Dobra Majka Terezija našla je kutić i za bakicu Dojamoji: i kutić — i još kako topao — u svojem srcu, i kutić u »Sišu Bhovonu«, zakloništu za zapuštenu dječicu. Baka Dojamoji kao da je došla u raj: i po dvoje i troje dječice joj je u krilu. Ona ih pere, njeguje, hrani, igra se… Dojamoji — Milosrdna, kao da ne zna što bi im još dala, kako bi ih usrećila, jer je time i njezina sreća veća. Mala Rotua — Dragulj, sama je kost i koža. U zaklonište su je donijeli polumrtvu. Ona kao da neće s krila bakice Dojamoji.

Nego jedne noći i Dojamoji je pozlilo. Znakovi kolere. Dvije sestre bolničarke, Michelle i Merlun, odmah su donijele lijek. Mene su pozvali da bakici podijelim zadnje sakramente.

Kad sam ja vidio one njezine mališane kako kleče oko bakice sklopljenim rukama i kako sad gledaju gore prema nebu, onda opet žmirkaju na bakicu, a i ona sad prema nebu, sad prema svojim malim anđelčićima, rekoh joj: »Bakice, Isus kaže da su mu tvoji mališani poručili da te ne pusti sada u nebo. Još nekoliko godina valja prati, hraniti ih i s njima se igrati… «

»Pa dobro, kako ti kažeš! Samo ti meni donesi Isusa. Ja ne mogu u crkvu!«

I donio sam joj Isusa. Došli smo u procesiji i lijepo smo pjevali. Mališani su išli s cvijećem i svjećicama u ruci. Pred samu svetu pričest zapjevali smo još jednu pjesmicu: »He Probhu Đišu — O Isuse…« I odjednom bakica Dojamoji zapjeva ko slavuj tu divnu pjesmu dobrodošlicu Isusu. Mi smo zašutjeli.

Pjevala je ona sama. I nakon pričesti je nastavila, ali ne sama; trčali su i skakali oko nje njezini anđelčići…

Takvi se prizori ne zaboravljaju tako lako…

Ante Gabrić SJ

Ostale čudesne priče misionara Ante Gabrića pronađite OVDJE!

—————X————-

Ante Gabrić, isusovac, je vjerojatno najveći misionar u hrvatskoj povijesti. Rodio se u kršćanskoj obitelji, u Metkoviću, kao deveto dijete. Godine 1933. primljen je u isusovački novicijat. 

Krajem 1938. otišao je kao misionar u Indiju. Posvećuje se misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Pomaže ljudima u bijedi. Organizirao je rižinu banku te na taj način oslobađao siromahe od lihvara. Osnivao je male seoske škole, kapelice, zanatske škole i bolnice. Za udovice hindusa, koje bivaju prognane iz društva, osnovao je dom, a djecu je smještao u sirotišta. Pomagao je u gradnji koliba, nasipa i putova. Organizirao je prehranu školske djece. Talentiranu djecu, slao je na dodatno školovanje. Osnovao je misijsku postaju „Maria Polli” u Boshontiju s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Osnovna škola u Kumrokhaliu danas nosi ime “Father Ante Gabrić”. Za života je pokrstio na tisuće ljudi. Surađivao je s Majkom Terezom.

Umro je 20. listopada 1988. u Kalkuti. Pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji „Mariapolli”. Na sprovodu je bilo oko 20 000 katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je s šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskog mora. Pokrenut je postupak proglašenja blaženim i svetim.

Molitva ocu Anti Gabriću:

Dragi oče Ante Gabriću, molim te u svojoj nevolji, da po tvojem zagovoru, ozdravim. Draga Majko Božja, molim te pomozi svojim zagovorom kod Isusa da molba oca Ante bude uslišana. Isuse, Bože moj, primi milostivo molbu oca Ante i zagovor Majke svoje Marije, i udijeli mi ozdravljenje na veću slavu Tvoju, te na taj način dopusti da otac Ante bude uzdignut na čast blaženika. Amen