Jedne sam noći sanjao da hodam po pijesku, a Bog me prati. Iza nas su ostajali tragovi: moj i Gospodinov.

U tom dugom snu vidio sam kao na filmu cijeli svoj život, sve do svojega zadnjega dana. Tu sam zastao, okrenuo se i zapazio da se na nekim mjestima vide samo moji tragovi.

A bili su to najteži dani u mojemu životu: dani teškoga trpljenja, straha i bolesti.

”Gospodine, rekao si da ćeš biti sa mnom svaki dan mojega života i ja sam tako proveo život s tobom. Ali zašto si me ostavio samoga u mojim najtežim danima?” upitah Gospodina.

”Prijatelju, volim te i rekao sam ti da ću uvijek biti s tobom na putu i da te ni na trenutak neću ostaviti samoga. I doista nisam. Mjesta na kojima si vidio samo jedan trag u pijesku dani su kad sam te nosio.”

Želiš još ovakvih priča? Pridruži nam se:

Kad je poteškoća najveća, Bog je najbliži.

Božo Rustja