Foto: Facebook

Kako saznajemo, više građana grada Splita tijekom nedjelje obilazilo je različite lokacije u gradu na kojima se prikupljaju potpisi za raspisivanje referenduma s referendumskim pitanjem ”Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?”, donoseći hranu, pića, kolače i drugu okrjepu za volontere inicijative.

Koordinator štanda u Marmontovoj ulici u Splitu gdin. Mate Dajak potvrdio je ovu vijest, istaknuvši da su građani samoinicijativno prilazili štandu, donosili hranu i piće i izražavali svoju svesrdnu podršku ovoj akciji.

U danima kada medijima dominiraju vijesti o napadima na štandove i volontere referendumske inicijative vrijedno je zabilježiti i ovu vijest, a ona može poslužiti i kao poticaj drugima.

Bitno.net

The post Splićani volonterima inicijative ‘U ime obitelji’ donosili okrjepu appeared first on Bitno.net.

U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt u utorak, 21. svibnja 2013., s početkom u 19.30 sati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, Zrinsko-frankopanska 19, održat će se predstavljanje knjige „Mentalni komunist“ autora akademika Ivana Aralice i knjige „Uzroci rata: Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992. godine“ autora dr. sc. Ivice Lučića.

Uz autore knjiga, akademika Aralicu i dr. sc. Lučića, knjige će predstaviti i Zvonimir Despot, direktor i glavni urednik biblioteke „Hrvatska povijest“.

Događajem predstavljanja navedenih knjiga moderirat će dr. Vide Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Bitno.net

The post Split: Predstavljanje knjiga ‘Mentalni komunist’ i ‘Uzroci rata’ appeared first on Bitno.net.

Foto: Shutterstock.com

U Hrvatskoj je u tijeku akcija prikupljanja potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma, u središtu čega je nakana da se definicija braka kao zajednice koju čine muškarac i žena uvede u Ustav Republike Hrvatske.

Osobno sam zainteresirana za ovu temu na tri razine: kao građanka ove zemlje, kao osoba koja je u braku 12 godina i kao majka četvero djece koji će jednog dana baštiniti ovo što im današnja generacija ostavlja u naslijeđe.

Moram priznati da me pomalo zatekla količina negativnih emocija, da se izrazim najblaže moguće, koja je pratila i koja prati jednu sasvim regularnu i demokratsku akciju u zemlji koja se često poziva na demokraciju i sekularizam. Da krenem samo od vrha ledene sante, dakle od direktnih vrlo ružnih napada na mjesta na kojima volonteri skupljaju potpise, preko zaista preočite averzije glavnih hrvatskih mainstream medija prema dotičnoj inicijativi, do izuzetno malicioznih komentara i anti-stranica po društvenim mrežama. Ne znam točno koja mi je kap prelila čašu – da li otvoreno svrstavanje “neutralnog” GONG-a kao supotpisnika Platforme 112 koja je istupila kontra ove građanske inicijative( i sad bih trebala imati povjerenje u isti taj GONG koji će nepristrano kontrolirati izbore i vjerovati njihovoj prosudbi-kako da ne!), da li članak Jutarnjeg lista u kojem novinarka opisuje kako su građani promatrači “sa simpatijama” promatrali napade na mirno i demokratsko prikupljanje potpisa, ili me pak iz učmalosti protreslo i samo reagiranje HHO-a na nevjerojatnu ignoranciju medija i vladajućih struktura na očigledno kršenje demokracije u Hrvatskoj? Bilo kako bilo, kažu da je u svakom zlu neko dobro, tako su i u ovoj situaciji mnoge maske pale,ako ih je više uopće i bilo. Tako je pitanje sakupljanja potpisa za eventualni referendum postalo pravo ogledalo nedemokratičnosti hrvatskog društva, umjesto da bude upravo suprotno, jer poznato je da je upravo referendum najdemokratskiji oblik izricanja volje građana, prilikom kojeg građani izravno odlučuju umjesto da povjerenje poklanjaju onima što tek obećavaju sprovesti ono zašto ih birači uostalom i biraju.

Probajmo staviti na stranu neukusne natpise i parole o katotalibanima, ovcama, o srednjovjekovnoj Hrvatskoj… probajmo izignorirati i u najmanju ruku neukusnu “prigodnu ” studiju koju je objavio portal kojem je posljednjih dana glavna zadaća pljuvati i opstruirati inicijativu, u kojoj se bezobrazno implicira kako konzervativni stavovi idu ruku pod ruku s nižim kvocijentom inteligencije, stavimo to sve na stranu i probajmo razgovarati argumentirano. Promislit ću tako o glavnim argumentima protiv isključive definicije braka kao zajednice heteroseksualnih osoba.

