– Što mislite, koliko je teška ova čaša?

– 50 g… 100 g… 125 g… – nagađali su studenti.

– Istina je, ustvari, da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvažemo, ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam vas htio nešto drugo pitati. Što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?

– Ništa! – odgovoriše studenti.

– Dobro. A što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor.

– Počet će vas boljeti ruka – brzo odgovori jedan student.

– Točno. A sada, što će se dogoditi ako je držim ovako cijeli jedan dan?

– Ruka će vas početi jako boljeti, a od takvog napora će vam se možda ukočiti i mišići, pa je čak moguće da vam se ruka paralizira. I vrlo vjerojatno ćete morati hitno otići liječniku.

– Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to događa, što mislite je li se promijenila težina čaše?

– Ne! – odgovoriše svi u glas.

– Pa što je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!

Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već sličila na zagonetku i svi zdušno počeše tražiti odgovor.

– Što trebam napraviti da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.

– PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.

– Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se događa i s vašim problemima u životu i s vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetit ćete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetit ćete se paralizirano, tj. nećete biti u stanju raditi bilo što drugo. Vrlo je važno razmišljati o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i izvoditi zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana. Bez obzira u kakvoj se situaciji našli, pustite čašu na kraju svakog dana.

Nepoznati autor

Želiš još duhovnih priča? Pridruži nam se!

Biti čovjek: Moram reći da baš i nisam ljubitelj ovih psiholoških priča koje se muvaju po internetu. Imaju one zaista u sebi jednu općeljudsku mudrost. No kod mnogih ljudi ovakvi savjeti jednostavno ne pomažu jer oni nikako ne mogu izaći iz začaranog kruga svojih problema i opterećenja u koje su se uvukli. Ili jezikom priče: nemaju moć rastvoriti šaku i pustiti čašu da padne na pod, šaka, mišići jednostavno ih više ne slušaju. Takvi ljudi jednostavno izdržavaju grč dok se sve ne sruši i slomi u njihovom životu. Nekad je taj lom čak i bolji nego razna psihološka krpljenja rana pomoću kojih čovjek životari.

Biti kršćanin: Zašto se mnogi kršćani rijetko smiju? Zašto su mnogi kršćani stalno mrzovoljni i neugodni za društvo? Jesam li i ja takav, moram se zapitati? I, ako jesam, što je pošlo krivo? Ako je Bog sa mnom, u meni što mi još treba.

Petar Nodilo SJ