Prema podacima Ministarstva financija tijekom 2006., za vrijeme Svjetskoga nogometnog prvenstva, građani Hrvatske su u kladionicama uplatili 412,6 milijuna kuna. U Hrvatskoj, trenutno, 13 trgovačkih društava ima koncesiju za priređivanje klađenja na 2005 uplatnih mjesta što je 200 više nego 2005. godine. Na 2000 građana, dakle, dolazi po jedno uplatno mjesto.

Kad bi se tome pribrojile druge igre na sreću kao što su lutrija i sportska prognoza, a da ne spominjemo automat klubove i ostale legalne i ilegalne prostore igara na sreću, onda je zaprepašćujuće velik broj mjesta i osoba koje se bave ovim unosnim zanatom. A bave se jer ima velik broj zainteresiranih za klađenja i igre na sreću, koji čekaju da im se «sreća nasmiješi» u čarobnim brojevima i rezultatima, ili da ih potpunu uništi. A kad se onim stotinama milijuna koji se okrenu samo za vrijeme svjetskog prvenstva pridoda i sav onaj novac što tijekom cijele godine prolazi kroz kladionice, lutrije, sportske prognoze, automate, onda su to nevjerojatne cifre.

Psihologija

Međutim, statistika nema samo lice s kojeg se čita da u Hrvatskoj ima mnogo suvišnog novca ukoliko ga ima za ove svrhe, nego statistika ima i svoje naličje. O ovoj problematici nemaju što reći samo statističko-ekonomski analitičari, nego sve više i više i psihologijska znanost, što svjedoči da klađenje, kockanje i drugi vidovi igara na sreću nisu tako ni bezazleni kako ih se želi predstaviti. Mnoge osobe koje imaju problem s kockanjem u Hrvatskoj liječe se na odjelima za ovisnosti još od sredine devedesetih godina. S obzirom na konstantan porast broja uplatnih mjesta, raste i broj osoba koje traže pomoć stručnjaka jer ne mogu kontrolirati svoje porive i kockanje im je prouzročilo velike (najčešće financijske) probleme. Zato psiholozi daju ovakve savjete ljudima: “Ukoliko ste prepoznali simptome patološkog kockanja kod neke osobe iz Vaše blizine i želite mu pomoći u prevladavanju njegove/njezine ovisnosti, imajte na umu da je ovisnost o kockanju vrlo ozbiljan poremećaj, i da osoba ne može jednostavno prestati. Zapamtite da te osobe vrlo dobro lažu i sebi i drugima. Uz stalno poticanje motivirajte ih da promijene svoje ponašanje. Pomozite im da sami uvide svoju ovisnost, neka prihvate odgovornost za posljedice kockanja i nemojte ih osuđivati – to bi ih moglo vratiti u ovisnost.”

Moralno-duhovni osvrt

A što reći o klađenju, kockanju i spomenutim problemima s vjerske strane? Sveto pismo ne govori ništa o igrama na sreću, ili barem ne daje nikakav moralni sud. Na nekoliko mjesta se, doduše, spominje bacanje kocke prilikom nekih izbora, ali se u nijednom slučaju nije radilo o kockanju. Tako su na primjer Izraelci bacili kocku nakon ulaska u obećanu zemlju, da bi je razdijelili na nepristran i pravedan način. Isto tako prigodom izbora novog apostola na Judino mjesto bačena je kocka između Matije i Barsabe, i pala je na Matiju.

Međutim, ima i još jedno drugo mjestu u Novom zavjetu koje spominje bacanje kocke, a nešto je drukčije od spomenutih mjesta. Kockom su se poslužili i vojnici koji su razapeli Isusa da bi odredili komu će pripasti njegova donja haljina. U ovoj situaciji, premda se nije radilo o klasičnom primjeru kockanja, ipak je do izražaja došla ljudska pohlepa i želja za posjedovanjem, za ostvarenjem lake dobiti, pa i preko tuđe kože, premda sasvim zakonito. Premda nisu prekršili nikakav civilni zakon, pred Bogom su i pred ljudima počinili veliko svetogrđe. Nisu imali niti toliko poštovanja i pijeteta prema umirućem čovjeku, jer je on bio izvan njihovih zakona, te kao takav za njih nije ni postojao, da njegovu oskudnu imovinu vrate njegovoj majci, nego su se kao lešinari borili za nju dok je on umirao na križu.