Argument broj 1: Nepotrebno je stavljati definiciju braka u Ustav kad je on već definiran Obiteljskim zakonom

Da razjasnim zašto povelik broj građana (uključujući i mene) misli da bi definiciju braka kao zajednicu  muškarca i žene trebalo unijeti u Ustav. Istina jest da takva definicija postoji u Obiteljskom zakonu, no stoji i činjenica da svaka novoizabrana vlast može po vlastitom nahođenju i svjetonazoru promijeniti zakon, a da joj za to bude dovoljna samo natpolovična većina u Saboru. Ustav je, s druge strane, puno teže promijeniti. Za to je potrebna dvotrećinska većina u saboru, dakle skoro pa nacionalni konsenzus. Otuda zahtjev da definicija braka bude zaštićena Ustavom.

Argument broj 2: Država nema pravo miješati se u privatna posla svojih građana (a brak to jest).

Država se sigurno ne treba baviti prekinutim prijateljstvima, nijansama u odnosima ljudi, ljudskim veseljem i ljudskom tugom, no brak izlazi iz spomenutih  privatnih okvira. Zašto? Brak kao brak nije samo privatni, već i društveni produkt. Očuvanje osnovne definicije braka tako jest i državna stvar, jer iz braka (a većinski jest tako, brojke tako govore) proizlaze djeca – dakle novi građani koji će jednom kao produktivni članovi puniti državni proračun. Ostali privatni odnosi nisu uopće u interesu države, tj. ne utječu na političko dobro na način koji bi tražio pravnu regulativu – kao u slučaju braka. Toliko o življenju tuđih života. Činjenica jest da u Republici Hrvatskoj najveći broj djece dolazi iz braka. No kad govorimo o društvenoj funkciji heteroseksualnog braka iz kojeg proizlaze djeca, dolazimo do

Argumenta br 3: Postoje i heteroseksualni brakovi koji ne rezultiraju djecom, a ipak su brakovi, i to valjani

Jest, brak muškarca i žene je po definiciji brak s djecom ili bez. Većina heteroseksualnih brakova su plodni i rezultiraju djecom. Određen broj heteroseksualne populacije međutim ima problema s neplodnošću, no zbog toga ne dovodimo ni definiciju ni instituciju braka u pitanje, jer se ljudska vrsta produžuje, a svaka iznimka potvrđuje pravilo.

Upotrijebimo jedan primjer: U Republici Hrvatskoj vozačku dozvolu ne možeš dobiti prije punoljetnosti, dakle prije 18 godina. Sigurna sam da postoje neki koji bi već super vozili auto sa 16 godina, dok ima bome i nekih koji ni sa 30 nisu spremni. No ne mijenjamo zato zakon. Jednostavno za većinu vrijedi činjenica da se dozvola dobiva s punoljetnošću (i ako polože ispit, naravno).

Još bih nešto željela istaknuti. Postoji značajna razlika u neplodnosti hetero i homoseksualnih parova. Kod heteroseksualnih parova neplodnost imamo jer je jedan ili oba partnera slučajno neplodan, po medicinskoj dijagnozi neplodan. Brak homoseksualne populacije je neplodan u svojoj suštini, jer je biološki nemoguće da osobe istog spola zajedno začmu dijete, a paradoksalno stoji činjenica da su u većini istospolnih brakova oba partnera u svojoj biti zapravo – plodna.

Argument broj 4: Ovakvo referendumsko pitanje zadire u ljudska prava homoseksualne populacije.

Zapravo uopće ne. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je presudu kojim se pravo na homoseksualni brak i pravo istospolnih zajednica na posvajanje djece ne smatraju TEMELJNIM ljudskim pravom. Na zakonodavstvima pojedinih država je da urede ta pitanja po svom nahođenju (dosad je istospolne brakove legaliziralo 11 od 206 država).

Argument broj 5: Referendum neće biti raspisan jer se kosi sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije

Ne, referendumsko pitanje ne kosi se sa spomenutim zakonom, jer  po čl. 9. st. 2. toč. 10. navedeno je da se ne smatra diskriminacijom kad u nepovoljniji položaj stavljate bilo koju osobu prilikom uređivanja odnosa iz Obiteljskog zakona, kod pogodovanja braku, zaštite djece, javnog morala i sl. Dakle zakonski je određeno da normiranje braka kao isključive zajednice muškarca i žene NIJE diskriminacija.

