Možda nije loše govoriti o Božjoj volji kao onome što je Božja želja. Kad bismo tako gledali na Njegovu volju, možda bismo radije ispunjavali Njegove želje. No, svejedno, za mene je ta Božja volja, i sa mnom i mimo mene, jedna velika tajna. Mnogi su sveci tražili tu Božju volju niz godina i kad su počeli slijediti Božji plan s njima, i dalje su Ga tražili, a onda kad su se vidjeli i neki plodovi, Bog ih je oslijepio da toga ne budu tako svjesni, pa da se ne uzohole.

A zanimljivo je promatrati i svoju volju. Tako je jasna i uvijek nekako glasna. Tražim svoje pravo, iznosim svoj stav, ne bojim se boriti za svoju volju, štoviše, bezobrazno ju branim ne bi li moja bahatost ostala nepoljuljana, a moj ego ne doveden u pitanje. Nasuprot moje volje, Božja volja je tako tiha i nenametljiva u svojoj nejasnoći. Pada mi na pamet primjer svetog Ivana od Boga, tog neopisivo velikog sveca koji je više od pola svoga života proveo lutajući u potrazi za Božjom voljom. I nije mu bila jasna ni kad je pred kraj svoga života bio okružen siromasima i bogaljima koji su ga smatrali svetim. On me doista impresionira… nije se bojao otići od svojih udomitelja (pošto ga je gradski protuha poveo sa sobom radi prošenja, a roditeljima lagao o namjeri putovanja, te ga nikada nije vratio nazad, nego je protuha nestao bez traga), nije se bojao otići među one koji su ga smatrali luđakom, nije se bojao ići svijetom u potrazi za Onim koji može ispuniti njegovu prazninu. Slušajući uživo Ivana od Križa, on dobiva odgovor o svome poslanju, te se s gorkim okusom u ustima vraća u mjesto gdje je najmanje dobrodošao. To njegovo traženje i osluškivanje bez Božjeg odgovora, podsjeća me na metodu čišćenja duha od potrebe da traži sebe. Kolike li tajne Božje pedagogije!

Kao ni Ivan od Boga, tako nijedan drugi vjernik koji želi slijediti Božje želje, odnosno volju, ne može to činiti ako nije slobodan od sebe, a do slobode se dolazi povjerenjem, predanjem i samosviješću o vlastitoj istini.

No, ako ne razumijemo tu Božju volju jasno, kako ju možemo prepoznati? – Kada Bog nešto želi, ako su ti sva vrata i prozori zatvoreni, on će pronaći prolaz da se ostvari to što On želi. Ako je teško vidjeti taj prolaz i proći kroz njega, otvorit će ti On već oči kada dođe vrijeme, samo budi strpljiv i u onome što sada vidiš kao Njegovu volju, želju, budi revan i dosljedan, kasnije će doći novi putokazi i putovi. A kada ti pokaže jasno što od tebe traži, budi to, ne opiri se jer se time opireš svojoj istini, putu ka tvojoj istinskoj sreći. A jesi li doista dobro razumio što Bog od tebe traži, prepoznat ćeš po plodovima, ne onima koje pokazuješ pred drugima, nego onima koji se nalaze u srcu kad si sam sa svojim Bogom.

Pa onda, ako Bog želi da budeš stablo, budi stablo. Ako želi da budeš tratinčica, budi tratinčica. Nemoj potrošiti život u želji da imaš debelo korijenje ili visoke grane pod koje će se netko skloniti, budi tratinčica i slavi Boga samo okretanjem svojih latica prema Suncu, Onome koji ti daje život, snagu i koji je tvoj sok! Budi u svojoj malenosti ono što Bog od tebe želi da ti budeš, pusti Mu svoje želje i On će ti dati i ono što se ne usudiš moliti. Pusti Mu one koje voliš i on će te učiniti bratom, sestrom, majkom, ocem, stostruko više nego li si sada. I daj Mu da On kreira tvoju karijeru. Istina, možda završiš na putu od mjesta ravnatelja ka mjestu smetlara ali ćeš primiti ono što ne bi imao da nastaviš ići protiv onoga za što te stvorio. Jer, tek kad čovjek vrši Božju volju, on biva ispunjen i sretan, ostvaren i potpun. Pa ako želi da meteš i kupiš smeće, kupi ga i vidjet ćeš što će Bog sve po tom podizanju smeća učiniti! Samo Mu se prepusti!

s. Marija Pia Tadijanov

Ostale tekstove iz kolumne ove autorice potražite ovdje.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru dobrih informacija – klikni like[/facebook]