No premda Biblija nema neke zapovijedi glede kockanja, ima zato mnogo preporuka i odredbi glede odnosa prema posjedovanju i želji za dobitkom, gdje izričito upozorava vjernike da se čuvaju pohlepe koja je izvor mnogih zala. Čovjek koji traži sreću u lakoj i brzoj materijalnoj dobiti, i ne primjećujući izokreće ljestvicu vrednota, te počinje služiti gospodaru novcu, umjesto da služi Bogu svome Tvorcu.

Realizam razuma

O tome što su igre na sreću može nam osvijetliti promišljanje ne samo vjera nego i određeni realizam razuma. Još se nije čulo da je netko otvorio kockarnicu ili kladionicu, lutriju ili prognozu sa željom da stvarno pomogne drugim ljudima da dođu do novca, nego s ciljem da sam namami što veći broj ljudi da «ostave» na dotičnom mjestu svoj novac. Onaj tko je stavio aparat ili automat za sreću u svoj ugostiteljski objekt, onaj tko je otvorio kladionicu i bavi se prodajom kartica igara na sreću, to je stavio isključivo radi sebe, tražeći u tome jeftin način zarade. Odlaziti tamo, znajući za stvarne odnose i ciljeve, veliki je i nepotrebni rizik koji bi se mogao izraziti pomoću one narodne izreke: Tko s đavlom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju!

Vjera iznad legalizma

Nadalje, pojedinci se, pogotovo mladi ljudi, dadu zavarati činjenicom što se, glede igara na sreću, radi o zakonitoj aktivnosti, jer onaj tko je otvorio kladionicu ili kockarnicu funkcionira u sustavu zakona, uredno otplaćuje ili uplaćuje poreze, te čovjek ne vidi zapreku da posjećuje takva mjesta i troši svoj novac kako mu je drago. Međutim, ako kao kršćani čekamo da se nešto zabrani da bismo znali da nije dobro, onda nam ne bi trebala vjera niti savjest kao unutarnji glas Božji koji nas može upozoriti da nešto nije dobro, bez obzira što to ljudski (državni) zakon može dopuštati. A nije rijetkost da zakon dopušta mnoštvo toga što nije sukladno kršćanskoj vjeri, i što ipak vjernici ne bi smjeli sebi dopuštati niti priuštiti. Tako je isto i u ovom slučaju gdje nam vjera i Bog jasno poručuju da takav oblik aktivnosti i djelatnosti, takav način «zabave» i igranja nije primjeren kršćanima, jer time izravno štete svojem duhovnom, a i materijalnom dobru.

Umjesto zaključka

Primjer vojnika koji pod križem grabe Kristove haljine zorno govori do koje neljudskosti može čovjeka dovesti pohlepa, do koje razine ga može izobličiti strast za kockanjem i želja za lakom zaradom, premda se najčešće u društvu promiče pod krinkom primamljive i bezopasne zabave.

Traženje sreće u igrama na sreću vrlo je pogubno, jer onda čovjek zaboravlja i svoju autentičnu vrijednost koja se sastoji u bogatstvu duše, te što god radi i izgrađuje, u tom bogatstvu duše mora imati svoj početak i svoj cilj. Jer sve ono što nije proisteklo iz kreposna života i prema njemu ne vodi, neminovno se pokazuje pogubnim. Ako se i ne dogodi tragedija vidljiva očima, događa se sigurno duševna propast, utemeljena na iskrivljenom poimanju života i sreće. Sreća se nalazi u čestitosti i moralnosti, u kreposnom životu, u bijegu od ovisnosti i poroka, a ne u lutrijskom listiću ili novčanoj dobiti. Ona je u duhovnom bogatstvu, a ne u kojekakvim «dućanima» sreće.

Osim toga kao vjernici trebamo biti svjesni da nam je Gospodin ponudio određena dobra na upravljanje. Ni materijalna dobra nisu naša, nego nama povjerena. A Bog nam ih daje s ciljem: koristiti ih na spasenje i na dobrobit svoju i svojih bližnjih. Nemamo pravo koristiti ih neredno i neuredno, kockajući se i kladeći, već upravo privodeći ih njihovoj svrsi, shodno nakani s kojom su nam dana.

Osim što bismo kao kršćani trebali izvući pouku da ne bismo smjeli sebi dopustiti odlazak na mjesta ovakve «zabave», trebali bismo izvući i neku pozitivnu odluku. A to je da budemo pustolovi u vjeri, poput kockara koji riskiraju stavljajući sve na neku fiktivnu dobit, da tako mi stavimo sva svoja dobra na ulog u vječni život, što jedino može biti ključ zdravog i blagoslovljenog kršćanskog života.

don Ivan Bodrožić

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru bitnih informacija – klikni like[/facebook]