Argument broj 6: Istospolni brak ni na koji način ne dotiče i ne ugrožava heteroseksualnu populaciju.

Redefiniranje pojma braka nas i te kako sve dotiče. Gajim osobitu averziju prema pretpostavci koja prejudicira da se oni koji podržavaju inicijativu boje da bi homoseksualni parovi na bilo koji način mogli ugroziti heteroseksualce po pitanju seksualnih sklonosti. Jadno mi je zato što ljude na taj način svodimo na puki seks i na nagone, kao životinje.

Ne, stvar je kompleksnija. Ako dakle redefiniramo brak kao zajednicu muškarca i žene, onda ta nova redefinicija pogađa i one koji su već u braku.
Ako brak ne promatramo samo kao posljedicu nečijih seksualnih sklonosti već kao i društveni nusprodukt (što sam objasnila u argumentu br 2), ako dakle uza nj ne vežemo samo ono što ljudi rade unutra svoja 4 zida već i sasvim nove međuljudske odnose poput roditeljstva ali i rodbinskih veza koje svi njegujemo(npr. brat, sestra stric, tetka, svekrva  )… dakle tu postoji cijeli niz komponenti, cijeli niz odnosa koji potječu od muško-ženskog braka. Ako maknemo muško-žensko i zamijenimo ih rodnim etiketama, to za sobom vuče cijelu administrativnu promjenu sukladnu novoj definiciji. Kad se izrelativiziraju pojmovi muškog i ženskog, oca i majke, ne samo da se time dovode u pitanje stoljećima poznati međuobiteljski odnosi, već se time dolazi do potpune dekonstrukcije obitelji kao temelja društva. Ne mislim da je toliko teško zamisliti takav scenarij, pogledati toliko unaprijed. Prava je istina da bi to u konačnici dovelo do dekonstrukcije i rastakanja obitelji kao temeljne (i prirodne, ako hoćete) jedinice ljudskog društva. To nisu radila ni društva u prošlosti poznata po slobodnijem stavu prema homoseksualnosti i tako se ni u staroj Grčkoj nije dogodilo da dva muškarca sklapaju brak. To što su to mnoge “napredne” zemlje učinile znači samo da će se dekonstrukcija kod njih prije desiti nego kod nas. Jel tome stremimo?

Dalje, držim da je naše društvo i zakonodavstvo sposobno uočiti razlike među svojim građanima i u skladu s time donijeti zakone na zadovoljstvo sviju, ističući prava i obveze pojedinaca u skladu s onime kako se deklariraju i kakvu životnu zajednicu biraju. To znači da mislim da bi se bez problema mogao donijeti poseban zakon kojim bi se regulirala prava homoseksualnih osoba tako da uzmu u obzir njihove razlike /specifičnosti u odnosu na heteroseksualnu populaciju a da se pritom ne dira društvenu strukturu koja se (bili mi svjesni toga ili ne) temelji na karakteristikama većinske heteroseksualne populacije.

Argument br 7: Nije u redu da većina odlučuje o pravima manjine

Moram priznati da me ovaj argument totalno zbunjuje. Pošto je već istaknuto da se ovdje ne odlučuje o nečemu što spada u temeljno ljudsko pravo, po meni je sasvim demokratski u redu da većina odluči. Jer, odlika svakog totalitarizma je bila da je manjina kontrolirala većinu. U modernom demokratskom društvu izborni pobjednik je onaj tko odnese najveći broj glasova – dobije potrebnu većinu. Znam da nisu uvijek svi zadovoljni, ali to jest najpravednije rješenje. To jest BIT demokracije. I naposljetku tu je posljednji

Argument br 8: Nedostatak empatičnosti

Ovaj je argument vjerojatno najrašireniji u svakodnevnoj uporabi, i iako ne volim argumente svoditi na vjersku razinu, jer znam dosta vjernika koji se ne protive istospolnim brakovima, kao i onih religijski potpuno indiferentnih koji se protive, jedan me argument smeta, a vrlo je vrlo čest: licemjerje katolika.Ako u ičemu, po ovom pitanju katolici nisu licemjerni: njihov sustav vjerovanja, naravno ako ga se striktno pridržavaju, ističe i podržava brak isključivo kao doživotnu zajednicu muža i žene. Štoviše, brak je sakrament. Zašto bi oni trebali misliti drugačije, a u ime nekakve griješnosti i nemogućnosti da se u potpunosti živi po nekakvom katoličkom ps-u? Također se ističu brojne nepravde i problemi  u hrvatskom društvu radi kojih se ne raspisuje referendum. Pa ljudi moji tko vam brani, pokrenite inicijativu – moj potpis ćete prvi dobiti.

