Ljubav. Osjećaj koji je zacijelo za svakoga od nas najljepši osjećaj ikada iskušan. Cjelovitost i radost koju nosi sa sobom ne može zamijeniti nijedno drugo iskustvo niti doživljaj. Svjedoci smo vremena u kojem ljudi očajnički vape za ljubavlju, pokušavaju je opisati osjećajno kroz stih ili tjelesno kroz spolnost – ne misleći da iza te malene riječi stoji nešto puno više. Nešto puno dublje – a to je nadnaravna, božanska krepost! Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku pozivajući ga ljubavlju na postojanje. No, istodobno Bog poziva čovjeka i na ljubav kojom ga je stvorio! Bog je ljubav (Iv 4, 16) i u sebi živi otajstvo osobnog zajedništva ljubavi. Upravo je ta istina nama, bračnim parovima i obiteljima preočit poziv na ljubav u zajedništvu. Ljubav je naš poziv – poziv na vlastito upotpunjenje! Kršćanstvo stoga, oslonjeno na Radosnu vijest, poznaje ljubav kao nadnaravnu krepost, kao božansku krepost – i upravo kroz tu prizmu treba gledati ljubav na relaciji muškarac – žena. Ljubav koju ovih dana toliki ljudi traže.

Ljubav nad svakom ljubavlju

Isus, najljepši primjer svih ljubavi, ostavio nam je prvu od dvije upute ljubavi – ljubiti Gospodina Boga svoga svim svojim bićem. Mnogi od nas zaboravljaju na važnost tog koraka, pa pokušavajući zaobići tu prvu zapovijed ljubavi, pokušavaju (većinom bezuspješno ili nesretno) doći do one druge – ljubavi bližnjega. Krenimo onda od početka! Obnovimo svoju ljubav prema Spasitelju svaki dan. Mnogi me prijatelji znaju pitati kako sam upoznala supruga, kako sam znala da je on taj, kako smo pretrpjeli kušnje u šestogodišnjoj vezi… Kako da ikome posvjedočim bez da ne spomenem i ne vratim se ovom korijenu – ljubavi prema Onome tko me ljubio od vječnosti?

Upravo iz odnosa prema Bogu doći će i kvalitetne, konstruktivne životne odluke, a jedna od njih je odluka o osobnoj te čistoći u vezi. Dakle, prvi korak ka ljubavi jest osobna odluka za Boga. Što to znači? To znači odlučiti se za Isusov put, postati njegovim učenikom, učenicom. To znači skočiti u povjerenje, povjerovati da će s Njim sve biti dobro. Sveta Filomena je rekla jednostavnu, a toliko snažnu rečenicu: „Prvo Bog, a onda sve ostalo!“ i time je rekla sve. Isus je prvi i kad ste uz Njega, ništa vam neće manjkati. Ne bojte se da ćete nešto izgubiti ili da će Bog za vas odabrati nekoga tko vam se „ne sviđa“. Ta Bog nas poznaje bolje no što ćemo mi sami sebe ikad poznavati! On zna najdublje čežnje našega srca! Kad je Bog na prvom mjestu, povjerenje je neupitno. Nakon odluke za Isusa donijela sam i drugu odluku, a to je odluka za čistoću – osobnu i u budućoj vezi. Za mene je tada postalo sigurno da je ta čistoća za mene dobra, povjerovala sam Bogu – iako još možda nisam razumjela ni kako ni zašto; baš kao ni dijete koje majka želi usmjeriti ka njemu uzvišenom, ali nedokučivom cilju. Također, ako vam je Bog na prvom mjestu, neće biti problema s povjerenjem prema budućoj djevojci ili mladiću, odnosno ženi ili mužu. Odnos izgrađen na čvrstoj stijeni bit će tako snažan da će izdržati kušnje i oluje koje će život donijeti. Otuda jakost u problemima veze i braka! Kada sam donijela tu važnu odluku o čistoći u svom životu, počela sam moliti za svog budućeg mladića (zaručnika, muža) vjerujući i predajući sve u Božje ruke. Gospodin me poveo korak dalje. Upoznala sam Filipa, mladića u kojeg sam se zaljubila i s kojim sam željela rasti, sazrijevati!

