Neki je mudri starac – tako počinje jedna kineska legenda – susreo mladu djevojku. Starac se obradovao ljupkoj ljepoti, duboko se naklonio pred lijepom djevojkom i rekao: “Veoma si lijepa, djevojko. Kaži, koliko ti je godina?

Djevojka je porumenjela od stida; radosna zbog komplimenta rekla je: “Vi ste starac dostojan poštovanja, ali meni je tek šesnaest godina!”

Tada je starac odgovorio:

“Doista si lijepa. Pred tobom je mnogo godina. Ne budi tužna ako mladost brzo prođe, a time i tvoja sadašnja ljepota. Ako si dobrostiva, nikada te tvoja ljepota neće napustiti. Ona će se preobraziti u zrelost i dostojanstvo.”

Djevojka je odobravajući kimnula glavom, duboko se naklonila pred starcem i pošla svojim putom. Kasnije je starac naišao na mladu ženu koja je za ruku vodila dijete. Ljubazno ju je pozdravio i rekao: “Ti si sretna – tako lijepa kao današnji dan. Sunce ti daje sjaj. Ne budi tužna kada godine prođu. Budi zahvalna za svaki dan sreće. Budeš li ostala zahvalnom, dospjet ćeš do mudrosti starosti. Tvoja će djeca i unučad osjećati spram tebe strahopoštovanje…” Mlada se žena duboko naklonila i otišla svojim putom.

Starac je zatim naišao na jednu drugu ženu – sijede kose. Ona je sjedila, pogrbljena od starosti, na klupi uz put. Zalazeće je sunce ocrtavalo oštre obrise na njezinu licu. Starac ju je pozdravio i rekao: Vi ste sretni, jer ste dospjeli na cilj života. U sebi nosite mnogo godina životnog iskustva. S vašega lica govore dobrostivost i strpljivost. Vi ste mnogo proživjeli. Vaši su starački dani obavijeni dahom nebeske mudrosti…” Starica se smiješila pomalo zbunjeno. Pokazala mu je na mjesto kraj sebe – i oboje su znali da su na cilju svoga puta. Zajedno su promatrali sunce na zalasku od koga se nebo bojilo sjajnom rumeno-zlaćanom bojom…

Iz knjige A.L. Ballinga “Kazuj mi šutke o Bogu”

[facebook]Za više duhovnih priča – klikni like[/facebook]