I, last but not least, ono što meni “dobronamjernici” često znaju spočitnuti, tj. piknuti gdje znaju da će boljeti: Kako ja, majka djeteta s posebnim potrebama, nemam razumijevanja za one drugačije? E pa, najviše me smeta kad se te posebne potrebe mog djeteta trpaju u isti koš s načinom kako će netko izvršiti seksualni čina, a sve pod lepezom “prava!”

Ne, bolest i invaliditet mog djeteta jednostavno NISU USPOREDIVE s krevetnim navikama inače sasvim zdravih ljudi i ako je društvena klima sada takva da to trpamo u isti koš, onda smo zbilja kao društvo ozbiljno otišli k vragu.

Nedostatak empatičnosti u biti jedino nalazim kod većine hrvatskih medija koji uredno ignoriraju nimalo bezazlene incidente koji su se dešavali kod štandova ovih dana. No to je već neka druga priča. Ili nije?

Nama ostaje jedino da se dalje učimo demokraciji, bez dvostrukih mjerila, bez obzira na stav s kojim se slažemo ili ne slažemo. Je li nam to pretežak zadatak?

Nikolina Nakić

Ostale tekstove iz kolumne ovoga autora potražite ovdje.

The post Referendum 2013 – ogledalo (ne)demokracije appeared first on Bitno.net.

Screenshot YouTube

U Republici Hrvatskoj se od pretprošle nedjelje prikupljaju potpisi za raspisivanje referenduma s referendumskim pitanjem” Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?”

Tim povodom u video prilogu možete pogledati debatu između Željke Markić, predstavnice Inicijative “U ime obitelji”, koja traži da se Ustavom definira da je brak zajednica isključivo muškarca i žene, i Sandre Benčić iz Centra za mirovne studije, inače zagovornicom homoseksualnih brakova.

Prilog koji donosimo emitiran je na HRT 4 u emisiji “Govornica”.

Bitno.net

The post [VIDEO] Debata predstavnice inicijative ‘U ime obitelji’ sa zagovornicom homoseksualnih brakova appeared first on Bitno.net.

Foto: Przemyslaw Kucharczak/Gosc Niedzielny

To je bila tragedija kakva se ne pamti u Poljskoj. Majka i njezino četvoro djece poginuli su nakon požara koji je izbio u njihovoj kući u gradu Jastrzebiu Zdroju Ruptawi. Vatrena stihija poharala je njihov dom u petak navečer, 10. svibnja. Na licu mjesta preminula je Justyna (17), a Agnieszka (4) na putu do bolnice. Iduću noć, u subotu, u bolnici su preminuli mama Joanna (40) i sin Marcin (10). Dva dana kasnije, u utorak, preminula je 13-godišnja Malgosia. Požar je preživio 16-ogodišnji Wojciech koji je pozvao vatrogasce i otac Dariusz koji je radio noćnu smjenu. Vatrogasci su utvrdili kako je uzrokom požara bila neugašena pegla.

Kako je napisao poljski katolički tjednik Gosc Niedzielny, cijela obitelj bili su praktični i predani katolici. Dariusz i Joanna bili su aktivnim članovima zajednice Pokreta Svijetlo-Život kojeg je u 1950-im utemeljio o. Franciszek Blachnicki, kojeg su 1987. otrovali članovi komunističke tajne službe. Djeca su također bila aktivnim članovima zajednica i ministrirali su u Crkvi. Nedavno su imali požar u kući, ali je tada prošlo bez žrtava jer ih nije bilo doma. Također, Dariusz je nedavno imao nesreću na poslu u kojoj je izgubio jagodice prstiju.

Pogreb koji se dogodio u prošlu subotu okupio je veliki broj ljudi, prevelik da bi svi mogli stati u crkvu. Pogrebni obred predvodio je nadbiskup Wiktor Skworc, metropolit Katowica.

„Na ovakvu obiteljsku tragediju ne može se gledati drugačije nego očima vjere. Svaki drugi pogled ne pomaže, svaki drugi pogled ne može izdržati“, rekao je metropolit.

Na kraju pogreba župnik je pročitao poruku zahvale koju su uputili Dariusz i njegov sin Wojtek. Poruka je izazvala burnu emotivnu reakciju u crkvi, jecaje i suze. Gosc Niedzielny objavio ju je u cijelosti, sada to čini i Bitno.net. Riječ je o snažnom svjedočanstvu čovjeka koji u nevjerojatnoj životnoj tragediji i dalje poklanja svoju vjeru i zahvalnost svojemu Bogu.

