U srednjoj školi, najnelogičniji predmet bila mi je logika. Nikako mi nije bilo jasno kako i zašto netko ima potrebu pričati o onome što je logično i zašto je to nešto logično. Kako sam nakon srednje škole prolazila kroz neke po meni nelogične faze, postalo mi je jasno da ima malo logičnih stvari. Na moje pitanje “Zašto je tome tako?” pronašla sam odgovor u individualnim razlikama. Svatko ima svoj svijet i gleda stvari iz svoje perspektive, pa nešto logično meni ne mora biti logično za drugoga. Tako dolazimo do smisla. Ono što ima smisla meni ne mora imati smisao i za drugoga. Tu ne bih htjela pisati o apsolutnim istinama jer nemam dovoljno znanja niti je cilj ove kolumne govoriti o onome što je bespogovorno istina i smisleno, nego ću napisati pokoju o najvećoj nelogičnosti – ljubavi!

Kako sam posljednje vrijeme poprilično okružena djecom, imala sam priliku slušati razgovor jednog dječaka s jednom djevojčicom i dva prijatelja. On im je pokušavao objasniti kako nije u redu da on njih voli a oni njega ne vole, i da apsolutno nije u redu što oni misle da je to tako u redu: “Ali, ja vas volim! I želim da i vi mene volite. To nije u redu! Zašto vi mene ne volite kad ja vas volim?!” Dječak je kao povratnu informaciju dobio samo šutnju svojih prijatelja pa se okrenuo k meni i pitao: “Dobro, kako je to moguće da ja njih ne volim, a oni mene ne?” – “Ne možeš nikoga natjerati da te voli, kao ni da bude tvoj prijatelj.” – “Ali ja želim da i oni mene vole kako ja njih volim!” – “Pa to što ti njih voliš ne mora značiti da i oni tebe moraju voljeti.” -“Ah, ta ljubav uopće nije u redu!” – bio je njegov zaključak.

Malo tko više zna što znači ta ljubav i kakva je zapravo ljubav. Tako sam i ja počela zaboravljati kakva ljubav treba biti pa je sve postalo naporno. Sve je postalo tromo, besmisleno i uzaludno. I baš u jednom takvom trenutku, kad je ljubav bila zadnje na što sam mislila, jedno jutro otvorila sam Novi zavjet i vidjela rečenicu koja mi posljednjih mjeseci odzvanja u ušima, a to je iz Poslanice Korinćanima, iz Hvalospjeva ljubavi “Ljubav sve podnosi!”.

I tako su mi za svaku nelogičnu situaciju došle riječi: “LJUBAV SVE PODNOSI!”

Što bi to značilo?! Uzmimo za primjer Isusa. Isus kao ljubav koja nije bila ljubljena, ljubav koja nije bila uzvraćena, ljubav koja se nije uvjetovala ljubavlju, ljubav koja nije tražila povrat, ljubav koja nije tražila sebe, ljubav koja je sve podnijela i nije prestala ljubiti! Jednom je divan fratar u jednom nagovoru rekao da je Božja volja za Isusa bila da što god mu naprave, što god da se dogodi, da On ne prestane ljubiti! Ljubav je bila na križu! Ljubav je bila raspeta, Ljubav je bila ubijena! I tu dolazimo do toga da ljubav sve podnosi jer LJUBAV NIJE OSJEĆAJ, LJUBAV JE STAV!

Ljubav je nutarnje opredjeljenje za drugoga, bez obzira na to što se dogodi, kako se ponašali, osjećali, kroz što prolazili. Ljubav je temeljno opredjeljenje za d(D)rugoga! A to znači:

Kad ti je teško, sjeti se, ljubav sve podnosi!

Kad ti je sve besmisleno, sjeti se, ljubav sve podnosi!

Kad ti ljubav nije uzvraćena, sjeti se, ljubav sve podnosi!

Kad su drugi grubi prema tebi, sjeti se, ljubav sve podnosi!

Kad su tvoji bližnji nepravedni prema tebi, sjeti se, ljubav sve podnosi!

Kad osjećaš da više ne možeš, sjeti se, ljubav sve podnosi!

Kad nemaš više snage boriti se, sjeti se, ljubav sve podnosi!

Kad te rane i ostave, sjeti se, ljubav sve podnosi!

Kad ostaneš sam i slab, sjeti se, ljubav sve podnosi!

Kad te ponize i gaze, sjeti se, ljubav sve podnosi!

Kad lažu i krivo te sude, sjeti se, ljubav sve podnosi!

Kad te i sama Ljubav napusti, sjeti se, LJUBAV SVE PODNOSI!

Ostani vjeran! Ostani u lj(Lj)ubavi!

s. Marija Pia Tadijanov | Bitno.net

Ostale tekstove iz kolumne ove autorice potražite ovdje.