Kako se crkveno vjenčati?

Ima ljudi koji se vjenčaju u crkvi samo zato što je ondje svečanije nego kod matičara. Takva vjenčanja Crkva ne može odobriti. Tko se želi vjenčati u crkvi, trebao bi biti svjestan da je tu riječ o višim stvarima, a ne samo o lijepom vanjskom okviru.

Crkva

Ženidba je velika odluka pred licem Božjim, odluka koju čovjek ne može opozvati: ono »što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja«, kaže Isus.

Koje preduvjete moraju imati parovi koji se žele crkveno vjenčati? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan: moraju biti katolici, kršćani i uistinu željeti sklopiti brak, i to u smislu u kojem Crkva razumijeva »brak«. To znači ovo:

1. Crkveno je vjenčanje moguće samo za članove Crkve

Normalno, oboje trebaju biti kršteni katolici. Ako to kod jednog od njih nije slučaj, potrebno im je posebno dopuštenje.

2. Oboje moraju biti sposobni za brak

Oboje trebaju biti sposobni za stupanje u brak. To znači da se mora razjasniti da valjanom i dopuštenom sklapanju braka nikakva zapreka ne stoji na putu.

3. Problem rastave i drugih brakova

Valjani i življeni (tehnički je izraz »sklopljeni«) brak kršćana ni zbog kojeg razloga ne može se razriješiti, nego samo smrću. Ovo načelo Katoličke Crkve daje nam do znanja u kojim slučajevima i Crkva priznaje stvarni ili prividni drugi brak:

–    Prvo: Crkva može razriješiti samo one brakove kod kojih bračno zajedništvo nikada nije ni postojalo, dakle »nesklopljene brakove«.94

–    Drugo: apsolutno nerazrješivi brakovi samo su oni koji su sklopljeni među kršćanima. Situacija je drukčija s brakom između dvoje nekrštenih. Ako jedno od njih postane katolik i drugo ne želi više održati brak, ovaj se brak može razriješiti »u korist vjere«. Budući da je o ovom slučaju govorio Pavao (1 Kor 7,12), govori se o »pavlovskom privilegiju«.

–    Treće: Crkva poznaje proglašenje ništavnosti ženidbe. Misli se na ovo: Događa se da se ljudi vjenčaju, ali da pod »brakom« ne misle i ne žele ono što Crkva pod tim podrazumijeva. Na primjer: neki bračni par načelno isključi djecu, neki drugi planira »otvoreni« brak, dakle bez obveze vjernosti, kod nekoga drugoga bračnog para muškarac ili žena nesposobni su za spolno sjedinjenje. Ako se takve ili neke druge zapreke dokažu u okviru »bračnog procesa«, nadležni crkveni organ (crkveni sud) očituje se da taj brak nije nikada postojao, stoga to dvoje ljudi u očima Crkve nikada nije bilo uistinu »vjenčano«, i stoga se mogu posve normalno »ponovno« vjenčati. Ovaj je brak tada zapravo »prvi« brak.

Samo se stručnjak može očitovati u pojedinom slučaju može li prema crkvenim valjanim bračnim zakonima doći do proglašenja ništavnosti ili ne. Slijedi li poslije rastave problem drugog sklapanja braka, trebalo bi se raspitati kod crkvenog suda. Je li proglašenje ništavnosti ženidbe moguće trebalo bi doduše uvijek ispitati, ali ne smijemo praviti iluzije. Često je to nemoguće te iz toga proizlazi danas tako česta, bolna zapreka za brak jednoga valjanog, ali onda propalog braka. S obzirom na to što Isus kaže o nerazrješivosti braka, Crkva se ne vidi ovlaštenom da odobri proglašenje ništavnosti ženidbe sve dok supružnik iz prvog braka još uvijek živi.

U svakom slučaju: može biti razloga koji pokazuju ispravnost ili čak potrebu odvajanja i s time civilne rastave. Trnoviti, nerješivi problem nije u prvom, nego u drugom braku, jer mnogi rastavljeni žele još jedanput pokušati, što se može lako razumjeti.

Današnji čovjek poznaje od države dopuštenu rastavu. Naravno, Crkva priznaje njezine pravne posljedice i zna također da je rastava u mnogim slučajevima nezaobilazna ili da jednog od supružnika pogađa kao sudbina prema kojoj je nemoćan.

Za ove situacije nije samo dopušteno nego i nužno da država proglašava zakone kako bi spriječila dodatne nepravde. Ali budući da je valjan brak u očima Božjim nerazrješiv, on je i u očima Crkve nerazrješiv. Onaj tko je civilno razveden, ostaje za Crkvu »u braku«, usprkos izvanjskom razvodu. Stoga se Crkva vidi primoranom da odbaci ponovno vjenčanje, dok drugi razvedeni supružnik još živi. Tko, pak, onda još ode k matičaru i »vjenča« se barem ondje, nije uistinu vjenčan te zbog toga, nažalost, ne može pristupati sakramentima. To zasigurno boli, ali to nije ni »osuda« ni »diskriminacija«, a ni neko isključenje iz Crkve. Teški religiozni razlozi govore protiv toga i tko ih ponizno uvažava, uže je s Bogom povezan od onoga tko se na svoju ruku na njih ne obazire. Odgovor na pitanje smiju li ponovno oženjeni pristupiti sakramentima nema nikakve veze s »milosrđem« i »nemilosrdnošću«. Odlučujuća je samo i jedino teologija euharistije u odnosu prema sakramentu ženidbe. Riječ je o pitanju vjere, a ne milosrđa. Smireno smijemo prihvatiti: Papa je isto tako milosrdan kao i njegovi kritičari i jednostavno bi trebalo pomnjivo slušati što on kaže dotičnim osobama: prvo – on ih poziva da sudjeluju u crkvenom životu i time »svaki dan mole milost Božju«. A i Crkva upozorava sav drugi kršćanski puk s obzirom na razvedene koji su ponovno oženjeni da »moli za njih, neka ih hrabri i prema njima se pokazuju kao milosrdna majka i tako ih sačuva u vjeri i nadi!«95 Od »osude«, kako mnogi tvrde, nema ni traga!