„Hvala!

Kada je sve to počelo, u petak 10. svibnja, dnevno evanđelje bilo je: Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. U onaj me dan nećete ništa više pitati.

Taj dan su nas napustili Justyna i Agnieszka.

Potom je došla subota, a Evanđelje je toga dana oglašavalo: Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.

Tada si otišla ti, Joanno i Marcine. Bilo je to noć prije Uznesenja Kristova.

14. svibnja, u utorak, evanđelist Ivan je pisao: Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.

Tada je otišla Malgosia.

Zahvaljujemo Bogu i sebi što nas je učinio sposobnim voljeti. Za to što se prije nekoliko godina stidljivi momak zaljubio u lijepu djevojku. A Gospodin nas je u svojoj milosti blagoslovio i učinio od naših života jedan veliki susret s ljubavlju.

Zahvaljujemo za to što nam je dopustio stvoriti dom koji je bio izgrađen na temeljima uzajamnog pomaganja. Dom gdje si ti, ženo moja, uvijek topla, osjećajna i lijepa, bila njegovim ukrasom i osloncem na koji sam se ja, ponekad potresen ludilom života, mogao osloniti, položiti glavu na tvoje rame i pronaći utjehu.

Zahvaljujemo za to što je naša ljubav bila plodna. Darovana su nam prekrasna djeca i ono što je lijepo jest da unatoč svim obavezama nismo izgubili onu zaljubljenost iz naših mladih dana. Zahvaljujemo za prelijepe, samostalne i mudre djevojke, takve kao što si ti Joanno, zahvaljujemo za Justynu, Malgosiu i Agnieszku. Zahvaljujemo za sinove, Marcina i Wojciecha. Osjećali smo se voljeni i uspjeli smo taj osjećaj prenijeti na djecu.

Zahvaljujemo si za obiteljske rituale, zajednička jutra koja su mirisala na kavu i tople kolače, večeri na omiljenoj klupi, gdje smo bili sretni jer smo bili zajedno i promatrali omiljeno cvijeće koje si ti posadila.

Zahvaljujemo roditeljima za dar života i što su nas odgajali u sigurnosti da je vjera glavnim imperativom ljudskog djelovanja, jedinom sigurnošću u ovom kompliciranom svijetu.

Zahvaljujemo našoj djeci za to što nam je kroz milost Božju bilo dano da ne budemo osamljenima na tom svijetu.

Zahvaljujemo odgojiteljima, učiteljima, katehetama, profesorima, svećenicima, svima koji su nam pomogli postati čovjekom u punom značenju te riječi. Zahvaljujemo našim prijateljima. Joanno, Justyno, Malgosio, Marcine, Agnieszko, oni su tu sada sa nama, štite nas i okružuju svojom molitvom, a mene i Wojteka, neutješene u boli, vodili su ovih dana kroz posebnu duhovnu obnovu.

A kada se sve ovo završi – u ljudskom smislu – današnje Evanđelje glasi: „Ti kreni za mnom“. I krenuli ste za Gospodinom, kako bi sudjelovali u Njegovoj radosti. Danas je dan pred Duhove. Zahvaljujemo Bogu za dar Njegove Riječi, koja je za nas, kojima nedostajete, izvor nade.“

Pripremio: J. R. | Bitno.net

The post Čovjek koji je ostao bez žene i četvoro djece: Zahvaljujem Bogu na daru ljubavi appeared first on Bitno.net.

Jezični stil pape Franje, prema mišljenju njegova suradnika zaduženog za medije, najprikladniji je za sredstva društvene komunikacije. “On se usredotočuje na bitno, neposredan je i koristi puno usporedbi koje dopiru do ljudi. To je za Twitter idealno”, rekao je Paul Tighe, tajnik Papinskog vijeća za sredstva društvene komunikacije, u intervju katoličkoj novinskoj agenciji SIR.

Propovijedi i govori pape Franje sastoje se uglavnom od kratkih rečenica koje su podijeljene u tri točke, primijetio je Tighe. “To izgleda gotovo kao njegova metoda poučavanja, kao da želi reći: ostavljam vam tri riječi, tri savjeta, tri poticaja za razmišljanje”, izjavio je vatikanski stručnjak za medije. Papa se ljudima koji ispunjavaju Trg sv. Petra uvijek obraća tako “kao da govori svakome osobno. Tako dopire do srce svakoga od njih.”