(Za)dana ljubav

Ostvarivši toliko jaku čežnju započeli smo vezu koja će trajati šest godina. Donijela sam (kako ja, tako i Filip) treću odluku (nakon prve – odluke za Boga, druge – za čistoću), a to je odluka za osobu. Ta odluka za sobom je povukla prihvaćanje i upotpunjenje. Radost koju smo dijelili cijelo vrijeme prožimale su i neke nove spoznaje. Naime, ljubav koja nam je od Boga dana – koja je s obje strane izmoljena – u isto vrijeme je i bila zadana! Sa sobom je nosila etiketu neograničenosti, nedovršenosti, prostora za rast. Ljubav koja uvijek iznova nastaje ulaganjem i temeljitom zauzetošću sebe za drugoga. Ta zauzetost se nadograđuje na darovanu ljubav i sa sobom nosi odgovornost. Spoznavši to, trebalo je vezu njegovati, baš kao nježnu biljku, znajući da smo ljudi u rastu – kako u svemu, tako i u ljubavi. A Bog je tu našu ljubav koju smo nosili jedno za drugo oblikovao u našem odnosu s Njim na radost i korist oboma. Tako da, i ako smo ponegdje bili nespretni, pa povrijedili jedno drugo i molili oprost, Bog se pokazao jakim izravnavanjem putova naše ljudske ljubavi svojom milošću.

Obično se u svakom govoru o ljubavi između mladića i djevojke spomene i tema zaljubljenosti kao prvotne faze svake veze. Često nam i stariji znaju reći ako preko nečega prelazimo u vezi ili nešto ne vidimo jasno da smo zaljubljeni. Zaljubljenost je onaj čar, očaranje koje nas privlači k toj osobi, ono se događa brzo i vrlo je jako. Ljubav pak za sobom nosi prihvaćanja i žrtve, te se rađa polako, kroz upoznavanje, otkrivanje i odgovorno prihvaćanje drugoga s voljom i željom da upravo taj drugi – moj bližnji – uz mene raste, dozrijeva do punine i savršenosti, a ne da bude iskorištavan. Ljubav je jaka kao smrt, kaže Biblija. Zašto? Jer ljubavi nema bez žrtve, a žrtve je čine jačom i stoga je ona spremna na sve prepreke te ih može prijeći, a to je čini jačom i od smrti.

Moje je iskustvo da se zaljubljenost u početku jače očituje, ali se s vremenom „pretače“ u ljubav – jer u zaljubljenosti uvijek ima ljubavi. Također, kad iz ove perspektive gledam na vezu sa svojim tadašnjim mladićem, a danas suprugom, mogu reći da i u ljubavi ima zaljubljenosti! Mislim da je to upravo ono što ljudi zovu „žar“ – oduševljenost osobom s kojom provodim život. Što je bilo presudno da naša zaljubljenost ne ostane samo zaljubljenost, nego da prijeđe u ljubav koja želi biti okrunjena sakramentom? Svih šest godina Filipa i mene vodila je, snažila i povezivala – predbračna čistoća. Nekima će ovo zvučati paradoksalno, no uvijek se rado sjetim rečenice blaženog Ivana Mertza kao potporu toj rečenici: „Djevojka je odraz Božjeg savršenstva koja ti je namijenjena da te nadopunjuje. No, da ti zaista bude potpuna pomoć, treba da si međusobno sve donesete u brak i da ništa ne ispijete prije, jer će inače uzmanjkati u gorkim danima.“ Iz te rečenice bila mi je vidljiva misao vodilja – brak kao konačno upotpunjenje zaručničke ljubavi. Povjerenje, nada i čežnja za većom puninom postojanja, predanost (a ne samo ovozemaljska odanost) jedno drugome te konačno povezivanje i pronicanje jedno drugoga u ljubavi bili su naši otvoreni obzori koji su nadolazili u životu čistoće. Odjednom smo jasno vidjeli da je to ispravan put, jer smo rasli – svatko pojedinačno u svom osobnom susretu s Bogom, ali i u zajedništvu, u zajedničkim molitvama, projektima i idejama koje smo ostvarivali.

Danas o predbračnoj čistoći možete čuti puno toga – od teorija i studija do svjedočanstava. Nakon toliko godina iskustva mogu reći da nismo niti svjesni koliko ljudi oko nas živi čisto, a tako tiho. Čistoća je vrlina. Vrlina koja je danas toliko podcjenjena da je postala i predmet izrugivanja, znak zaostalosti društvu koje glumi demokratičnost. No, upravo ta vrlina može kasnije stvoriti zdravo društvo koje može donijeti promjene i stvoriti novi svijet. Upravo ta vrlina čini čvrste brakove i obitelji koje su temelji svakog zdravog društva. Upravo je čistoća ta cjelovitost koja nas poziva na poštivanje i brigu za spolnost. Ona izražava najdublju ljubav, ne priječi put izražavanju ljubavi, već je na najljepši mogući način zaštićuje.  Na fakultetu i na poslu su me kolege znale pitati „zašto sam tako protiv da se ljudi vole“. Čistoća nije „NE“! Ona je „DA!“ drugoj osobi kao osobi, kao ljudskom biću i slici Božjoj, a ne kao objektu. Čistoća nije nedostatak, ona je snaga. Ona nije tu da priječi ljubav, zadovoljstvo i sreću, već da istima dopusti sazrijevanje. Čistoća je dobro koje konstanstno treba njegovati, a za to je potrebno stalno biti na Izvoru, obnavljati svoju snagu da ne posustanemo. Stoga treba biti dosljedan – jer, kao što bi naš stari rekli: za vrednote se živi, za vrednote se i umire!

