U majčinoj utrobi razgovaraju, još nerođeni, blizanci. Jedan od njih vjeruje da postoji život nakon rađanja, a drugi ne vjeruje.

Nevjerujući mališan: Vjeruješ li u život poslije rađanja?

Vjerujući: Pa naravno! Svima je jasno da postoji život poslije rađanja. Mi smo ovdje samo da bismo postali dovoljno snažni i da bismo se valjano pripremili za ono što nas kasnije čeka.

Nevjerujući: Ma to je glupost! Nikakav život poslije rađanja niti postoji niti može postojati! Ti si blesav. Haha, možeš misliti kako bi taj život uopće mogao izgledati?

Vjerujući: Ne znam baš sve pojedinosti, ali vjerujem da će tamo biti više svjetlosti, i da ćemo možda sami hodati i svojim ustima jesti.

Nevjerujući: Hehe, kakva besmislica! Nema šanse da sami hodamo i svojim ustima jedemo. To bi bilo zaista smiješno! Nema života poslije rađanja. Pa mi imamo pupčanu vrpcu koja nas hrani. Ustvari naš život je pupčana vrpca koju, evo, vidiš i možeš opipati, i inače previše je kratka.

Vjerujući: A ja sam siguran da ima takvog života. Samo što će sve biti malo drugačije nego što je sada.

Nevjerujući: Ali, nitko se otuda nije vratio! Život se jednostavno završava rađanjem, odnosno rađanje je smrt. I uopće život — to ti je samo ogromno mučenje u tami, kao što i sam možeš iskusiti.

Vjerujući: Ne i ne! Zaista se ne slažem s tobom. Ne znam točno kako će izgledati naš život poslije rađanja, ali, u svakom slučaju, znam da ćemo vidjeti mamu i da će se ona pobrinuti za nas.

Nevjerujući: Mamu! Haha, ti si stvarno potpuno blesav. Zar zaista vjeruješ u mamu? Ma gdje se to ona uopće nalazi, molim te lijepo, hajde mi je pokaži?

Vjerujući: Ona je svuda i u svemu oko nas. Mi u njoj prebivamo. Zahvaljujući njoj krećemo se i živimo. Bez nje mi jednostavno ne možemo postojati.

Nevjerujući: E, to je sad stvarno teška glupost! Ja nisam vidio nikakvu mamu. Očito je da ne postoji.

Vjerujući: Ne mogu se s tim složiti. Jer, ponekad kad sve naokolo utihne, čujem je kako pjeva i osjećam kako promatra ovaj naš mračni svijet. Zaista vjerujem da ću jednoga dana vidjeti njezino lice.

 ***

Biti čovjek. Nemamo se pravo nikome rugati pa tako ni ateistima. Ova priča to i ne želi. Svatko ima slobodu izabrati ono što misli da će za njega biti najbolje. Pričom se samo želi upozoriti da je ono što izabiremo presudno za naš život. Ako misliš da si ateist/ica ili vjernik/ca, dobro se preispitaj. Pazi da jednog dana ne razotkriješ da si živjela/io kao luđak/inja, poput onog čovjeka koji je iskočio iz helikoptera uvjeren da su njegove ruke krila. Dok god je padao sve je ukazivalo na to da je u pravu. Kažu da su mu zadnje riječi, koje je viknuo, bile: “Ja letim!”

Dobro provjeri svoje argumente, zaključke i istine, na koje se oslanjaš, da ne završiš smiješan/na kao ovaj mališan iz priče ili mrtav/va kao ovaj s krilima. Mnogi si na čelo nalijepe etiketu ‘agnostik’, ‘ateist’, ‘vjernik’… ne provjerivši odgovara li njihova etiketa na čelu, sadržaju koji nose u sebi. 

Ako si na sve skeptičan/na pokušaj osluškivati prirodu, čovjeka, svijet. Možda ipak čuješ Mamu kako potiho pjeva. Taj pjev čujan je samo za vrlo pozorne uši.

***

Kršćanski život. Nije potrebno studirati teologiju da bi se bilo vjernik. Ali nemojmo biti kao naivci koji misle da se može biti kršćanin i u isto vrijeme vjerovati u proricanja iz karata, pohađati vračeve, vjerovati u reinkarnaciju, pročišćavati čakre, zazivati raznorazne energije… Jer, ili je uskrsnuće — ili je reinkarnacija, ili je energija — ili je Duh Sveti, ili su sakramenti — ili je vračanje… Ne može biti i jedno i drugo jer su to protuslovne i isključive stvari. Nitko ne može zabraniti u to vjerovati i raditi, ali takav se uzalud naziva kršćaninom. 

Čuvajmo se takvih miješanja krušaka i jabuka jer kako kaže Isus: ‘Ne može se služiti dvojici gospodara’. Potrudimo se, dakle, bar toliko upoznati svoju vjeru da možemo razlikovati rog od svijeće. Jer kršćanstvo niti je samoposluga, u kojoj se bira s kršćanskih polica samo ono što meni odgovara, a drugo ignorira, a niti bosanski lonac.

***

(Lev) Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare… Ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz njegova naroda.

(Pnz) Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo.

Petar Nodilo, SJ