Godine 1998. u poljski školski sustav uveden je predmet „Odgoj za obiteljski život“ sličan profilu tzv. vrijednosno utemeljenog, pro-apstinencijskog spolnog odgoja kakav je bio zastupljen i u programu udruge GROZD. Međutim, i tamo se putem lijevih medija i raznoraznih udruga odašilje poruka da to nije adekvatan spolni odgoj prilagođen današnjem vremenu, što može imati katastrofalne posljedice za mladež i čitavo društvo. Često se čuju ideje da se uvede švedski ili skandinavski model spolnog odgoja (seksualne edukacije), kakav i hrvatski autori Kurikuluma zdravstvenog odgoja smatraju najboljim. Međutim, poljski stručnjaci odbijaju takav prijedlog uz statističko obrazloženje koje se može primjeniti i na trenutačnu situaciju reproduktivnog zdravlja i u Hrvatskoj. U usporedbi sa zapadnoeuropskim zemljama, Poljska ima:
-najmanji broj tinejdžerskih trudnoća na 1.000 djevojaka
-najmanji broj tinejdžerskih abortusa na 1.000 djevojaka
-najmanji ukupni broj abortusa na 1.000 stanovnika
-najmanju stopu zaraze AIDS-om na 1000.000 stanovnika

Dr. Dorota Kornas-Biela, psihologica zaposlena na Institutu za pedagogiju Katoličkog sveučilišta „Ivan Pavao II.“ u Lublinu, analizira više mogućih posljedica i učinaka uvođenja „tehnicističkog“ ili švedskog modela spolnog odgoja (seksualne edukacije) kakav je zastupljen u 4. modulu našeg Kurikuluma zdravstvenog odgoja..

Učinci spolnog odgoja

Masovni mediji sve češće naglašavaju nužnost seksualnog osvješćivanja mladeži, ukazujući na pomanjkanje seksološkog znanja kao uzroka određenih pojava poput preranog roditeljstva, širenja spolno prenosivih bolesti (među njima i AIDS), pomanjkanje seksualnog užitka u kasnijem bračnom životu. Pritom iznose argument da eventualne negativne posljedice seksualne slobode proizlaze isključivo iz nedostatka informacija o spolnom području. No stvari stoje bitno drugačije…

Pokušaji uvođenja spolnog odgoja u Poljsku javljaju se kao ostvarivanje zahtjeva koje su predložili UN, posebno UNDP (United Nations Developmental Program), Svjetska banka, WHO, pokret Zelenih, Zaklade Ford i Rockefeller, Društvo za razvoj obitelji, koje je poljska podružnica Međunarodne federacije planiranog roditeljstva (International Planned Parenthood Federation). Ovi su zahtjevi naišli na presliku u zaključcima tzv. Platforme za djelovanje – radi se o završnim dokumentima Svjetske konferencije o stanovništvu u Kairu (1994.) i Svjetske konferencije o ženama u Pekingu (1995.).

U Poljskoj je 20. siječnja 2009. bio potpisan Sporazum u svrhu širenja spolnog odgoja (seksualne edukacije) djece i mladeži u poljskim školama. Kao strane Sporazuma prisutni su među ostalima Savez za žene i planiranje obitelji, Zaklada za promidžbu seksualnog zdravlja, Gender studies University of Warsaw (rodni studiji sveučilišta u Varšavi), Grupa seksualnih odgojitelja „Ponton“, Poljsko seksološko društvo, Društvo za razvoj obitelji, Savez poljskih učitelja. Osim toga inicijativu su potpisali i neki pojedinci među kojima: dr. Andrzej Depko, prof. Zbigniew Izdebski, prof. Stanisław Obirek, dr. Grzegorz Południewski, prof. Zbigniew Lew Starowicz, prof. Magdalena Środa.

Strane Sporazuma izjavljuju da će zagovarati nužnost izrade i uvođenja sustavnih rješenja kako bi se osigurao opći i obavezni, te dobi prilagođen pristup znanju s područja ljudske seksualnosti utemeljen na međunarodnim standardima ljudskih prava koje su izradili UN, WHO i Konvencija o pravima djece (čl. 2), te da će uložiti napore da pridobiju parlamentarnu većinu za rješenja izrađena od strane Sporazuma za dostupnost spolnog odgoja (čl. 7).

