Bolje nego što možemo zamisliti
Susrest ćete svakakve religiozne ljude, koji se etiketiraju, svrstavaju i previše vode računa o tom nekom izmišljenom redu… Ali susrest ćete i zapamtiti one koji uistinu žive, a ne samo egzistiraju. To su one pozitivne duše koje na vaše druženje ostave trag, čije rečenice zapamtite i koje vas podsjete da je život prilika na puno bolje nego što su vas učili da očekujete: susrest ćete i pamtiti Božje ljude. No i svima nama je dana prilika da uistinu živimo – i to bolje nego što možemo zamisliti.
U životu svakog čovjeka postoji puno promjena, puno uspona i padova, čudnih situacija i sputavajućih osjećaja. No više od svega, tu je pregršt prilika za postići nešto bolje i ispravnije – za postići više od života. To je teško dostižno ako čovjek zaboravlja ostvarivati duhovnu ispunjenost. Kako hodajući kroz život uviđa svoju prolaznost i prolaznost materijalnog i fizičkog, treba mu oslonac i nada kako postoji više od tog prolaznog i pokvarljivog. Treba mu iskustvo vjere i ljubavi, jer s time dolazi i potvrda kako sve ima smisla. Čovjeku treba pečat koji će potvrditi da je istina kako je materijalno nikad zadovoljivo do kraja i da je on dovoljno dobar baš takav kakav je, ali kako će biti u potpunosti zadovoljan ako prije, uz i nakon svega ima istinske i čiste duhovne vrijednosti.
Često se tako možemo uhvatiti u ocjenjivanju svog života i postignuća koja smo ostvarili ili propustili. Prostor je to za rađanje nezadovoljstva, krivice i razočaranja. Ako se ispunimo tim nedostatkom zahvalnosti i poštovanja (prema sebi i okolini), događa nam se daljnje nazadovanje u životu, a potom i još veće nezadovoljstvo, pa još veće nezadovanje i tako dalje u jedan užasni krug.
No postoji još jedna strana života. To je ona sretnija, odnosno mirnija, zahvalnija, uspješnija – strana pravog okusa života. To su prilike za stvaranje bez stresa i ograničavanja svog rada nekim ljudski zadanim rezultatima. To su prilike za sudjelovanje u Stvaranju po Božjem naumu, sa udjelom u životu puno boljem nego što ljudskim očekivanjima možemo zamisliti.
Bog nam je dao platformu za razvoj. Dao nam je život i slobodnu volju da biramo. Mi smo ti koji biramo stranu života koju želimo. Da bismo živjeli loše, također trebamo poduzimati akcije – ali one s više sebičnosti, osuđivanja i malo truda. A ona bolja strana života, koja bolje hrani i daje puno više zauzvrat, ima svoje specifične prakse koje treba pojačati (jer sve je to već u nama): ljubav, dobronamjernost, zahvalnost i življenje u skladu s ispravnim sustavom vrijednosti, dopuštajući drugima realizaciju njihove slobode. Prema tome, prilika i za jedno i za drugo je puno, a nama je napraviti odabir.
Premala je razlika u trudu oko tih dviju opcija u odnosu na rezultate koje donose. Ako nam se učini da je teže živjeti dobro, pošteno, nesebično – ipak je puno lakše kasnije živjeti posljedice koje nam odabiri ljubavi donose, nego što je kratkoročno „lagano“ živjeti s grijehom, a poslije podnositi onaj užasni krug života.
Mi biramo, a Bog je taj koji potom daje i oslobađa, koji hrani naš život. Slobodni smo svaki dan učiniti odabir ljubavi, jer uvijek može puno bolje – i to bolje nego što si možemo zamisliti.
Sanja Martinović