Već je 6,4 milijuna primatelja kratkih poruka s devet @Pontifex Twitter računa. Poruke na engleskom i španjolskom jeziku prima po 2,5 milijuna Papinih sljeditelja. 740.000 osoba prima poruke na talijanskom, 325.000 na portugalskom, 140.000 na francuskom i oko 105.000 na njemačkom jeziku. Raste i broj primatelja na poljskom i arapskom, dok se broj korisnika latinskog jezika popeo na gotovo 100.000. Za Tighea je to iznenađujuće, ali ističe da “Papine riječi na latinskom odlično pomažu u trijeznom i ispravnom razmišljanju”.

Prisutnost papa na Twitteru započela je s Benediktom XVI., što se s vremenom pokazalo kao “providnosni strateški dar s neba”, rekao je Tighe. Papa Franjo odlučio je nastaviti s tom praksom, a sada poruke šalje gotovo svakodnevno, ističući da kršćanin kao vjernik živi svaki dan, uvijek i svugdje.

“Hrabrim činom” Tighe je nazvao odluku pape Franje i već ranije Benedikta XVI. da se primateljima poruka omogući i odgovaranje na iste. “Neki reagiraju oduševljeno, dok ima i onih koji ga odbijaju. S vremenom su, međutim, reakcije sve pozitivnije”, primijetio je tajnik Vijeća.

Papa svjesno želi i postavljati pitanja ljudima raznih zemalja, jezika i kultura da bi time potaknuo i ohrabrio raspravu, koju bi potom trebale voditi mjesne Crkve. “Komuniciranje treba ujedinjavati i graditi mostove među svima, pogotovo prema onima koji su rubni, koji žive na granici. U isto vrijeme Papa porukama, kao i SMS-om, jednostavno želi reći: mislim na tebe”, istaknuo je Tighe.

Ograničenje od 140 znakova po poruci i nije neko ograničenje, jer “mnogi evanđeoski reci, kao npr. blaženstva, još su kraći”. Upravo taj oblik kratkih misli još više potiče na razmišljanje i na čitanje. “Twitter pomaže da navještaj Evanđelje bude vidljiv na internetu. On postavlja i pitanja, budi zanimanje za vjeru i može biti prvi susret, početak i poziv na otvaranje vrata”, zaključuje vatikanski medijski stručnjak. (ika/bitno.net)

The post Vatikanski stručnjak za medije: Jezik pape Franje idealan je za Twitter appeared first on Bitno.net.

Foto: Vatican Radio

Valja pobijediti strah, odreći se shema i sigurnosti da bi se otvorili Božjim obzorima, a oprijeti se posebnostima, isključivanjima, paralelnim putovima koji vode podjelama – istaknuo je Papa Franjo u propovijedi u nedjelju 19. svibnja na svetoj misi slavljenoj na Trgu svetoga Petra, ispunjenom hodočasnicima crkvenih pokreta, novih zajednica, udruga, laičkih organizacija iz cijeloga svijeta, pristiglih u Rim da u Godini vjere svečano proslave svoj dan. Sa Svetim je Ocem suslavilo oko sedamdeset kardinala i biskupa te više od četiri stotine svećenika.

Novost, sklad, poslanje, te tri riječi izražavaju djelovanje Duha Svetoga, koji oslobađa svoju nezaustavljivu snagu, s iznenađujućim ishodima – kazao je Papa razmišljajući o „izlijevanju Duha Svetoga na Crkvu, djelu Uskrsloga Krista. To je milosni događaj koji je ispunio dvoranu Posljednje večere u Jeruzalemu da se proširi po cijelom svijetu – ustvrdio je Sveti Otac.

Apostoli su u dvorani Posljednje večere, u um i srce dirnuti točnim i stvarnim znacima, iznenadna buka s neba, poput nekog snažnog vjetra i užarenih jezika koji su sišli na njih, ispunjeni Duhom Svetim, počinju govoriti mnoštvu, na drugim jezicima, o velikim djelima Božjim. Svi su iskusili tu novinu – objasnio je Papa pitajući: Jesmo li mi spremni za tu novinu?

Novost nas uvijek pomalo zastrašuje, jer smo sigurniji ako sve imamo pod nadzorom, ako mi upravljamo izgradnjom, ako programiramo, ako prema svojim shemama, svojim sigurnostima i po svojoj želji planiramo svoj život– primijetio je Papa tvrdeći da se tako ponašamo i s Bogom. Slijedimo ga, prihvaćamo ali samo donekle, teško nam je predati mu se posvema, prepuštajući da Duh Sveti nadahnjuje i vodi naš život u svim našim izborima. Bojimo se da bi nas Bog mogao zaputiti novim stazama, da bi nas mogao izvesti iz našega ograničenog, zatvorenog, sebičnog obzora i otvoriti nas njegovim obzorima – kazao je papa Franjo.