Gore navedeni zahtjevi praktično su ostvarenje triju ciljeva svjetske politike kojih su žrtve djeca i mladi. Radi se o laicizaciji svijeta, te o održavanju političke i ekonomske dominacije nad svijetom, kao i o ostvarivanju materijalnog profita iskorištavanjem ljudske seksualnosti.

[facebook] Zanima te još tema o spolnom odgoj? Klikni like![/facebook]

Svijet bez Boga

Prvi cilj – laicizacija (posvjetovljenje) svijeta – ide u smjeru da se ljudima nametne horizontalna vizija života bez prizivanja na Boga, dakle, života koji ne bi bio „zarobljen“ nikakvim sponama tradicionalnog morala. Radi se o tome da se ljudima oduzme religijska perspektiva cilja i smisla života te duhovne i moralne dimenzije ljudske plodnosti. Ovaj svojevrstan kulturni rat mora dovesti do toga da čovjek na mjesto Boga stavi druge vrednote, npr. novac, seks, društveni položaj, užitak. Prikazivanje sadržaja povezanih s ljudskom spolnošću na način koji se ne slaže s pristupom koji na istom području imaju tri najveće svjetske religije (kršćanstvo, islam i ortodoksni judaizam) pridonosi odjeljivanju mladih ljudi od Boga te tako postaje skrivenom borbom za duše i umove mladih naraštaja. Čovjek lišen odnosa prema Bogu i viših vrijednosti brzo biva zarobljen, bira sebi idole među nestalnim ovozemaljskim vrednotama i tako podliježe pritisku seksa. Osoba, koja u zadobivanju raznolikih iskustava i seksualne naslade vidi jedan od najvažnijih ciljeva svojeg života, biva podložna propagandi i promidžbama te se njome lako manipulira.

Postmodernu viziju čovjeka i svijeta promoviranu u programima spolnog odgoja karakterizira agnosticizam i iracionalizam, spoznajni i moralni relativizam, a sve je to proizvod odbacivanja činjenice postojanja apsolutnih normi, temeljnih vrednota i naravnih zakona.

Pomanjkanje stalnih i nepromjenjivih kriterija glede onoga što je dobro, a što je zlo vodi u situacionizam i krajnji etički individualizam. Svaki čovjek u području spolnosti može učiniti sve što poželi jer on sam određuje što je za njega trenutno dobro. Područje spolnosti čovjeka i njegovih spolnih odnosa ne podliježe moralnoj procjeni, ona se nalazi izvan morala jer ništa nije „zaista“ moralno osim onoga što određena osoba u određenoj situaciji priznaje za moralno. U spolnom odgoju ide se, dakle, za oblikovanjem pozitivnih stavova prema svim oblicima seksualne aktivnosti i otvorenosti prema svim vrstama odnosa, guši se osjećaj nelagode, stida i moralne krivnje, te se također razbija unutarnji otpor prema seksualnim perverzijama putem pozivanja na „kreativno seksualno ponašanje“.

Gledište da su moralne ocjene isključivo odraz pojedinačnih, subjektivnih uvjerenja dovodi do odbacivanja vladajućeg sustava normi i vrijednosti. Mladima biva nametnuto odbacivanje moralnih vrednota što ih posjeduju odrasli, te kršenje tradicionalne moralnosti kao „potrošene“ i „zastarjele“. Uvjerenje u subjektivizam moralnih ocjena seksualnih aktivnosti i njihovo individualističko značenje vodi k prihvaćanju gledišta prema kojem bi svaka stalna moralna norma i nepromjenjiva moralna ocjena bila atentat na ljudsku slobodu i neprihvatljivo ograničenje. Pod geslom pluralizma učenicima se predstavljaju prijedlozi seksualnih aktivnosti raznolike orijentacije kao jednako važne s obzirom na zdravlje, psihu i moral, sa ciljem da oni sami osobno izabiru. Međutim, pod geslom tolerancije mladež se odgaja da bude suzdržana od moralnih ocjena te da prihvati sve raznolikosti u okviru izražavanja i zadovoljavanja seksualnih potreba i alternativnih stilova života uz poticanje na „kreativnu seksualnu aktivnost“.

