”.

Ako muškarac osvaja ženu, a žena dopusti da bude osvajana, to može biti uspješno. On se povuče, a ona ga čeka. Ali, ako se on povuče, a ona odluči da ga kao žena koja ima vlastitu slobodu, pokuša tražiti, on će pobjeći. Grayeva knjiga sigurno je dotaknula dosta ljudi: bila je na listi najprodavanijih više godina. Ja mislim da daje dovoljan dokaz da je muška uloga da osvaja, a ženska da bude osvajana.

Zlatna pravila

Druga knjiga koja potvrđuje teoriju “nagrade”, jesu “Zlatna pravila” autora Ellen Fein i Sherrie Schneider. Nije tako dobro i trijezno argumentirana kao “Muškarci su s Marsa”, ali ima nekoliko dobrih naglasaka. Autori polemiziraju, ponekada nepovezano, da bi žena treba ostaviti muškarcima da je naganjaju i da bi trebala inzistirati da se prema njoj odnose s poštovanjem.

Evo nekoliko njihovih “pravila”:

(1) “Budi ‘biće poput nijednoga drugoga’. Ne budi zadovoljna sa svačim. Ne ganjaj muškarce. Ne koristi se svojom spolnošću da bi učinila da te vole.”3 (Drugim riječima, ti si nagrada. To je posebno istina za predanoga kršćanina.)

(2) “Ne progovaraj s muškarcem prva (i ne pitaj ga za ples).”

(3) “Ne izlazi mu ususret na pola puta i ne plaćaj na izlasku.” Platiti bi trebao onaj koji je pitao osobu za izlazak. Tako, ako ga pustiš da te pita, možeš mu pustiti da plati. Ako mu previše pojednostavniš, može izgubiti interes.

(4) “Prepusti mu vođenje.”

To su neka od njihovih boljih “pravila”. Na žalost, razmišljanje ovih autora je svjetovno i ne pridržavaju se jednog od najboljih “pravila” zdravog udvaranja “bez spolnog odnosa, točka.”

Iako ponekad pretjeruju, točna je njihova osnovna teza da bi žene trebale dopustiti muškarcima da ih osvajaju i da trebaju zahtijevati dobro ponašanje prema sebi. Razvijajući kroz udvaranje model poštovanja, žene ne čine trik da bi privukle muškarca, već polažu temelje zdrave doživotne bračne veze.

Autori ističu da su to njihove bake znale vrlo dobro. Na žalost, moderna žena to ne zna, jer je bila zavedena. Neki smatraju da Zlatna pravila manipuliraju ljudima. Ako se koriste kao manipulacija, to jest, da bi od muškarca dobili nešto što on ne želi učiniti, tada zaboravi na njih. U tom slučaju stvarala bi temelje za jadan brak. Ali, ako se koriste jednostavno da bi pomogla muškarcima da cijene svoju ženu, što bi većina muškaraca i željela, tada su svrsishodna.

Također zapamti, pravila ne služe da izigravaš teško uhvatljivu. Ona služe da budeš teško uhvatljiva. Ako si dobra i pobožna žena, ne trebaš se zadovoljiti pokvarenim ophođenjem. Ti si nagrada i ponašaj se sukladno tome.

Želiš još ovakvih članaka? Klikni like

Neki tvrde da te uobičajene uloge čine ženu podložnu muškarcu, te dovode do toga da je ona podređena muškarčevim zamislima. To nije ono što mnoge žene doživljavaju u praksi. Paradoksalno, žene koje prepuštaju da ih muškarac osvaja i planira izlazak (to je težak posao!) mnogo su ravnopravnije nego one koje same planiraju osvajanje. Kao kršćani, vjerujemo u jednakost u ljudskom dostojanstvu, a ne u jednakost po ulogama o kojoj se danas tako često trubi. Upravo kroz ove “staromodne” uloge spolova ispunja se priroda muškarca i žene i održava se međusobno poštovanje.

Winnefred Cutler u Searching for Courtship (op. Potraga za udvaranjem) ističe: kada žena pozove muškarca van, “muškarci to vole, ponekada čak prihvate spoj, ali nakon toga ne slijedi udvaranje. A u većini slučajeva niti brak.” Ona spominje mladu ženu koja je diplomirala na sveučilištu Bryn

Mawr College, a koja je vjerovala da je svejedno tko pita za izlazak, muškarac ili žena. Kada je hodala i razvila divnu vezu s jednim muškarcem, mislila je da je sve u redu. Ali, tada je on zaprosio drugu. Bila je shrvana. Napisala je: “Žene koje preuzimaju vodeću ulogu kakvu sam ja preuzela, nauče . . . na jedan ili drugi način . . . iako nam je rečeno da imamo na to pravo, to u praksi ne prolazi.”

Preuzeto iz knjige Thomasa G. Morrowa “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – Vodič za katolike”