the-seventh-room

Već smo dobrano zagazili u korizmu. Vrijeme je to obraćenja, posta, molitve i dobrih djela. U potrazi za istinom o životu, svijetu i sebi samima, trsimo se na putu rasta prema osobnoj kršćanskoj svetosti: upoznati i nasljedovati Krista i dati život za njega u cjelovitom sebedarju iz ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku. U svojoj praktičnoj implementaciji, ova borba nalaže nam izmjenu naše uobičajene svakodnevnice. To za mnoge među nama znači i više ili manje drastično smanjenje vremena provedenog pred malim i velikim ekranima; svojevrstan post od posvjetovnjačenih masmedija, na spasenje duše i pročišćenje uma i srca. No, post ne znači i štrajk glađu. Kako bi onaj dio korizmenog vremena koje ipak odlučimo provesti uz sedmu umjetnost bio razborito upotrijebljen na korist onom molitveno-meditativnom dijelu našeg ljudskog i kršćanskog rasta u ljubavi i istini, odlučili smo vam predložiti ovdje nekoliko naslova a da nije riječ o filmovima koje smo već pogledali po nekoliko puta (Pasija, Misija, Otok, Schindlerova lista, čitava plejada biblijskih spektakala iz zlatnog doba Hollywooda). Riječ je većinom o filmovima koje nećete tako često naći na malim ekranima (a neki nisu došli ni do hrvatskih kina, niti će) koji bi vas mogli zainteresirati. Većinu dolje navedenih filmova neće biti problem pronaći na DVD-u, a za nekolicinu ćete se morati malo potruditi ili strpjeti par mjeseci. Krenimo redom.

Ženski genij

Dame imaju prednost. Ovo temeljno pravilo bontona nekako posebno dolazi do izražaja baš u ovoj korizmi kroz koju prolazimo. Naime, papa Franjo nam je ove godine u našoj korizmenoj potrazi za obraćenjem posebno stavio na srce borbu protiv ravnodušnosti i samodostatnosti. Upitajmo se: tko je sposobniji za tu borbu od žene, od ženskog genija, kako je to mudro svojedobno naglasio sveti Ivan Pavao II. u svom famoznom Pismu ženama? Možda je najljepše to izrazio prorok Izaija opisujući Božje milosrđe ženskim karakteristikama (Iz 49,15; 66,12-13). Pred nama je u korizmi i 8. ožujka, Međunarodni dan žena. Nadalje, ove godine navršava se 500 godina od rođenja sv.Terezije Avilske, Naučiteljice Crkve i ključne figure katoličke reformacije. Imajući u vidu da se nalazimo i u Godini posvećenog života već to nam daje dovoljno razloga da se osvrnemo na neka filmska ostvarenja o veličanstvenim životima katoličkih svetica, perjanica ženskog genija u Crkvi, kao što su: Teresa de Jesus (1984.), Faustyna (1994.), Rita da Cascia (2004.), Santa Barbara (2012).

Ipak, naglasak ćemo ovdje staviti na neke druge filmove, počevši s onim aktualnim: dva filma koja su u većoj ili manjoj mjeri zaokupila svjetsku filmsku javnost proteklih nekoliko mjeseci.

1. Ida (2013.) – I ova filmska godina kao da ide u korak s korizmenim naglascima. Dodjela Oscara održana je desetak dana prije početka korizme. U godini koja je donijela mnoge snažne ženske likove u sedmoj umjetnosti (filmovi Teorija svega, Nestala, Još uvijek Alisa, Interstellar, Dječaštvo, Igra oponašanja, Dva dana, jedna noć) nijedan film nije osvojio toliko nagrada kao ovaj koji dočarava lik redovničke kandidatice Anne/Ide (Oscar za najbolji strani film, Najbolji europski film po izboru kritike i publike, Najbolji poljski film, BAFTA za neenglesko govorno područje, nagrade španjolske, danske, francuske kinematografije, itd.). Ova, na svoj način provokativna i kontroverzna priča o mladoj ženi koja pokušava naći svoj identitet i mjesto pod (Božjim) suncem u složenom društvenom kontekstu poslijeratne Poljske šezdesetih godina prošlog stoljeća, baca svjetlo na „pedeset nijansi sive“ (ali, ključno! – i crne i bijele) boje fenomena grijeha, nutrine i smisla egzistencije jedne ženske osobe puno bogatije, jasnije i vjerodostojnije (pa i na bukvalan način: prekrasnom crno-bijelom kinematografijom) nego što to čini isprazni hit Sama Taylora-Johnsona koji ruši dostojanstvo žene u svakom pogledu (više o tome pročitajte OVDJE). (Svakako treba napomenuti kako je film izazvao povijesno-političke kontroverze u Poljskoj, gdje tvrde kako neobjektivno prikazuje židovsko-poljsko odnose. Međutim, niti jedan od kritičara ne osporava estetsku i umjetničku vrijednost filmu. op. ur.)