Spolno područje biva tretirano kao neiscrpni izvor doživljaja koji se moraju na sve moguće načine maksimalizirati. Podređivanje života postizanju sreće povezuje se s prihvaćanjem utilitarnih i materijalnih vrednota. Drugi čovjek biva ocjenjivan u kategorijama „roba za prodaju“ ili „na zakup“, „predmet požude“, „predmet užitka“. Područje spolnosti postaje terenom potrošnje i trgovine, poljem na kojem vladaju zakoni potražnje i ponude te konkurencije. Zato se u programima spolnog odgoja podučavaju seksualne tehnike gdje međuspolni odnosi bivaju uglavnom shvaćeni u kategorijama smanjivanja napetosti i „igre udvoje“ te razdvajanja seksualnih aktivnosti od braka i prokreacije (stjecanje vještina zaštite od trudnoće i spolno prenosivih bolesti).Potrošački pristup vodi k prihvaćanju kriterija „kvalitete života“ kao kriterija dobra i zla te istovremeno prihvaćanje tako određene kvalitete života kao bolje i uzvišenije u odnosu na život kao takav („više znači bolje“, „drugačije znači bolje“, „raznoliko znači bolje“, npr. biseksualnost kao iskustvo koje obogaćuje više nego heteroseksualnost).

Vizija čovjeka bez Boga lišava ga izvora osobnog dostojanstva, zato postmoderna ideologija govori o pravima koja pripadaju čovjeku, ali ne govori o tome odakle ta ista prava proizlaze. Čovjek biva obdaren pravima bez obaveza, te budući da ona nemaju transcendentalni izvor, moraju, dakle, biti osigurana izglasanim zakonima. Na takav se način u spolnom odgoju utiskuje uvjerenje o pravu na abortus, sterilizaciju, razvod, bračnu nevjeru, posjedovanje djeteta, umjetnu oplodnju, prostituciju, eutanaziju i kontrolu rađanja.

Kritizirajući tradicionalne vrijednosti, zagovornici spolnog odgoja kritiziraju obitelj i Katoličku Crkvu. Pokušava se izgurati religijski i obiteljski odgoj na margine te se podriva njihov autoritet, istovremeno se nagrađuje dio tzv. naprednih odraslih i naprednih katolika koji zauzimaju stav opozicije prema katoličkom moralnom nauku te se ismijava one koji su vjerni. Ukoliko bi ipak Crkva ili obitelj htjele zaštititi djecu od izopačenosti, bivaju osuđene da su preosjetljive, histerične, zastarjele i nazadnjačke.

Opasnost od prenapučenosti

Drugi je cilj institucionalizirane forme spolnog odgoja depopulacija svijeta. Skriveni je razlog depopulacijske politike želja da razvijeni Sjever sebi osigura političku i gospodarsku nadmoć nad Jugom.
Dinamični porast stanovništva u manje razvijenim državama zapažen je kao čimbenik koji ugrožava resurse prirodnih bogatstava neophodnih za gospodarstva visoko razvijenih država te kao ugrožavanje održivosti visokog standarda života. Osim toga, dinamično rastući mlađi naraštaj u tim državama mogao bi zahtijevati veću pravednost u podjeli tih dobara, blokirati vlastitu jeftinu radnu snagu i pobuniti se protiv otimačkog gospodarenja koje uništava njihove prirodne resurse. Zbog straha od biološke vitalnosti Juga i gubitka dominacije nad svijetom, države Sjevera (koje same izumiru jer ne žele rađati djecu) promiču mit o globalnoj opasnosti od prenapučenosti
svijeta.

Tako je spolni odgoj postao element demografske politike. Kako bi se uvjerilo ljude da izbjegavaju posjedovati djecu, mora se utjecati na njihove kontracepcijske stavove vrlo rano, kada vrijednosti i norme o spolnom životu još nisu oblikovane.