Novine koje Bog donosi u naš život zaista se i ostvaruju, a one su istinska radost i mir jer Bog nas ljubi i želi nam dobro. To nije novina radi novine, traženje nečeg novoga da se odstrani dosada, kako se obično događa u naše doba – kazao je Papa pitajući: Jesmo li spremni za Božja iznenađenja ili se zatvaramo, sa strahom, pred novim koje dolazi od Duha Svetoga? Jesmo li odvažni krenuti novim putovima koje nam pokazuje Bog ili se branimo, zatvoreni u prolazne strukture koje su izgubile sposobnost prihvata? Bilo bi dobro da si ta pitanja postavljamo tijekom cijeloga dana – ustvrdio je papa Franjo.

Govoreći o djelovanju Duha Svetoga, Papa je rekao kako može izgledati da u Crkvu Duh Sveti unosi nered, donoseći razne karizme, darove, a to je veliko bogatstvo jer Duh je Sveti Duh jedinstva, što nije uniformiranost, nego sklad. No samo On može tako djelovati – ustvrdio je Papa dodajući: i u to, kada želimo razlučivanje i zatvaramo se u svoje posebnosti, svoje isključivosti, unosimo podjelu, kada smo mi ti koji želimo jedinstvo prema svojim ljudskim nacrtima, onda zaista stvaramo uniformiranost, ovjerovljenje.

Zajednički hod, pod vodstvom pastira, koji imaju posebnu karizmu i službu, znak je djelovanja Duha Svetoga, rekao je Papa tisućama sljedbenika pokreta, udruga i zajednica iz cijeloga svijeta. Crkva me vodi Kristu i donosi mi Krista, a paralelne hodnje su opasne – ustvrdio je Papa opominjući da se ne treba izdvajati iz Crkve i zanemarivati crkveni nauk.

Stoga se pitajmo, jesmo li otvoreni skladu Duha Svetoga, nadmašujući isključivosti? Prepuštam li se da me On vodi živeći u Crkvi i s Crkvom? A Duh je Sveti duša poslanja. On nas uvodi u otajstvo Boga živoga i spašava od opasnosti gnostičke i samodopadne Crkve, zatvorene u svojim ogradama – ustvrdio je Sveti Otac.

Tvrdeći da je Pedesetnica u dvorani Posljednje večere u Jeruzalemu početak koji se nastavlja, Papa je zaključio propovijed s pobudom: Pitajmo se težimo li zatvaranju u sebe, u svoju skupinu, ili se prepuštamo Duhu da nas otvori poslanju? Danas zapamtimo ove tri riječi: novina, sklad, poslanje – zaključio je Papa. (rv/bitno.net)

The post Papa: Jesmo li spremni za Božja iznenađenja i novinu Duha Svetoga? appeared first on Bitno.net.

Foto: IKA

Maturanti creske gimnazije, koja djeluje kao područni odjel Srednje škole Ambroza Haračića iz Malog Lošinja, potaknuti svojom razrednicom Sonjom Pokupec Salković, ove su godine odlučili posljednji dan svojeg srednjoškolskog obrazovanja obilježiti humanom gestom. Umjesto da brašnom posipaju ulice i prolaznike, kao što je običaj u drugim gradovima, Cresani su to brašno i druge namirnice prikupili kako bi ih donirali za pomoć najpotrebnijim. Pridružili su im se i polaznici ostalih razreda Gimnazije u Cresu pa su zajedničkim snagama prikupili desetak kutija ispunjenih brašnom, tjesteninom, uljem, slatkišima, ali i raznim higijenskim potrepštinama koje su donirane Socijalnoj samoposluzi u Rijeci.

“Željeli smo pomoći onima koji nemaju, umjesto da se u ova krizna vremena razbacujemo hranom”, jednodušno su zaključili Ema Bravdica, Toni Brnić, Ivana Damijanjević, Dragana Ivanović, Sonja Jakić, Valentina Mokorić, Ana Sablić, Matko Unković i Patrik Velčić.

Osim prikupljene hrane, sredstavima koja su im preostala od maturalne zabave priključili su se projektu “Zdenac znanja” i uplatili 120 eura kako bi osigurali školarinu za jedno dijete iz zemalja Trećeg svijeta i tako se oprostili od školskih klupa. (ika/bitno.net)

The post Umjesto brašnom po ulicama, creski maturanti pomogli potrebitima appeared first on Bitno.net.