2. Old fashioned (2014) – Kako izgleda kršćanska verzija filma Pedeset nijansi sive? Evo kako. Mladić Clay pristupa mladoj slobodoumnoj Amber na njoj iznenađujući način: viteški, zaštitnički, poštujući i svoje i njezino dostojanstvo, „staromodnim“ hodanjem i udvaranjem i tu nastaje zaplet. Film je imao premijeru uoči Valentinova (na isti dan kad i spomenuti Pedeset nijansi) i, začudo, naišao na neočekivano pozitivan prijem kod vjerski indiferentnog dijela publike naglaskom ne toliko na dogmatsku koliku racionalnu i filozofsku stranu kršćanstva i istine ljudskih odnosa. Ako vas film bude dodatno zaintrigirao, ne propustite ni njegovu službenu web stranicu.

 3. Sedma soba/La settima stanza (1996) – Znate li kako je Maia Morgenstern dobila ulogu Blažene Djevice Marije u filmu Pasija? Zahvaljujući izvrsnoj izvedbi u ovom filmu koji je nadahnut životom velike Edith Stein (Terezija Benedikta od Križa): vrsne intelektualke, obraćenice, mučenice i svetice, suzaštitnice Europe. Želite naći uzor obraćenja i prave emancipacije žene? Čitajte djela svete Edith!

4. Bog je veći od Elvisa/God is the bigger Elvis (2012.) – ovaj relativno kratki ali sadržajno bogati dokumentarac daje nam uvid u život i bogato iskustvo žene imenom Dolores Hart, nekoć mlade i perspektivne hollywoodske glumice koja je svojedobno napravila nagli zaokret i ostavivši karijeru i zaručnika pošla radikalno za Kristom, moleći i radeći kao časna sestra benediktinka već gotovo pola stoljeća.

5. Majka Terezija: Naslijeđe/Mother Teresa: The Legacy (2004.) – još jedan dokumentarac o životu jedne velike žene i naše suvremenice koju ne treba posebno predstavljati. Prošle godine prikazana na Danima kršćanske kulture, film prikazuje jednostavnu, ali duboku duhovnost ove svete žene koja je počevši od onog prvog gubavca kojeg je srela na ulici i nije zaobišla uz Božju providnost došla do otvaranja 500 domova za siromašne u više od 124 zemlje širom svijeta. Kraljevstvo Božje uistinu raste iz zrna gorušičina, a „gubavce“ i siromahe ne trebamo, kako Terezija iz Kalkute kaže, tražiti u dalekim egzotičnim zemljama. Oni su tu blizu, u našem susjedstvu. I čekaju naše obraćenje.

Obraćenje

1. Sveti Augustin/Sant’ Agostino (2010.) – korizma je vrijeme u kojem intenzivno tražimo uzore za vlastito obraćenje. Ima li većeg uzora u potrazi za smirenjem srca u Bogu od svetog hiponskog biskupa, čovjeka čije je ime postalo sinonim za obraćenje? Film daje suptilan biografski prikaz obraćenja i života ovog velikog sveca, jednog od najvećih umova čovječanstva uopće, čiji je utjecaj na formiranje društvenog i intimnog života čovjeka zapadne civilizacije jednostavno neizmjeran.

2. Dolina sjena/Shadowlands (1993.) – biografski film o jednom gotovo suvremenom, znamenitom obraćeniku – velikom apologetu kršćanstva C.S. Lewisu u maestralnoj izvedbi glumačkog velikana Anthonyja Hopkinsa. Film se fokusira na onaj dio njegova života koji je proveo u bračnom zajedništvu s američkom spisateljicom Joy Davidman.

3. Saving Grace (1986.) – kad je snimao ovaj simpatičan filmić prije gotovo 20 godina redatelj Robert M. Young mora da je imao vremeplov i otputovao u budućnost slušati poruku pape Franje svećenicima na Veliki četvrtak pred dvije godine (28. ožujka 2013.) – „pastir mora mirisati na svoje ovce“. Šalu na stranu; dramski zaplet filma daje prikaz života jednog mladog pape koji se, zaboravivši pod teretom papinstva što to znači biti svećenik, iskrada krišom iz Vatikana i provodi neko vrijeme u malenom selu Montepietra na jugu zemlje.