Ekonomski profit

Ciljevi spolnog odgoja skriveni su iza gesla koja izražavaju brigu oko dobra mladeži. Međutim, posljedice takvog odgoja izazivaju suprotni učinak. Adolescent razbuđen spolnim odgojem, potican na ranu aktivnost i inicijaciju na tom području, te uvjeren u valjanost tzv. sigurnog seksa, brzo postaje korisnikom ginekoloških ambulanti te potrošačem kontracepcijskih sredstava kroz mnoga nadolazeća desetljeća. Ponekad će upotrijebiti abortus te će se kasnije radi komocije uteći sterilizaciji. Kada mu dosadašnja seksualna iskustva postanu dosadna, potražit će pornografske časopise, nazvat će seks telefon, otići će u sex shop ili javnu kuću, potražit će erotsku masažu, ulogirat će se u internetsku mrežu virtualne pornografije. Zdravstvene poteškoće povezane sa spolno-mokraćnim putovima, nerijetke kod mijenjanja seksualnih partnera radi užitka, rješavat će posjetima liječničkim ambulantama, dok će psihičke seksualne smetnje podvrgnuti specijalističkoj terapiji. Ako naiđe na poteškoće glede ostvarenja svojih prokreativnih planova, iskoristit će neku umjetnu ili alternativnu oplodnju. Zahvaljujući prenatalnoj dijagnostici i selektivnom abortiranju osigurat će si rođenje djeteta odgovarajuće kvalitete.

Raznovrsni eufemizmi trebaju izbrisati granice između moralnog dobra i zla određenih radnji („prekid trudnoće“ umjesto „ubojstva djeteta“, „dostojanstvena smrt“ umjesto „eutanazije“, „svjesno ili odgovorno roditeljstvo“ umjesto „kontracepcija“).

Dorota Komas-Biela
Izvor: Dorota Kornas-Biela, „Skutki edukacji seksualnej,“ Wychowawca, 5/2011.
http://www.wychowawca.pl/miesiecznik_nowy/2011/05-2011/01.html

*Više informacija o Sporazumu u svrhu širenja spolnog odgoja djece i mladeži u
poljskim školama na stranici:
http://www.funpzs.org.pl/index.php?option=com_content&task=view&id=31&Itemid=42

Literatura

o Donohue W., Why we have an increase in teenage pregnancy. Public School Sex
o Education: A Report, Tupelo: American Family Association, 1991, nr 2, s. 6.
o H. W. O wychowaniu seksualnym w Ameryce, „Tygodnik Powszechny”, 1993, nr 40: 2.
o Grzelak Sz., Profilaktyka ryzykownych zachowań seksualnych młodzieży. Aktualny stan
o badań na świecie i w Polsce, Rubikon, Kraków 2009.
o Kornas−Biela D., Edukacja seksualna w szkole wyzwaniem dla współczesnej rodziny,
o [w:] Rodzina w zmieniającym się społeczeństwie, pod red. P. Kryczki, Lublin: Wyd. KUL,
o 1997, s. 231−252.
o Kornas−Biela D., Aborcja i eutanazja – dramat współczesnej cywilizacji, [w:] Eutanazja
o a opieka paliatywna, pod red. A. Biela i in., Lublin: Wyd. KUL i AM w Lublinie, 1996, s.
o 163−172.
o Mity edukacji seksualnej, „Służba Życiu” nr 1/2002, s. 15−17, www.pro−life.pl.
o Mosbacher B., Teen pregnancy and school−based health clinics. Public school sex
o education: A Report, Tupelo: American Family Association, 1991: 6−9.
o SR, Nauka onanizmu (Hiszpania) za: http://www.makbet.pl/artykul/2747/naukaonanizmu
o Rogacin W., Gajdziński R. A., Dzieci z dziećmi. Filmy porno w szkole czy promowanie
o dziewictwa?, „Newsweek”, 16.10.2005, s. 38−41.
o Rybińska A., Gmiter M., Lekcje o seksie albo więzienie, „Rzeczpospolita”, 10.03.2011,
o za: http://www.rp.pl/artykul/28,624774.html
o Willke J. C., Aborcja. Pytania i odpowiedzi, Gdańsk: Human Life International – Europa,
o 1990.
o Wczesny seks przyczyną niepłodności, art. w: „Medical Tribune”, 1993, 7/8: 1−2.