U roku tri sata od terorističkog napada 11. rujna 2001. glavni izvršni  direktor jednog velikog hotelskog lanca sazvao je sastanak kako bi otpustio tisuće zaposle­nika, otkazao planiranu izgradnju i zaustavio sve marke­tinške aktivnosti i renoviranje. Njegov je kolega iz gla­vnog konkurentskog lanca postupio sasvim suprotno: nije učinio ništa.

Sljedećeg dana ovog su drugog izvršnog direktora sa­vjetnici obavijestili o tisućama otkazanih rezervacija. Što sada? Hoće li otpustiti zaposlenike i obustaviti planiranu izgradnju? Njegov je odgovor bio: ustrajati do kraja. Bu­dući da će biti malo gostiju koji će smetati rekonstrukcij­skim radovima u njihovu najbitnijem hotelu, dao je nalog radnicima da ubrzaju tempo rada i umjesto po tri kata renoviraju po deset odjednom.

Možda mislite kako je prvi direktor postupio mudro, a drugi ludo. Međutim, nije tako ispalo. Za nekoliko su mjeseci ljudi ponovno počeli putovati. A tada je prvi lanac hotela morao uložiti ogromna sredstva kako bi na br­zinu našao osoblje za svoje hotele. Izgradnja novih kapa­citeta je kasnila, a gubitak u poslovanju bio je rezultat obustavljenih marketinških aktivnosti. Drugi je lanac pretrpio gubitak u početku, ali je sve to kasnije nadokna­dio porastom rezervacija. Osim toga, broj rezervacija bio je puno veći nego u prvom lancu jer je imao puno više soba na raspolaganju gostima.

Pouka je: Bolje je odgovoriti nego reagirati na pro­blem. Reakcija je emocionalna, ishitrena odluka s kra­tkoročnom vizijom – ili bez ikakve vizije. S druge strane, odgovor na problem je promišljena, utemeljena odluka koja se zasniva na razumu, a ne na emocijama; usmjeren je na dugoročnu korist za osobe uključene u problem.

Kada dopustimo svojim emocijama upravljanje odlukama i ne damo sebi vremena za razmišljanje, donosimo loše odluke zbog kojih brzo požalimo i za čije ispravljanje treba vremena. Roditelji dobro znaju kako je to kada ih djeca ponekad razočaraju svojim ponašanjem. Kad se uzrujamo, znamo izgovoriti ono što ne mislimo ili ne namjeravamo učiniti, i što kasnije požalimo.

Često reagiramo i prije no što saznamo sve potrebne informacije, a to redovito vodi u neugodnosti i gubitak vre­mena. Koliko ste samo puta reagirali i ne znajući sve činjenice te ste se poslije morali ispričavati, povlačiti izrečeno i popravljati štetu koju ste nanijeli svom odnosu?

Odgovorite, ne reagirajte

Sjetite se neke situacije u kojoj ste reagirali na problem, umjesto da ste staloženo odgovorili na njega. Što se dogodilo? Jeste li se mogli bolje nositi s tom situacijom da ste imali više informacija?

Sljedeći put kada se dogodi nešto neočekivano ili nešto emocionalno uznemirujuće, duboko udahnite  –  i nemojte reagirati. Izbrojite do deset prije no što išta kažete. Ne govorite, već razmišljajte o tome što se dogodilo. Zapitajte se je li potrebno odgovoriti u tom trenutku. Možda zaključite kako to uopće nije potrebno. A možda zaključite kako ćete, odgodite li odgovor na  tu situaciju, doznati o njoj nešto što će vam pružiti mogućnost za puno primjereniji odgovor.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Davea Duranda Upravljanje vremenom za katolike. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.