Jesmo li zapravo svjesni što čestitamo kada nekome zaželimo „Sretan Božić“? Zašto nekad na Božić budemo razočarani i lošeg raspoloženja? Jeste li i vi u opasnosti da se u tijeku tog radosnog vremena i slavlja osjećate prazno, depresivno i razočarano, saznajte u nastavku promišljajući o nekim najčešćim kradljivcima božićnog duha našeg vremena.

Tražimo li filmsku verziju Božića?

Jedno značajno svojstvo božićnog vremena u našoj kulturi postaju američki filmovi koji predstavljaju ukrašen, vesel i „shopping-božić“, ili slavljenje nekog multireligijskog blagdana u prosincu. To su uglavnom izmiješane obiteljske priče koje nude razonodu idealiziranim slikama slavljenja blagdana na komercijaliziran način. Poistovjećivanje s takvim bajkovitim slavljima koja su vrlo daleko od biblijske verzije Božića ali i naše realnosti, mogu kod nas uzrokovati loše raspoloženje i razočarenje Božićem jer ne možemo zajedno sa svojim bližnjima ostvariti takav ideal. Potom ćemo te naše osjećaje nezadovoljstva najčešće reflektirati i na svoju okolinu, nesvjesno drugima zamjerajući što sve nije tako divno, krasno, okićeno i raspjevano. Evo vam prvog kradljivca Božića.

Ne želite i ove blagdane pamtiti po prepirkama, dokazivanju, nadmetanju, i u biti tome da jedva čekate da sve prođe jer tu i tako nema ništa posebno. Zato oprezno s filmskim doživljajem. Pokušajte se prisjetiti što zapravo znači Božić, što se to čestita i zašto.

Božić bijel i začaran

Koliko dopuštate da vam vrijeme određuje raspoloženje, osjećaje i ponašanje? Kaže se da tko ne podnosi kišu, zapravo ne zna živjeti, jer je kiša normalna stvar u životu i dakako da je poželjna za prirodu. Slično tome, kao da nekad Božića nema ako ne pada snijeg. Koliko god divno to izgledalo, a prije negoli se razljutimo što ne možemo izaći iz garaže autom, ili moramo čistiti snijeg, ili smo se vani smrzli i smočili, nekad svoj doživljaj Božića temeljimo upravo na tome ima li snijega ili ne. Znate ono „nije to TO ako nema snijega“. Čuvajmo se tih nametnutih slika što bi Božić trebao biti i ne bojmo se potražiti smisao. U prilici smo otkriti i puno više radosti nego što bi nam i padanje snijega za Božić donijelo.

 Je li Božić vrijeme darivanja?

Darivanje je jedna od najdražih „božićnih aktivnosti“ većini. Ako uzmemo u obzir kako su poklonici darivali malog Isusa koji se rodio, te da smo mi prigrlili darivanje po uzoru na to, možemo naći dovoljno opravdanja za razmjenu poklona. Dakako, pokazivati pažnju i ljubav prema drugima darujući ih, može biti znak iskrene geste ljubavi, poštovanja i prijateljstva. No, opasnost leži u tome kada darivanje povodom Božića postane samo sebi svrha.

Pronalazite li se u sljedećem: živciranje dok čekate u redovima po trgovinama tijekom kupovanja, žurba i neljubaznost sa svih strana, pretjerano trošenje i preskupi pokloni, poklanjanje „radi reda“, razočaranje kada primimo jeftinije ili nedovoljno savršene poklone?

Poklanjanje ima smisla ako tome pristupamo iskreno, dobronamjerno, bez kalkuliranja koliko ćemo dati u odnosu na dobivanje zauzvrat, te uz zahvalnost i poštovanje za svaki (ne)primljeni dar. Nije na odmet podsjetiti se kako se najvrijednije stvari u životu uistinu ne mogu materijalno izraziti.

Neumjerenost

Božić može biti prekrasan i uz vrlo malo kićenja, dodataka i ostataka hrane za cijelo susjedstvo za idućih mjesec dana. Radovanje tijekom priprema za Božić, uživanje u bogatijoj trpezi uz drage prijatelje i obitelj mogu biti puno ljepši ako nisu glavni cilj božićnog vremena i ako u njima uistinu sa zahvalnošću uživamo, bez osjećanja posljedica svoje neumjerenosti satima ili danima nakon konzumacije. Tu je opasnost i pretjeranog uživljavanja u pripreme cijelog mehanizma koji po našim kriterijima čini Božić, jer bismo nakon robovanja svim poslovima koje smo si izmislili i zadali, mogli uistinu propustiti poantu cijele priče…

Pokušajmo se ovaj Božić ostaviti automatizama, napuhanih očekivanja i pretjerane strogosti prema sebi i drugima. Dajmo prostoru kvaliteti i održavanju običaja čije značenje razumijemo i primjenjujemo sa smislom. 

Ubojito raspoloženje

Jedna od najvećih zamki koja slama i ono malo Duha Božića koje smo možda uspjeli sačuvati u našim domovima su kušnje našeg raspoloženja… Ovo je definitivno najopasnije od svega navedenog. Naše raspoloženje će na kraju presuditi s kakvim „okusom u ustima“ ćemo se prisjećati ovogodišnjih blagdana. Zato, naoružajte se strpljivošću, poniznošću, zahvalnošću… Nije to tako teško – sve to već znamo i imamo, samo to treba iskopati i dopustiti da se realizira.

Odbacimo stoga sva dosadašnja očekivanja i iskažimo dobrodošlicu Božiću, u nama i našim domovima.

Sanja Martinović | Bitno.net