Put u nebo
“Reci nam, kako se dolazi u nebo?” upitaše mudrog starca.
“Nakon što umre, čovjek nastavlja svoj hod stazom koja vodi od vrata smrti do nebeskih vrata – reče mudri starac. – No, budući da se nebeska vrata ne otvaraju svakoga dana, dogodi se da čovjek pred njima mora dugo čekati. Kad se, nakon dužeg vremena, vrata otvore, čovjek odmah s praga može vidjeti da je nebo posve jednostavan dom u kojem prebivaju obični i vedri ljudi koji se s Bogom susreću u blagosti i ljubavi. Čovjek se zbog toga silno obraduje. I tako čovjek ulazi u nebo.”
“Reci nam”, upitaše ponovo, “kako se dolazi u pakao?”
Želiš još duhovnih priča? Klikni like: 
Mudri se starac nasmiješi i reče:
“Nakon što umre, čovjek nastavlja svoj hod stazom koja vodi od vrata smrti do nebeskih vrata. Ali, budući da se nebeska vrata ne otvaraju svakoga dana, dogodi se da čovjek pred njima mora dugo čekati. I to ga ozlovolji. Kad se, nakon dužeg vremena, vrata otvore, čovjek odmah s praga može vidjeti da je nebo samo jednostavan dom u kojemu prebivaju obični i vedri ljudi koji se s Bogom susreću u blagosti i ljubavi. Čovjek se tada silno ogorči, jer mu postane jasno da ovdje nema ništa od sjaja i slave o kojima je sanjao. I tako čovjek ulazi u pakao.”
“Reci nam”, upitaše ga, “kuda vodi najpouzdaniji put u nebo?”
“Ako ne prepoznate nebo u sebi i u onima koje volite”, reče im starac, “nigdje ga nećete naći.”
Stjepan Lice
Foto: Shutterstock.com