Klikni like i prati nas na Facebooku:

Drugo – ipak doduše vrijedi: »Crkva, ipak, ponovno, potvrđuje svoju stegu, zasnovanu na Svetom pismu, prema kojoj ona ne može euharistijskom zajedništvu pripustiti razvedene i ponovno oženjene.« To je vrlo osjetljiva stvar! Ali važno je čuti dvostruko Papino obrazloženje:

»Jer je njihovo stanje i njihov životni položaj u objektivnoj suprotnosti sa zajedništvom ljubavi između Krista i Crkve, što je označeno i uprisutnjeno u euharistiji.«

Objasniti ovaj razlog nije posve jednostavno, no on je ipak najvažniji. Na jednoj je strani, naime, brak, vidljiva slika nevidljiva jedinstva Krista i njegove Crkve. Na drugoj je strani sveta pričest, sakrament sjedinjenja Krista i njegove Crkve. Iz toga proizlazi da slomljeni brak nije samo tragedija za dvije dotične osobe, njegov lom potiče da mislimo na tragičan način da bi se moglo slomiti jedinstvo Krista i Crkve. Ako njih dvoje onda idu na pričest, to je u sebi proturječno, jer njihov život poriče jedinstvo Krista i Crkve, njihovo primanje sakramenata čini se da ga potvrđuje i u tom slučaju život i sakrament ne odgovaraju jedno drugom.

»Postoji i još jedan osobiti pastoralni razlog: ako se te osobe pripuste euharistiji, vjernici bi bili uvedeni u zabludu i krivo bi shvaćali crkveni nauk o nerazrješivosti ženidbe.«

Drugi razlog koji je spomenuo Papa lako se može razumjeti. Treba samo nadodati da je euharistijsko uzdržavanje u vjeri i poslušnosti prema crkvenom autoritetu služenje Crkvi koje pomaže drugima da bolje razumiju jedinstvo Krista s Crkvom i nerazrješivost braka.

Poznata književnica G. Fussenegger bila je u takvoj situaciji, živjela je s jednim čovjekom bez sakramenta ženidbe. Upitana kako joj je tada bilo s crkvenim zakonima, odgovara prostodušno: »To sve skupa nije mi lako palo. Teško sam se sa sobom borila i mučila. Kako je moj drugi brak bio samo civilno sklopljen, bila sam dugo vremena isključena od sakramenata. To sam doživljavala duboko bolnim, no ipak bila je to bol koja je, tako bar vjerujem, postala vrlo plodonosna za mene. Samo mi je tako postala jasna posvemašnja vrijednost euharistije. Ne mogu žaliti što sam u to vrijeme često lila gorke suze. Zapravo ta zabrana mi je dosta darovala.«96

Andreas Laun (Preuzeto iz knjige Ljubav i partnerstvo – Verbum)

Foto: Shutterstock.com
————————————————————————————————————
94 Usp. Zakonik kanonskoga prava, 1142.
95 Ivan Pavao II., Familiaris consortio, 84.
96 PUR-Magazin, br. 10./98., str. 38.

Bitno.net očekuje korisne, poticajne, pozitivne, objektivne i informativne komentare koji upotpunjuju članak/vijest ispod koje su objavljeni. Komentari koji sadržavaju mržnju, psovanje, nasilno ponašanje, nepoštivanje sugovornika i autora članka, osobe spomenute u članku ili vijesti itd., bit će obrisani. Bitno.net ne odgovara za sadržaj komentara pošto se isti objavljuju u realnom vremenu. Podsjećamo vas da po novim izmjenama kaznenog zakona od 01.01.2013. (glava XV.) zbog vaših komentara možete kazneno odgovarati. Komentari ispod članaka ne predstavljaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.

Prikaži komentare

(5 komentara)

5 thoughts on “Kako se crkveno vjenčati?

  1. Ipak mislim da se velika većina crkveno vjenča iz tradicionalnih razloga, zato što je takav običaj i slično. Rijetki su oni kojima zaista to nesto znači.

  2. Roko nakon svih ovih objašnjenja ne kužim pitanje. Crkva nije ovlaštena nekoga razvesti iz bilo kojeg razloga. Crkva može samo na temelju dokaza zaključiti da li je brak uopće bio sklopljen. Ako misliš da je zloostavljanje razlog za rastavu onda očito nemaš dovoljno vjere da je Isus umro u mukama na križu za tebe i da te pozvao da i ti poneseš svoj križ pa te stoga ne treba ni dirati što Crkva ne priznaje rastavu koja je obavljena civilnim putem. Da ne bi bilo zabune, to ne znači da žena treba ostati u istom domaćinstvu sa mužem i trpiti nasilje, ali svakako znači da joj je on i dalje muž.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>