Punina ljubavi

Ljubav kao krepost nadovezuje se na osjećajnu i osjetilnu ljubav i svoju puninu doseže u braku. U braku jedna kompletna osoba ulazi u odnos s drugom kompletnom osobom i to ostavlja neizbrisivi trag, i upravo u braku taj odnos nalazi svoj istinski smisao i svoju moralnu ispravnost. Okrenutošću prema osobi ljubav jest ljubav. Često ljudi shvate izbor osobe za život kao izbor spola, odnosno spolnosti ispred osobe, ne znajući da time izabiru vrijednosti koje su podložne promjeni, za razliku od osobnosti koja je čovjekova kvaliteta. Danas je po tom pitanju prisutna kriza vjere, nepovjerenje u Božje objave. Javljaju se kojekakvi razumski argumenti koji ne pomažu dugoročno. Zato se treba vratiti na život vjere koji donosi snagu za opredjeljenje i spoznaju istine. Važna je životna lekcija zapamtiti da se uvijek za svaku važnu odluku možemo i trebamo vratiti Onome koji nas vodi! Ako želimo puninu života, ljubav i velike stvari, onda se ne trebamo bojati zahtjevnosti niti žrtve – jer bez toga ne ide!

U današnje vrijeme brak se prikazuje kao institucija, kao papir ili pak kao svetinja. No, htjeli to priznati ili ne – brak je ustanova koja je preživjela sve navještaje svog rasula. Još je uvijek aktualan, unatoč tome što je njegova slika izopačena i nestabilnija no ikada. Zašto? Jer su za kršćanina brak i obitelj svjedočanstvo Uskrsne ljubavi, jer ljubav utemeljuje obitelj iz koje se rađa novi život. Bit ljubavi ostvaruje se najdublje u predanosti osobe koja ljubi, tada ljubav čini da osoba želi sebe voljno darovati osobi koju ljubi. Možda uz to proživljava odricanje, ali takvo odricanje ne umanjuje i ne osiromašuje, već proširuje i obogaćuje. Brakovi  i obitelji opstaju jer su kršćanska zajednica u malome, jer su mala Crkva koja u sebi nosi živoga Isusa! Ako neprestano imamo na umu da Bog živi u našem supružniku te da je Njegov blagoslov nad nama, svaka ce poteškoća biti lakše svladana. Cilj braka jest svetost i upravo na nju trebamo upućivati svoga supružnika sa svim njegovim talentima i kvalitetama. Tako ćemo rastući zajedno jedno drugo usmjeravati Nebu.

Iako smo suprug i ja u braku tek dvije godine, već smo iskusili i ljepotu i kušnje. I mogu vam reći da je sa Stvoriteljem svaka ljepota još ljepša, a svaka kušnja svrhovitija. Savez mene i mog supruga, zasnovan na sakramentu i suživotu rođenjem našeg sina Benjamina postao je nešto više – prava mala obitelj! U toj obitelji uvijek treba očuvati temelj – a to je upravo brak. Uvijek misleći na dobro onog drugog u odnosu s Bogom, na nesebičnu nježnost i doživljaj druge osobe možemo učiniti brak, a time i obitelj čvršćom, radosnijom i plodnijom. Upravo takva obitelj, uronjena u današnjicu, moći će se nositi zadaću življenja Božjeg nauma s radošću!

Dakle, svaku ljubav koju tražite prvo ozrcalite iz odnosa prema Bogu, prihvatite čistoću kao način življenja i odlučite se za osobu s kojom ćete radost gore navedenog i dijeliti. Ako namjeravate krenuti nekim drugim redoslijedom, zasigurno će biti teže doći do ispunjujuće, bezuvjetne ljubavi koja daje sigurnost i istinsku radost. No, na kraju svih lijepih tekstova koje pročitate, dirljivih svjedočanstava koje poslušate, ispravnih zaključaka koje donesete te novih spoznaja koje dobijete – na vama ostaju odluke koje će oblikovati vaš život, koje su samo vaše.

Kada ih donesete, moći ćete lijepoj TV voditeljici s početka teksta mirne duše reći: „Moji dani ljubavi su svaki dan i donose plodove, a mene čine zadovoljnom i ispunjenom! Ljubav postoji, i ja sam je upoznala!“

Autor: Ivana Foretić | pastoralmladih.hr