Foto: Vatican Radio

Sveti je Otac u subotu 18. svibnja prije podne u Apostolskoj palači u Vatikanu primio u audijenciju Angelu Merkel, njemačku saveznu kancelarku, koja se potom susrela s Papinim tajnikom za odnose s državama Dominiqueom Mambertijem. Tijekom srdačnih razgovora – kako je priopćeno iz tiskovnoga ureda Svete Stolice – spomenuta je duga povijest odnosa između Svete Stolice i Njemačke, te se razgovaralo o temama od obostranog interesa, o društveno-političkom, gospodarskom i vjerskom stanju u Europi i u svijetu.

Naročito se govorilo o zaštiti ljudskih prava, o proganjanju kršćana, o vjerskoj slobodi i međunarodnoj suradnji u promicanju mira. Razmijenjena su mišljenja o Europi kao zajednici vrijednosti i njezinoj odgovornosti u svijetu. Sugovornici su izrazili želju da se sve društvene sastavnice, vjerske i civilne, zauzmu za razvoj utemeljen na dostojanstvu osobe i nadahnut na načelima supsidijarnosti i solidarnosti – stoji u zaključku priopćenja.

Nakon susreta s Papom Merkel je na upriličenoj tiskovnoj konferenciji govorila o njihovu susretu.

- Danas me je primio papa Franjo i tako sam imala prigodu za duži razgovor, ovu sam prigodu shvatila kao veliku radost ali i priznanje i čast za Njemačku. Razgovarali smo o globalizaciji i o Europskoj Uniji, te o ulozi Europe u svijetu. Istaknula sam kako je vrlo važno da učvrstimo temelje našega društva, i da u tomu kontekstu Katolička crkva igra glavnu ulogu. Uvjerena sam da je Papa objasnio kako je svijetu potrebna Europa, te da nam je potrebna jaka i pravedna Europa. Pod tim vidikom razgovor je za mene bio ohrabrujući – kazala je Angela Merkel.

Na primjedbu da je Papa oštro kritizirao financijsku moć, rekla je da je globalizacija nanijela veliku štetu jer države nisu usvojile zakone za ustroj financijskog tržišta, a to je središnji problem i naša glavna zadaća. Idemo prema tom cilju, ali smo još daleko od njega – ustvrdila je Merkel.

Na upit po čemu se papa Franjo razlikuje od pape Ratzingera, rekla je da je pozvala Svetoga Oca da posjeti Njemačku.

- Ne bih željela ocjenjivati pape, no sretna sam da sam imala vrlo dobre susreta s papom Benediktom i s papom Franjom. Vidim kontinuitet u pogledu misionarstva i važnosti kršćanstva za naše kršćanske korijene. Uvjerena sam da papa Franjo, svojim jednostavnim i dirljivim riječima, dopire do srca ljudi i stalno opominje da Crkva ne smije biti zatvorena, da mora biti otvorena i među narodom da ga potiče na otvaranje kršćanstvu. To sam i danas osjetila – istaknula je Merkel. (rv/bitno.net)

The post Papa Franjo primio u audijenciju Angelu Merkel appeared first on Bitno.net.

Foto: facebook

“Putovanja s Vespom su bila u slobodno vrijeme, a profesionalno sam radio kao fotograf za razne novine, časopise, automagazin”, navodi Elvir, a prenosi dnevnik.hr.
“Bio sam plaćen da radim te stvari, da putujem po svijetu, slikam nove automobile, vozim ih, to mi je bilo ostvarenje sna. Kao mlad čovjek, naravno da sam izlazio, ne samo subotom nego i češće, i u tim izlascima sam tražio, i kroz druženje prihvaćanje okoline i ljubav. Sada kad pogledam, sve što sam radio i što sam krivo radio, zapravo je bilo iz čežnje prema ljubavi”, priča Elvir.

Foto: Facebook

Foto: facebook

Foto: facebook

Prije dvije godine Elvir je na jednom seminaru upoznao Miju Baradu, misionara laika i tada se sve promijenilo. Prije nego što je spoznao Boga, Elvir se deklarirao kao ateist. Njegov današnji poriv je prenositi istinu po svijetu budući da je smatra prevrijednom da bi je čuvao samo za sebe.
Inače, Elvir Tabaković je suradnik našeg portala, a mnogi naši tekstovi ilustrirani su njegovim fotografijama.

Elvirovu životnu priču od poznatog fotografa do skorašnjeg redovnika pogledajte u video prilogu.

Bitno.net

The post [VIDEO] Elvir Tabaković: od poznatog fotografa do kandidata za redovnika appeared first on Bitno.net.