 4. Man on Fire (2004.) – bivšem CIA operativcu/atentatoru (uloga: Denzel Washington) život se mijenja u temelju kada dobije posao tjelohranitelja devetogodišnje Pite Ramos, kćerkice bogatog meksičkog industrijalca usko povezanog s podzemljem i južnoameričkim narkokartelom. Pomalo netipičan film za ovu listu, film dojmljivo problematizira problem obraćenja, osobnog grijeha i grijeha struktura, te pitanja opravdanosti uzvraćanja nasilja nasiljem.

5. Put/The Way (2010.) – svako obraćenje je jedno putovanje. Hodočašće, zapravo. Priča o obitelji, gubitku, prijateljstvu i složenosti života u suvremenom svijetu kroz jedno hodočašće sv. Jakovu u Santiago de Compostelu.

Mysterium iniquitatis

1. Tanka crvena linija/Thin Red Line (1998.) – Svaka korizma neizbježno sa sobom nosi i neizbježno pitanje o tajni zla, grijeha i patnje u svijetu i u nama, o njegovim potresnim posljedicama i neoborivoj činjenici da bez obzira na sve strahote uvijek postoji nada u konačni izlaz. Možda nitko o toj temi na tako umjetnički dojmljiv način putem filma ne govori kao američki režiser Terrence Malick. Ovo remek-djelo sedme umjetnosti na nenadmašan način sintetizira vanjske manifestacije ratnih strahota u očima protagonista s njihovim bremenitim intimnim nutarnjim reperkusijama i neuništivi fenomen nade u ljudskoj duši u jednu pravu „poeziju u pokretu“. Po sudu mnogih najbolji „ratni film“ ikada snimljen. Ako ništa drugo, barem obratite pozornost na filmsku glazbu (Melanesian Choirs).

2. O bogovima i ljudima/Of gods and men (2010.) – još jedan prekrasan film o vjeri, ljubavi, zajedništvu i naravi monaškog života, koja suočena s bezumnim nasiljem i razaranjem kao tragičnom posljedicom grijeha svjedoči o krajnjoj istini čovječanstva koja ja izražena u Isusovoj velikosvećeničkoj molitvi – ut unum sint. Svi smo pozvani biti jedno.

3. Romero (1989.) – potresna biografska priča o životu i djelu Oscara Romera, našeg suvremenika, biskupa San Salvadora i njegovom mučeništvu u borbi za prava obespravljenog naroda od ruke tiranskog represivnog političkog režima u Salvadoru.

4. Jin líng shí san chai / The Flowers of War (2012.) – film inspiriran ratnim strahotama Nankinškog masakra. Priča o pogrebniku koji dolazi pokopati lokalnog svećenika u gradu u kojem bjesne sukobi. Igrom slučaja, da bi spasio glavu sebi i ženama koje mu Providnost pošalje, biva prisiljen preuzeti ulogu svog mrtvog „klijenta“.U životnim kušnjama koje su uslijedile kali se njegov karakter. Iako film nije sniman iz kršćanske perspektive (treba imati u vidu da je redatelj bio opterećen i teškom cenzurom bilo kakvih naznaka kršćanske duhovnosti od strane kineskih vlasti) daje nam uvid u snažnu moć Crkve, pa makar kao samo izvanjskog simbola zaštite čovjeka i ljudskih vrijednosti i u najnegostoljubivijim okruženjima. Umjetnički impresivan, najskuplji film ikad napravljen u Kini.

5. Život je lijep/La vita e bella (1997.) – i za kraj nešto vjerojatno svima poznato. No, imajući u vidu mlađe posjetitelje ovog portala koji su u vrijeme nastanka ovog filma bili djeca i činjenicu da se ovakve filmove isplati pogledati i više puta. Trostruki dobitnik Oskara, film koji ne zastarijeva; svjedočanstvo trijumfa ljudskog duha koji zna ostati radostan i zahvalan i u situacijama najtežih životnih križeva.

I na kraju treba napomenuti; svaki film, kao umjetničko djelo, plod je rada ruku čovječjih i kao takav podložan određenoj subjektivnosti i interpretaciji svog ljudskog autora koja je uvijek manjkava. Filmovi su tu ne da nam daju cjelovitu istinu, nego da nam budu poticaj, alat za oplemenjivanje uma u našoj osobnoj potrazi na putu spasenja. Korizma je duga i ako netko želi gledati korizmeno „prikladne“ filmove na svakodnevnoj bazi, preporučujemo da svoje putovanje nastavi OVDJE.

Danko Kovačević | Bitno.net